Danas Isus opisuje kataklizmički budući događaj na vrlo star način. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Mk 13,24-32)
Da bismo razumjeli današnje čitanje, moramo ga staviti u kontekst Evanđelja svetog Marka. U Mk 13,1-2 vidimo da kada su Isus i njegovi učenici jednog dana napuštali Hram, jedan od njih rekao mu je: “Gledaj, Učitelju, kakvo divno kamenje i kakve divne građevine.” Svi Židovi štovali su Jeruzalemski hram. Bilo je to jedino mjesto na zemlji gdje su se Bog i čovjek mogli sresti. Stoga je to bila žarišna točka njihova nacionalnog identiteta kao Božjeg izabranog zavjetnog naroda. Sigurno su učenici očekivali da će Isus ponoviti osjećaje o njegovoj velikoj ljepoti i vrijednosti. Uostalom, prilikom jednog od Njegovih posjeta Hramu, On ga je sam očistio od oskvrnjenja (vidi Iv 2,15).
Isus ih je sigurno iznenadio svojim odgovorom: “Vidite li ove velike građevine? Ovdje neće ostati kamen na kamenu koji se neće srušiti.” Što je mislio?
Kad ga je nekolicina apostola nasamo pitala (pročitajte Mk 13,3-23) o pojedinostima Njegove objave, Isus im je počeo opisivati nadolazeće uništenje Hrama, koje se dogodilo 70. godine naše ere u rukama rimske vojske. (otprilike jednu generaciju nakon ovog razgovora, tako da su mnogi u grupi to doživjeli).
Trebalo je to biti vrijeme užasne patnje. Vlastite sudbine učenika bit će isprepletene s ovim nemirom i prijelazom u Jeruzalemu. Hram će, usred užasnog sukoba, biti uništen (nikada neće biti ponovno izgrađen), ali će Evanđelje, kroz propovijedanje učenika, biti trijumfalno, navješćujući Radosnu vijest ne samo Jeruzalemu nego i “svim narodima” (vidi 13 :10).
U današnjem čitanju (13,24-32) Isus opisuje ono što je pred nama riječima i izrazima iz mnogih starozavjetnih proročanstava. Njegovo spominjanje kozmičkog vatrometa (“sunce će potamniti, a mjesec više neće svijetliti”) nije doslovan opis. Proroci su često koristili ove izraze kako bi opisali Božju osudu i pad moćnih poganskih naroda (vidi Iza 13:9-10; 34:4; Ezek 32:7-8; Joel 2:10, 31; Amos 8:9) . Nadolazeći sud nad Jeruzalemom zbog odbijanja vjerovanja u Mesiju i zbog ispražnjenja saveza od njegovog pravog značenja bit će događaj koji će potresti svijet.
Uništenje Hrama, međutim, nije bio samo kraj jedne prekrasne građevine. Dovela je do zaključka dugu povijest žrtvovanja životinja za grijeh u izraelskom bogoslužju. Kad je Isus podnio vlastitu žrtvu na križu i uskrsnuo kao pobjednik smrti, On je postao ispunjenje od svega što je bilo prije Njega.
Da bi to naglasio, Isus kaže da će na kraju kozmičkog preokreta (suda nad Izraelom i uništenje Hrama), učenici vidjeti “Sina Čovječjeg kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom”. Ovo su riječi proroka Daniela, koji je u viziji vidio prevlast “onoga kao Sina Čovječjega” nad poraženim zemaljskim silama. Nakon burnog poraza niza poganskih kraljevstava, Sin Čovječji je viđen kako dolazi “s oblacima nebeskim” primiti vječno kraljevstvo od “Pravnog dana” (vidi Dan 7:13).
Židovi koji su toga dana slušali Isusa bili su vrlo dobro upoznati s Danielovom vizijom i terminologijom. Bilo je to proročanstvo o konačnoj Božjoj pobjedi nad svim zemaljskim silama i uspostavi novog, vječnog kraljevstva Božjeg naroda. To je upravo ono što je počelo kada je Hram u Jeruzalemu uništen. “Sin Čovječji”, Isus, pripada Bogu novi Hram. On je novo i definitivno mjesto susreta Boga i čovjeka. “Lijepo kamenje” u ovom Hramu su vjernici, “izabrani s četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba” (vidi 1 Pet 2,5).
Ono što je započelo u povijesti – razaranje Hrama i uspostava Crkve – također će imati svoj završetak u povijesti. To je ono što čekamo u Isusovom drugom dolasku. Potpuna manifestacija onoga što se već dogodilo i što se već događa konačno će biti otkrivena da svi vide. Naravno, uvijek smo znatiželjni o detaljima ovog posljednjeg događaja u povijesti spasenja. U ovome je dobro poslušati mudrost pape emeritusa Benedikta XVI.:
… možemo razumjeti značaj Isusove odluke da ne ponudi opis kraja svijeta, već da ga proglasi koristeći riječi koje se već nalaze u Starom zavjetu. Govorenje o stvarima koje dolaze korištenjem riječi iz prošlosti lišava ove diskurse bilo kakvog vremenskog referentnog okvira. … Postaje jasno da Božja riječ iz prošlosti rasvjetljuje suštinski smisao budućnosti. Ipak, ne nudi nam opis budućnosti: već nam pokazuje, samo za danas, pravi put za sada i za sutra. Isusove apokaliptične riječi… imaju za cilj odvratiti nas od puke površne znatiželje o vidljivim fenomenima (usp. Lk 17,20) i povesti nas prema bitnom: prema životu izgrađenom na Božjoj riječi koju nam Isus daje; prema susretu s Njim, živom Riječju; prema odgovornosti pred Sucem živih i mrtvih. (Isus iz Nazareta, II dioIgnatius Press, str. 51-52)
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, molim te, pomozi mi da zapamtim da su nagađanja o Tvom povratku odvraćanje od mog poziva na svetost. Vršiti Tvoju volju je ono što je važno.
Prvo čitanje (Pročitaj Dn 12,1-3)
Ovdje je jedna od apokaliptičnih vizija koje je Bog dao Danielu dok je živio u progonstvu u Babilonu. Predvidio je vrijeme velike nevolje i patnje za Božji narod, ali je vidio i nadu. Ovo je uvijek Božja poruka Njegovom narodu! Daniel vidi Mihaela, “velikog princa”, kako djeluje kao čuvar Izraela. Nakon njihovih kušnji, on opisuje budućnost koja uključuje uskrsnuće i sud. “Mudri” sjaje jarko, “poput zvijezda zauvijek.” Ova ponuda nade održava Božji savezni narod, nekada i sada.
Sveti Ivan koristi sličnu terminologiju da bi opisao svoju nebesku viziju u Knjizi Otkrivenja. Pomaže nam razumjeti stvarni svijet u kojem živimo — svijet tuge, nevolja, iskušenja. Ne možemo dopustiti da nas te stvarnosti svladaju. Isus nas je podsjetio na to kada je rekao: “U svijetu ćete imati nevolje. Budite dobro raspoloženi; Ja sam pobijedio svijet” (vidi Iv 16,33).
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti što je nada uvijek Tvoja poruka Tvojem narodu.
Psalam (Pročitaj Ps 16,5, 8-11)
Psalmist, David, piše o svom pouzdanju u Boga u vremenima velike nevolje: “Stavljam Gospodina uvijek pred sobom; s Njim meni s desne strane, neću biti uznemiren.” On proročanski piše o tome da Bog ne ostavlja njegovu dušu u podzemnom svijetu niti da dopušta da njegov “vjerni prođe pokvarenost”. On ovdje ne govori o sebi (vidi Djela 2:29-36), već o Isusu, Sinu Davidovu, koji je spavao “u prahu zemaljskom”, kao što je Daniel prorekao, ali koji se probudio da “živi vječno”.
Za one koji se nadaju Bogu, bez obzira što život nosi, njihovo pouzdanje može počivati u „punini radosti“ koju će upoznati u Božjoj prisutnosti. Svijet nas želi natjerati da vjerujemo da je ovaj život, sa svim svojim poteškoćama, sve što postoji. Mi znamo bolje, pa danas pjevamo svoj odgovor, “Ti si moja baština, Gospodine!”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Heb 10,11-14.18)
Ovo čitanje nam pomaže staviti uništenje Hrama i vladavinu Sina Čovječjeg u biblijsku perspektivu. Autor Poslanice Hebrejima pokazuje nam nedostatke žrtvenog sustava Starog saveza. Krv životinja “nikada ne može ukloniti grijeh”. Obredna praksa žrtvovanja životinja uvijek je trebala biti “odgojitelj” Božjem narodu (vidi Gal 3,23-29), pripremajući ih za njezino ispunjenje. Isus je prinio “jednu žrtvu za grijehe”, sebe. Sada je On s desne strane Bogu dok “čeka dok Njegovi neprijatelji ne budu položeni za podnožje Njegovim nogama.” mi smo sada u tom vremenu.
Dok se Evanđelje širi svim narodima, pobjeđujući grijeh i smrt, Isusovi neprijatelji bivaju pobijeđeni. U nekom trenutku, ovo će djelo biti dovršeno, a Isus će se vratiti da uvede život budućeg svijeta, gdje ćemo vidjeti da je “jednom žrtvom zauvijek učinio savršenima one koji su posvećeni.” Neka čekamo sa strpljenjem i radošću.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti već sada svoje neprijatelje činiš svojim podnožjem. Povećaj moju vjeru da vjerujem u to!
Autor fotografije Kym MacKinnon na Unsplash
