Kamen za kultnu crkvu Gospe Pomoćnice u Frankensteinu došao je s obiteljske farme Russa Kremera.
Sada, ovaj peti naraštaj župljana i kustosa tla spaja učenja crkve u održiviji, Bogu usmjeren način poljoprivrede.
“Ljudi me nazivaju lupežem, odmetnikom i buntovnikom”, rekao je Kremer. “To je u redu. Sve što mislim i pokušavam učiniti je zbog moje katoličke vjere i odgoja.
“Kada stvari nisu u redu, ja to preispitujem”, rekao je. “Kad se suprotstavim tim stvarima, ponekad dobijem otpor.”
Katolička konferencija u Missouriju nedavno je odala priznanje Kremeru — međunarodno poznatom zagovorniku održivih poljoprivrednih i stočarskih tehnika od kojih imaju koristi poljoprivrednici i potrošači diljem svijeta — svojom nagradom Građansko priznanje za 2024. godinu za biskupiju Jefferson City.
Konferencija, agencija za javnu politiku četiriju katoličkih biskupija u državi, svake godine dodjeljuje nagradu katoliku iz svake biskupije koji je pokazao primjer dobrog građanstva u promicanju vrijednosti Crkve u areni javne politike te u svojim lokalnim zajednicama i župama.
Biskup W. Shawn McKnight iz Jefferson Cityja uručio je nagradu na inauguralnoj misi Rural Life biskupije 8. rujna u Beču.
“Russell je primjer katolika koji je proučavao ‘znakove vremena’ i prigrlio svoj poziv proročkog farmera”, rekao je McKnight.
“Raznovrsni obiteljski poljoprivrednik koji je suosnivač i upravlja Heritage Foods — koja je mreža od 125 proizvođača za preradu, marketing i distribuciju prirodnih i organskih proteinskih proizvoda — Russellova poljoprivredna poduzeća uključuju humano i održivo uzgojene svinje i goveda, kao i uzgoj bez kemikalija povrća, usjeva, sijena i drva“, naveo je biskup.
Kremer je također sudjelovao u uspješnim naporima za poboljšanje poljoprivredne politike, kao što je uvjeravanje zakonodavaca da ograniče upotrebu antibiotika kod zdrave stoke.
Biskup ga je nazvao svjedokom kako katolički socijalni nauk može biti temelj reforme za “agrobiznis” u Sjedinjenim Državama, vraćajući se prema mreži opskrbe hranom koja se temelji na dostojanstvu ljudske osobe.
Osobito u dostojanstvu rada i prava onih koji proizvode hranu, a koji poštuje suštinski prioritet obitelji i zajednice, te naš poziv na brigu za stvoreno“, istaknuo je biskup.
Kremer je bio član brojnih odbora i komisija povezanih s poljoprivredom. Bio je član poljoprivrednog savjetodavnog odbora za pet guvernera Missourija i bio je jedan od četiri američka izaslanika na Svjetskom kongresu poljoprivrednika 2006. u Seulu, Koreja.
Odrastao je pomažući u radu na farmi koja je bila u njegovoj obitelji već pet generacija.
Pohađao je školu St. Mary u Frankensteinu i srednju školu Fatima u Westfaliji prije nego što je diplomirao summa cum laude na Sveučilištu Missouri sa diplomama iz stočarstva i poljoprivrede.
Kremer je rekao da teži biti učitelj i evangelizator, “ali također želim biti onaj koji modele nade postavlja na mjesto iu praksu.”
Kroz biblijska učenja i katolički odgoj, prihvatio je koncept da su svi ljudi uključeni u poljoprivredu.
“Svi jedemo”, primijetio je. “I Bog nam je dao sve te resurse da nas hrani. Gledano u ovom svjetlu, jedenje i proizvodnja hrane su duhovni činovi.”
Njegov stariji brat, pokojni Robert Kremer, bio je profesor mikrobiologije na Sveučilištu Missouri. Proveo je opsežna, pedantna istraživanja i pustio da njegov rad govori. Njegovo istraživanje i svjedočenje pomogli su uvjeriti FDA da odbaci genetski modificiranu pšenicu. Robert Kremer umro je ove godine od raka.
“Kad god primam dragocjeno tijelo Kristovo na misi”, izjavio je mlađi Kremer, “sjetim se kako je moj brat pomogao osigurati da pšenica za ovaj kruh bude najbliža onome što je Bog zamislio.”
Kremer vjeruje da će ponovna uspostava lokalnih, prirodnih, organskih prehrambenih sustava biti glavni ključ za održavanje sigurnog i zdravog lanca opskrbe hranom i da ova ruralna područja ostanu živahna i snažna za buduće generacije.
Održive poljoprivredne prakse i lokalni sustavi prerade i distribucije mogu pomoći u stvaranju bolje sigurnosti hrane, rekao je.
Godine 2020. Kremer je suosnivač Svjetske agroekološke alijanse kao sredstva za liječenje pokvarenog prehrambenog sustava.
Putujući Europom primijetio je da većina tamošnje hrane ima znatno manje konzervansa i kemijski obrađenih sastojaka.
I “imaju više od regionalnog prehrambenog sustava koji je vrlo pravedan – gdje je većina srednjih ljudi isključena, gdje većina farmera prima veću plaću za život i ne vidite ogromne kamione i velike trgovine”, rekao je. “Ono što vidite su lokalna tržišta koja su vrlo učinkovita.”
Kako to sve funkcionira, uvjerio se iz prve ruke na farmi prijatelja u Italiji.
Lokalni uzgajivači pšenice zarađivali su samo oko 10 centi po funti na otvorenom tržištu. Ali Kremerov prijatelj izgradio je jeftin, učinkovit sustav za preradu žitarica u tjesteninu vrhunske kvalitete za prodaju lokalnim restoranima za oko 3 dolara po funti.
“Četveročlana obitelj ga je vodila”, prisjetio se gospodin Kremer. “Obavljali bi svoje poslove na farmi, a zatim išli raditi tjesteninu.”
Ova vrsta opreme je modularna i izgrađena prema najvišim standardima sigurnosti hrane i može se instalirati bilo gdje u svijetu.
“Dakle, zamislite da postavim jedan ovdje izvan Frankensteina s visoko diferenciranom preradom svinjskog mesa”, rekao je. “Ali možemo imati i mlin za brašno gdje uzmete pšenicu, ječam ili heljdu i pretvorite ih u vrlo hranjivo brašno koje se također može pretvoriti u tjesteninu ili pekarske proizvode ili tortilje i zatim ih transportirati lokalno.”
U središtu svega toga bio bi sustav zatvorene petlje, koji bi omogućio potpunu energetsku neovisnost putem obnovljivih goriva i eliminirao sve emisije i otpad.
“Mi predviđamo da ovaj sustav možete primijeniti u cijeloj zemlji”, rekao je. “Bilo bi puno doprinijelo decentralizaciji prehrambenog sustava, učinilo naše ljude zdravijima, učinilo naš planet zdravijim, zapravo podiglo novu generaciju poljoprivrednika.”
Kremer je uspostavio partnerstvo s utjecajnim katoličkim poduzetnikom u Italiji za implementaciju ovog sustava u 40 zemalja koje imaju gospodarstva u razvoju — “prvenstveno u zemljama koje su udaljene i koje se oslanjaju na neovisne izvore energije, poput solarne”, rekao je.
Poslovni model izgrađen je na ljudskim odnosima i povjerenju, zajedno s politikama poštene trgovine i takozvanim planom 5050/50/5, koji je zaštitni znak. Temelji se na kružnom gospodarstvu.
Naime, cilj je u svakom selu da 50% sirovih poljoprivrednih proizvoda dolazi iz kruga od 50 milja od svakog pogona za preradu i agregaciju, a da prerađeni artikli budu unutar radijusa od 50 milja od ovog čvorišta. “5” označava postizanje “ovog cilja u roku od pet godina”, rekao je Kremer.
Na primjer, to bi pomoglo lokalnim poljoprivrednicima u Kamerunu da obrade i prodaju zrna kakaa i kave koje uzgajaju na netaknutom organskom tlu, konačno oslobođena od korporacija koje su poljoprivrednicima plaćale bagatelu.
Planiranje svakog od ovih “ekosela” uzima u obzir geografiju, klimu i sastav tla.
Kremer se sjeća kada su lokalne poljoprivredne zajednice u ovoj zemlji bile bastioni zajedništva, suradnje i odgovornosti.
“U to vrijeme poljoprivrednici su imali puno konkurentnih tržišta za prodaju naše robe”, rekao je.
“Nikada nismo imali poslove izvan farme”, primijetio je. “Mogli smo zaraditi, barem zaraditi plaću da prehranimo obitelj.”
Poljoprivrednici su tada mogli ponovno uložiti taj novac u zajednicu, kupujući na lokalnoj razini dobra i usluge koje su im bile potrebne.
“Odrastao sam iz prve ruke gledajući kako bi održivo gospodarstvo trebalo funkcionirati”, rekao je.
Kremerov najnoviji pokušaj samo je jedan od mnogih koje je pomogao razviti i uložio u njih kako bi pomogao obnoviti ruralne zajednice i gospodarstva.
Mnoga rješenja svjetskih problema s hranom mogu se izgraditi oko katoličkih načela, rekao je Kremer.
“Kad pogledam ova načela i vidim kako se slažu s katoličkim društvenim učenjem, pomislim, ‘Bože, imaš nevjerojatan um!'”, rekao je.