Liturgija dana
Bog nije Bog mrtvih, nego živih
foto: pixabay
S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Bog nije Bog mrtvih, nego živih. (Lk 20, 38)
Liturgija dana (23. studenog):
Prvo čitanje:
Otk 11, 4-12
Ova su dva proroka zadavala muku pozemljarima.
Meni, Ivanu, rečeno je:
Evo moja dva svjedoka!
To su dvije masline
i dva svijećnjaka
što stoje pred Gospodarom zemlje.
Ako im tko hoće nauditi,
oganj suče iz usta njihovih
i proždire njihove neprijatelje.
Doista, htjedne li im tko nauditi,
tako treba da pogine.
Oni imaju vlast zaključati nebo
da ne pada kiša dok oni prorokuju;
imaju vlast pretvoriti vode u krv
i udariti zemlju kojim god zlom
kad god htjednu.
A kada dovrše svoje svjedočanstvo,
Zvijer koja izlazi iz Bezdana
zaratit će se s njima,
pobijediti ih i ubiti.
I njihova će trupla ležati
na trgu grada velikoga
koji se duhovno zove Sodoma i Egipat,
gdje je i Gospodin njihov raspet.
Ljudi iz svih puka i plemena
i jezika i naroda
gledat će njihova trupla
tri i pol dana
i neće dopustiti
da im se trupla u grob polože.
Pozemljari će se radovati i veseliti
zbog njihove nesreće
i darivati jedan drugoga
jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.
Ali nakon tri i pol dana
duh životni od Boga uđe u njih
i stadoše na noge
te strah velik obuze one
koji ih promatrahu.
I začuše glas s neba silan:
»Uziđite ovamo«!
I uziđoše na oblaku u nebo
na očigled svojih neprijatelja.
Psalam:
144, 1-2.9-10
Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!
Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
ruke mi uči boju a prste ratu.
On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;
on mi narode stavlja pod noge!
Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
Ti daješ pobjedu kraljevima,
ti koji si spasio Davida, slugu svojega.
Evanđelje:
Lk 20, 27-40
U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
