‘Ekumenski katekizam’ za javne škole u Svetoj zemlji znak jedinstva kršćana

Jeruzalem, 24. siječnja 2024. / 14:00 sati

“Biti kršćanin u Svetoj zemlji znači voljeti Boga, vlastitu tradiciju i sve druge crkve”, rekao je 80-godišnji otac Rafiq Khoury za CNA dok je Tjedan molitve za jedinstvo kršćana započeo u Svetoj zemlji 18. siječnja. “Tek smo na početku; to je izazov za sljedećih tisuću godina.”

Iako je sada u mirovini, Khoury i dalje ima ured u Latinskom patrijarhatu u Jeruzalemu. Podrijetlom iz Taybeha — jedinog svekršćanskog grada u Palestini, koji je danas poznat po svom pivu — radio je 35 godina na području kateheze pomažući pri uređivanju udžbenika vjeronauka.

U svojoj dugoj karijeri, Khoury je odigrao značajnu ulogu u uređivanju “ekumenskog katekizma”, koji je od 2000. usvojen u javnim školama Palestinske samouprave kao udžbenik za kršćansko obrazovanje. Mnoge kršćanske škole također su prihvatile ovu knjigu jer uzima u obzir ekumenski kontekst svojstven Svetoj zemlji.

„U Svetoj zemlji“, objasnio je Khoury, „kateheza se od samog početka razvijala unutar školskog okruženja, a ne u župi. Zapravo, svaka Crkva ima svoje vlastite škole. Kada je 1847. ponovno uspostavljen Latinski patrijarhat, crkva je sagrađena za liturgijski život, a škola za vjeronauk.” U tom kontekstu još veće značenje dobiva uređivanje katekizma uz sudjelovanje predstavnika svih kršćanskih crkava.

Tijekom proteklih 120 godina, obrazovni sustav je prošao kroz promjene s političkim događajima tog vremena — od otomanske vladavine do britanskog mandata, do uspostave države Izrael i odvajanja palestinskih teritorija. Tek uspostavom palestinskih vlasti 1994. godine stvoren je specifično palestinski kurikulum, uključujući i vjeronauk.

Khoury, rođen 1943., proživio je mnoge od ovih promjena.

“Šestodnevni rat bio je šok za arapske kršćanske zajednice diljem Bliskog istoka. Kršćani su se počeli pitati: Tko smo mi? Što je naše svjedočanstvo u Svetoj zemlji? Zašto nas je Bog htio ovdje? Sve to utječe na katehezu, odnosno na to kako prezentirati kršćansku poruku i njezinu relevantnost za izazove sadašnjosti, rekao je.

Bile su to i godine Drugog vatikanskog sabora, koji je dao novi fokus načinu prenošenja vjere.

U tom kontekstu pojavila se Khouryjeva misija. Poslan je na studij u Rim, a po povratku je 10 godina radio na uređivanju katoličkog katekizma za Latinski patrijarhat. Zatim je 1990-ih zamoljen da sastavi katekizam za palestinski školski sustav u dogovoru s drugim kršćanskim denominacijama iu partnerstvu s Ministarstvom obrazovanja i visokog obrazovanja. Ovaj desetljeće dug pothvat svrstao ga je uz bok kolegama iz drugih crkava.

“Prije svega,” ispričao je Khoury, “razmišljali smo o općoj strukturi i odlučili podijeliti temu u tri glavna poglavlja: doktrinarno, liturgijsko i praktično, koje se tiče načina života.”

Ovaj ciklus od tri poglavlja ponavlja se četiri puta tijekom 12 godina učenja, postajući sve obuhvatniji u odnosu na dob učenika. Knjige predstavljaju teme nudeći odlomak iz Biblije ili Evanđelja – prema ekumenskom prijevodu, dostupan i na arapskom – te praktične situacije i savjete u kojima učenici mogu ispričati svoja iskustva. Tu je i odjeljak posvećen vježbama.

“Nismo naišli na velike poteškoće jer, na kraju, imamo zajedničku vjeru u Isusa Krista u koju vjerujemo, slavimo i živimo”, rekao je Khoury. “Glavne poteškoće odnosile su se na prvenstvo pape, koje druge crkve ne prihvaćaju, te na sakramente, koji su u protestantskom svijetu posebno različiti, kako brojem tako i značenjem.” Rješenje je, rekao je, bilo “objasniti, u prvom slučaju, različite crkvene sustave, a u drugom, što sakramenti znače za različite crkve”.

Isto se odnosilo i na osobu Djevice Marije.

“Svjedoci smo evolucije u protestantskim crkvama: Sve je veće prihvaćanje Marijinog lika, makar samo kao biblijskog lika, a ne prema teologiji razvijenoj u Katoličkoj crkvi i Pravoslavnoj crkvi”, objasnio je svećenik. “Zato smo odlučili istaknuti biblijski lik Marije.” Druge točke dijaloga i posredovanja uključivale su slike, svece i dogme.

Za Khouryja, knjiga je alat koji im, u rukama mladih, može uistinu pomoći da žive autentičnu kršćansku dimenziju, a da ne izgube svoju individualnu specifičnost i pripadnost. “Ne može se biti kršćanin u Svetoj zemlji bez angažmana s drugim crkvama. Važno je biti usidren u vlastitoj crkvi, a biti otvoren prema drugim crkvama, imati svijest o svom identitetu, ali biti otvoren prema drugome. Drugi postoje i oni također imaju dugu povijest koju moramo naučiti poznavati, poštivati ​​i voljeti”, rekao je.

Ekumenizam je izazov, ne samo u školama nego iu širem kršćanskom životu, smatra Khoury. “Zajednice su još uvijek zatvorene same u sebe, a često je teško čak i uzeti u obzir prisutnost drugih”, rekao je. Među crkvama “postoje više prijateljski odnosi, ali još uvijek ne pravi ekumenizam: problemi se zapravo ne dijele i ne raspravljaju zajedno.”

Istodobno, Khoury je naglasio da “moramo shvatiti da je potrebno vrijeme. U Svetoj zemlji susreli smo se s mnogim preprekama u međucrkvenim odnosima i tu ranu nosimo u srcu. Borili smo se jedni protiv drugih, a sada se moramo voljeti. Treba vremena da ova vizija uđe u srca kršćana Svete zemlje, ali proces je započeo.”