Ovo je prvi članak u novoj seriji od devet dijelova pod naslovom “Dokazi za agnostike”. Novi članci u seriji bit će objavljeni svakog ponedjeljka.
Danas nitko ne dovodi u pitanje opseg znanstvenog istraživanja niti stvarnost znanstvene sigurnosti. Jer empirijska metoda je modernom svijetu pružila golemu lepezu činjeničnih informacija o prirodi, procesima i ponašanju fizičkog svijeta od subatomske do kozmičke razine. Sada se raspon znanstvenih kapaciteta i izvjesnosti čini bez praktičnih ograničenja i gotovo se ne može opisati.
I, čak iu svjetovnim aspektima našeg svakodnevnog života, znanstveni imprimatur je univerzalni standard vjerodostojnosti, siguran i usamljeni izvor činjenica o životu i istini, o praktičnom životu i življenju. I ova sveprisutna moć i praktičnost zasljepljuje mnoge u modernom svijetu za ograničenja znanosti i ostavlja ih u neznanju o ključnoj komponenti svojstvenoj samoj prirodi znanosti i znanstvenog istraživanja.
Jer ograničenja vrste fenomena dostupnih znanstvenom istraživanju i ključna uloga koju igra logično zaključivanje u vođenju znanosti dva su ključna područja zamagljena usponom znanosti i zanemarena pretpostavkom da je znanost jedini način da se pronađe istina . Jer u modernom svijetu znanost je postala isključivi put do istine. To je moderno kulturno zadano uvjerenje o istini i temeljno uvjerenje većine agnostika. Ali je li ovo istina? Je li znanost jedini put do stvarne i činjenične istine?
Ne. I iznenađujuće je lako pokazati. Samo razmislite o samoj ideji istine i njenom oslanjanju na dokaze. Kako svako uvjerenje mora biti utemeljeno na dokazima, čvrstim dokazima, stvarnim i činjeničnim dokazima. Razmislite o tome kako su dokazi apsolutno bitni za svaku tvrdnju o istini.
Ne samo da svaka tvrdnja o istini treba dokaze, ona treba relevantne dokaze, odgovarajuće dokaze, dokaze u mjerilu koja odgovara razmjeru tvrdnje o istini. Potrebni su temeljni i opsežni dokazi širine i dubine koji odgovaraju prirodi i sadržaju tvrdnje o istini. A sve nam to govori da logika traži takve dokaze.
Jer razum zahtijeva potrebu za dokazima. Očito je. Tvrdnja o istini ne može postati činjenična istina bez dokaza, nadmoćnih dokaza, dokaza koji otklanjaju svaku sumnju. Takvi su zahtjevi razuma. I čini se da svi to intuitivno znamo. To je zdrav razum. Jasna i jednostavna istina o pronalaženju istine je da zahtijeva dokaze.
Još jedna jednostavna istina o istini je da suprotstavljene tvrdnje istine ne mogu sve biti točne. Ne mogu sve biti istinite. Ako sve razmatrane stvarne moguće tvrdnje o istini pokrivaju cijeli niz mogućih istina i ako su te tvrdnje o istini izrazito različite i međusobno se isključuju, samo jedna tvrdnja o istini zapravo može biti istinita. Ovo je osobito istinito kada se radi o tvrdnjama o temeljnoj i konačnoj istini. Dakle, pogledajmo dva takva pitanja.
Najprije razmotrimo pitanje postojanja Boga, ključno pitanje za agnostike i ateiste. Prije svega, na ovoj najosnovnijoj razini, cijeli niz mogućih odgovora je ili Bog postoji ili Bog ne postoji. Postojanje je tvrdnja o istini koja dopušta samo dvije mogućnosti. Ili nešto postoji ili ne postoji. Dakle, znamo da postojanje Boga nije stvar vjerovanja. To je činjenica, stvar istine. Logika nam to govori. Jer nešto ne može biti i ne biti.
Ali, znamo da bilo koja tvrdnja istine mora zahtijevati dokaze. Jer taj zahtjev za dokazima je i logičan i praktičan zahtjev. I, s obzirom na ogroman opseg i važnost ovog konkretnog pitanja, dokazi bi trebali biti gotovo nepobitni logički i praktično, jer pitanje Božjeg postojanja utječe na sve. Sve, ovako ili onako. A, samo jedna mogućnost može biti istinita. Jer te dvije mogućnosti se međusobno isključuju i sadržavaju cijeli niz stvarnih mogućnosti, kada je riječ o pitanju postojanja Boga.
Možete li vidjeti logične zahtjeve ovog pitanja, ovog najvažnijeg od svih pitanja? Možete li vidjeti kako naše racionalno razmišljanje zahtijeva dokaze, dokaze opširne i prodorne prirode s obzirom na razmjer pitanja? Jer pitanje Božjeg postojanja utječe na postojanje svega ostalog. Sve. Prostor i vrijeme. Materija i energija. Razmjer i sadržaj, priroda i nijanse fizičkog svijeta, kao i ljudsko postojanje i svijest i sve što to podrazumijeva. Sve.
I budući da je tvrdnja o Božjem postojanju konačna tvrdnja, to je tvrdnja istine koja postojanje svega drugog čini kontingentnim, ovisnim, izvedenim od ovog Božjeg postojanja. I kasnije u ovoj seriji članaka mogu se i bit će izneseni slučajevi za ove istinite tvrdnje i stvarnosti. Ali, za sada, pogledajmo sam zahtjev za dokazima, kao i racionalni i logički poredak.
Jer zahtjev za dokazom je dokaz. Jer ono je svojstveno znanju bilo čega bez obzira na opseg ili sadržaj, bez obzira na fizičku opipljivost ili mentalnu neopipljivost. Jer ova je logička dimenzija nužna u vođenju znanosti i same empirijske metode. Neophodan je u matematici i svim njezinim brojnim teorijskim i praktičnim upotrebama.
Vidite da se zahtjev za dokazima i ono što čini dokaz oslanjaju na racionalni poredak. Logičan redoslijed. Mentalni poredak nematerijalne prirode po definiciji i svojim brojnim praktičnim upotrebama, uključujući znanstvena empirijska istraživanja čiste i primijenjene prirode. I sva njegova mnoga zavisna i izvedena polja kao što su inženjerstvo i medicina, pravo i računovodstvo da spomenemo samo neka.
Jer logika, razum pa čak i naš zdrav razum oslanjaju se na racionalnost i logički poredak, čak i u spornijim područjima kao što su naši odnosi i naše rekreacije. Razum utječe na sve, toliko da su naši svakodnevni životi i življenje stalne i kontinuirane manifestacije nematerijalnog reda i sveprisutnosti razuma. I taj racionalni kapacitet i red moraju se objasniti. Svi ovi dokazi zahtijevaju objašnjenje njegovog postojanja. To je zahtjev logike. Jer potreba i postojanje dokaza je dokaz. Dokaz da Bog postoji. Dokaz o nematerijalnom naručitelju. Dokaz neopipljivog uma i bića. Dokaz Boga koji je Razum. Bog kojeg se može spoznati korištenjem i strogošću pravila razuma.
Jer razum u ovom smislu je ono što se zove “prirodna teologija”, ono što možemo znati putem naše pravilne upotrebe naših prirodnih racionalnih sposobnosti. Sposobnosti i kapaciteti koji su svojstveni našoj prirodi i otvoreni su za rast i razvoj. Sposobnosti koje mogu i moraju postati osjetljivije i sofisticiranije kao što čak i naš moderni znanstveni i tehnološki napredak potvrđuje.
Dakle, za vas skeptične agnostike, zapamtite da je čak i vaš zahtjev za dokazima dokaz, čak i kada ne razmišljate o temeljnim pitanjima poput postojanja Boga, prirode Boga ili sadržaja različitih religija. Jer racionalnost i njezina pravila zahtijevaju objašnjenja za samo svoje postojanje i njihov inherentni red, njihovu moć i njihovu praktičnost, njihovu sveprisutnost i korisnost u bilo kojoj mjeri i primjeni.
Jer mnogi takvi agnostici često zaglave u svojoj zabrinutosti za dokaze o Bogu. I, to je pošteno i ispravno. Jer razum zahtijeva dokaze. Racionalni i stvarni dokazi. Ali zapamtite, zahtjev za dokazima je dokaz. Dokaz dovoljan da se razumije postojanje, red i moć razuma je dokaz. Dokaz da je razum kapija i vodič do prevlasti znanstvenih dokaza i drugih potvrda Božjeg postojanja, Njegove prirode i Njegovog plana za život i za sav vaš život i življenje.
✠
Autor fotografije Joshua Earle na Unsplash
