Papa Franjo primio je u četvrtak, 21. studenoga 2024. u Vatikanu sudionike prve plenarne skupštine Dikasterija za kulturu i obrazovanje. U ovoj je prilici uvodno ponovio važnost i potrebu – kako se izrazio – “rizika spajanja dviju stvarnosti: kulture i obrazovanja”. Dva tada odvojena tijela Svete Stolice ujedinio je Apostolskom konstitucijom ‘Praedicate Evangelium’, nije ga motiviralo – rekao je – “toliko traženje ekonomske racionalizacije, ne toliko, koliko više vizija mogućnosti dijaloga, sinergije i inovativnosti koja ta dva područja može učiniti plodonosnijima i nadopunjujućima”.
Papa je rekao da su danas svijetu “potrebni novi tumači potencijala koje ljudska bića nose u sebi” i da nam “ne koriste modeli pouke koji su samo ‘tvornice rezultata’, bez kulturnog projekta koji omogućuje osposobljavanje ljudi sposobnih pomoći svijetu okrenuti novi stranicu, iskorjenjujući nejednakost, endemsko siromaštvo i isključivost”.
“Patologije današnjega svijeta nisu nepromjenjive da ih moramo prihvatiti pasivno, a još manje s ugodom”, poručio je Sveti Otac, te nastavio da bi nas škole, sveučilišta i kulturni centri “trebali učiti željeti, ostati žedni, imati snove”, a na što podsjeća i Druga Petrova poslanica: ‘Čekamo nova nebesa i novu zemlju, na kojima pravda počiva’.
Papa kaže da bi to trebalo postati “temeljni kriterij razlučivanja i obraćenja naše kulturne i obrazovne prakse”. O toj izrazio se ‘kvaliteti očekivanja’, postavio je i ključno pitanje za društvene institucije: ‘Što zapravo čekamo?’. Tu je citirao i poeziju Emily Dickinson, potičući okupljene neka shvate svoju misiju na polju obrazovanja i kulture “kao poziv da prošire svoje horizonte i naprave mjesta za neviđene mogućnosti”.
Uz ostalo tu je Papa istaknuo: “Odgojitelju i umjetniku naša je dužnost reći: ‘Budite izdašni. Riskirajte’.”
“Nemamo razloga dopustiti da nas strah svlada”, nastavio je dalje i iznio dva razloga tomu: “Prvo, zato što je Krist naš vodič i suputnik. Drugo, zato što smo čuvari kulturnog i obrazovnog naslijeđa većeg od nas samih”. Nabrojao je – izdvajamo – da smo u tome nasljednici Augustina, poezije Efrema Sirijskog, katedralnih škola, zatim onih koji su izmislilili sveučilišta, te Tome Akvinskoga, Edit Stein, kao i naroda koji su naručili djela tolikih umjetnika.
Istaknuo je da smo baštinici umjetnika koji su bili nadahnuti Kristovim otajstvima, kao i obrazovne te kulturne strasti mnogih svetica i svetaca. Zbog sviju njih, “oslobodimo se svakoga tereta pesimizma, pesimizam nije kršćanski, i ujedinimo se u oslobođenju čovjeka iz sjene nihilizma koji je možda najopasnija pošast suvremene kulture, a koja ima pretenzije brisanja nade. I ne zaboravimo: nada ne razočarava, ona je snaga. Slika je to sidra: nada ne razočarava”.
“Računam na vas” – nastavio je – “kako bi Jubilarna godina, koja je sve bliža, mogla proširiti ovaj vapaj”. “Toliko je toga za učiniti, ovo je trenutak za zasukati rukave”, izrazio se u tom smislu i slikovito, te iznio podatak da se danas u svijetu bilježi najveći broj studenata u povijesti. Ohrabrujuće je i da oko 110 milijuna djece završava osnovnu školu, no isto tako oko 250 milijuna djece i aolescenaa ne pohađa školu.
“Moralni je imperativ promijeniti ovu situaciju. Zato što se kulturni genocidi ne događaju samo poradi uništavanja baštine; kulturni je genocid kada djeci krademo budućnost, kad im ne nudimo uvjete da postanu ono što bi mogli biti. Kada vidimo da djeca na mnogim stranama odlaze u smeću tražiti stvari za prodaju kako bi mogli jesti, razmišljajmo o budućnosti čovječanstva s tom djecom.”
Spominjući, pak, riječi Antoine de Saint-Exupéry iz knjige ‘Zemlja ljudi’ u kojoj putuje vlakom, trećim razredom, punog izbjeglica i gleda te ljude jedna ga rana muči, prepričao je Papa i nastavio citirati: ‘Muči me što je u svakome od njih pomalo jedan Mozart ubijen’.
Stoga je Sveti Otac naglasio da je naša odgovornost ogromna. Neizmjerno. “Obrazovanje je imati smjelosti potvrditi drugoga s onim izrazom svetog Augustina: ‘Volo ut sis’ Želim da budeš. I to je obrazovanje”, naglasio je također.
Rekao je, nadalje, u tom kontekstu da su posebno relevantno područje, koje određuje epohalnu promjenu, golemi skokovi koji se događaju u znanstvenom razvoju i tehnološkim inovacijama. Danas ne možemo zanemariti dolazak digitalne tranzicije i umjetne inteligencije. Taj fenomen nas stavlja pred ključna pitanja, rekao je Papa i zatražio od istraživačkih sveučilišnih centara da rasvjetle njihove prednosti i opasnosti.
“Ne smijemo dopustiti da osjećaj straha pobijedi. Ne zaboravite da se složeni kulturni prijelazi često pokažu najplodnijima i najkreativnijima za razvoj ljudske misli. Razmatranje Krista živoga omogućuje nam imati hrabrosti zaputiti se prema budućnosti, s povjerenjem u Gospodinovu riječ koja nas izaziva: “Prijeđimo na drugu obalu. Kaže. Idite”, rekao je zaključno papa Franjo sudionicima prve plenarne skupštine Dikasterija za kulturu i obrazovanje koja je u tijeku u Vatikanu. (kta/rv)
