Diljem Bosne i Hercegovine, 17. studenoga, Hrvati su s dubokim pijetetom obilježili 33. obljetnicu pada Vukovara i sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata, izražavajući solidarnost i zajedničku bol sa sunarodnjacima u Hrvatskoj. Programi pod nazivom “Večer sjećanja” organizirani su u brojnim mjestima, gdje su stanovnici paljenjem svijeća i molitvom iskazali poštovanje prema stradalim braniteljima i civilima.
U Širokom Brijegu na Trgu širokobrijeških žrtava, večer sjećanja započela je paljenjem svijeća koje su oblikovane u natpis “Vukovar”, simbolizirajući bol i stradanje koje je grad pretrpio. Uz molitvu ispred spomen-križa, okupljeni su odali počast svim poginulim braniteljima i žrtvama, naglašavajući kako sjećanje na patnju i hrabrost Vukovara nikada neće izblijedjeti.
Slično je obilježavanje održano i na Humcu, gdje je sveta misa predvođena humačkim gvardijanom fra Dariom Dodigom okupila mnoštvo vjernika. Fra Dodig je istaknuo važnost molitve i duhovnog zajedništva, naglašavajući da je molitva za poginule temeljna kršćanska krepost koja održava sjećanje i ljubav prema domovini.
Na Trgu dr. Franje Tuđmana u Tomislavgradu također se palilo svijeće u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Molitvu je predvodio duvanjski gvardijan fra Bože Milić, a u zajedničkoj molitvi sudjelovali su odrasli i djeca, iskazujući duboko poštovanje i suosjećanje prema svim žrtvama Domovinskog rata.
U Bihaću, na platou Crkve sv. Ante Padovanskog, okupljeni su paljenjem svijeća i molitvom za duše stradalih odali počast žrtvama Vukovara i Škabrnje. Grad je poslao snažnu poruku solidarnosti, naglašavajući da se zajednička bol i tuga osjeća jednako među Hrvatima Bosne i Hercegovine kao i među sunarodnjacima u Hrvatskoj.
Također, župljani župe Vidovice su se okupili kod križa u crkvenom dvorištu gdje je župnik Marijan Brkić izmolio opijelo za sve žrtve stradale u nedavnome ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Prije opijela župnik Brkić je podsjetio okupljene na sutrašnji Dan sjećanja na žrtve iz Domovinskog rata te ih pozvao da za sve poginule branitelje i ubijene civile zajedno izmole opijelo. „Rat, nažalost, odnosi ljudske živote. Ali znamo isto tako da u ratu ostaju i brojni ranjeni koji posljedice ranjavanja nose cijeli život. Nakon rata ostaju i obitelji razorene smrću svojih članova, ostaju udovice, siročad. Ostaju i trajno ranjene ljudske duše. Prikazat ćemo Bogu kratku molitvu i za sve njih“, rekao je župnik Brkić.
Kiseljak, mjesto koje je također pretrpjelo velike žrtve tijekom rata, obilježilo je sjećanje na Vukovar paljenjem svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima. Mještani Kiseljaka, noseći u srcu bol zbog vlastitih gubitaka, izrazili su posebno suosjećanje prema Vukovarcima, prepoznajući zajedničku patnju i stradanje hrvatskog naroda.
Posebno dojmljiv čin solidarnosti bio je hodočašće brojnih kolona hrvatskih branitelja, ratnih vojnih invalida i mladih iz Bosne i Hercegovine prema Vukovaru. Skupine hodočasnika iz Travnika, Viteza, Kreševa i drugih mjesta prešle su više od 260 kilometara pješice kako bi se pridružile Koloni sjećanja u Vukovaru, odajući počast braniteljima Grada heroja. Među njima je bilo 12 hodočasnika iz Središnje Bosne koji su po sedmi put zaredom hodali do Vukovara.
U organizaciji Službe za pitanja branitelja iz Tomislavgrada, pedesetak Duvnjaka je autobusom krenulo prema Vukovaru kako bi sudjelovali u središnjem obilježavanju. Među hodočasnicima su bili i članovi braniteljskih udruga iz Orašja a pridružila im se skupina branitelja iz Vidovica, te bivši branitelji iz Obodnice kod Tuzle, koji su također krenuli u grad heroj.
Ove manifestacije u Bosni i Hercegovini jasno pokazuju kako sjećanje na Vukovar i njegovu žrtvu ostaje duboko ukorijenjeno u srcima Hrvata s obje strane granice. Njihova solidarnost i zajednička molitva simbol su neraskidivih veza i dubokog zajedništva s hrvatskim narodom u Hrvatskoj.
Hrvati u Bosni i Hercegovini svojim okupljanjima i molitvama šalju poruku da, unatoč vremenu koje prolazi, sjećanje na Vukovar i žrtve Domovinskog rata nikada neće izblijedjeti. Kroz ova obilježavanja, zajednička bol i tuga pretvaraju se u nadu za mir i bolje sutra, podsjećajući sve na snagu oprosta i zajedništva. (kta)
