Dok se približavamo obljetnici posljednjeg ukazanja u Fatimi i ‘Čudu sunca’ 13. listopada, razmišljam o tome koliko nas naša Blažena Majka voli i želi da mi njezina djeca provedemo vječnost u nebu s njom. Voljeni Sin . Gospinim “Fiat” u potpunoj poniznosti i pouzdanju u Gospodina dovedena je do podnožja križa gdje nam ju je Krist darovao kao našu ‘Duhovnu majku’. Kao naša ‘Duhovna Majka’ ona je uvijek prisutna potrebama svoje djece i donosi naše molitve i nakane Isusu po svom Bezgrješnom Srcu.
Kad Isus tada ugleda svoju majku i učenika kojega je volio kako stoji u blizini, reče svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” Od tog časa učenik ju je uzeo u svoju kuću. (Ivan 19:26-27)
Redovnice su pozvane živjeti nasljedujući Marijino “Fiat” svojim posvećenjem i živeći evanđeoske savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, te postati “duhovne majke”, osobito najzapuštenijoj i duhovno napuštenoj djeci. Danas je imperativ, osobito u ovom turbulentnom vremenu takvih preokreta u našem društvu, da se zaređene redovnice dopru do djece kako bi zaštitile i sačuvale njihova čista, mala srca.
Kao najnevinija u našem društvu djeca su ta koja su oštećena kulturom, kulturom koja postoji u naizgled postkršćanskom svijetu. Nevinost onih koji su čista srca ugrožena je kulturom koja ima za cilj uništiti moral i vrijednosti na kojima je ova zemlja utemeljena; kršćanstvo.
Kad sam predavao vjeronauk učenicima šestog razreda dok sam bio u vjerskom životu, srce mi se slomilo kad sam vidio koliko djece dovodi u pitanje postojanje Boga i rijetko dolazi na nedjeljnu misu. Naša katolička vjera može pomoći u preobrazbi kroz dijete cijele obitelji. Upravo nevinost i čistoća djece mogu pomoći da se članovi obitelji vrate kući u Crkvu.
Djecu treba poučavati našoj vjeri u ranoj dobi na način koji im postaje smislen i zapaljuje njihova srca plamenom koji jarko gori Božjom ljubavlju. Trebaju znati koliko ih Bog voli; da imaju Oca na Nebu koji se jako brine za njih, i da je dao svog jedinorođenog Sina da nas sve spasi od naših grijeha zbog toga koliko nas voli. Djeca trebaju znati da ne postoji ništa što mogu učiniti da ih Otac ne voli.
Mnoga djeca, posebno u gradskim središtima, žive u razorenim domovima, u kućanstvu sa samohranim roditeljem i svaki dan nakon škole idu kući u praznu kuću jer njihov roditelj(i) moraju raditi. Oni imaju veliku potrebu za ‘Duhovnom majkom’ koja će ih voljeti, njegovati i podučavati njihovoj vjeri kako bi mogli odrasti i postati onakvi kakvima ih je Bog zamislio na ovom svijetu. Djeci treba pokazati što znači ljubav, a posvećene redovnice trebaju ovoj djeci postati ‘duhovne majke’ kako bi naučila voljeti i biti voljena od drugih. Kako mogu dati nešto što nemaju?
Kako mali dječak može izrasti u oca punog ljubavi ili postati svećenik ako ne zna voljeti? Kako djevojčica može postati majka ili posvećena žena ako nikada u životu nije iskusila ljubav? Zvanja rastu iz kuće, a djeca su ta koja mogu unijeti vjeru u svoj dom ako su stvarno i istinski poučena katoličkoj vjeri na autentičan način.
Supružna ljubav – sa svojim majčinskim potencijalom skrivenim u srcu žene kao djevičanske zaručnice – kada je pridružena Kristu, Otkupitelju svake osobe, predisponirana je da bude otvorena svakoj osobi. (Mulieris Dignitatem)
Nakon nastave u šestom razredu, predavao sam prvašićima i shvatio da se nešto dogodilo djeci između prvog i šestog razreda. Počeli su kao nevina djeca s takvom radoznalošću i zanimanjem za našu vjeru, i činilo se da shvaćaju koliko ih Bog voli, ali onda u šestom razredu izgleda da su izgubili vjeru i zaboravili Božju ljubav. Kako je u samo pet godina moglo doći do tako drastične promjene u njihovom odnosu prema našoj vjeri i Bogu?
Imamo vatrene i revne katehistice, a potrebne su nam i redovnice koje dijele isti duh u poučavanju katoličke vjere. Današnja djeca imaju veliku i prijeku potrebu za ‘duhovnim majkama’.
Mnogi mladi odrasli “katolički” roditelji danas su otpali katolici, i bili su slabo katekizirani u vjeri, tako da se katolička vjera više ne prenosi na buduće generacije od djedova i baka. Koliko baka i djedova nema čak ni katolički sprovod jer njihova djeca jednostavno ne razumiju i nemaju interesa za lijepe tradicije koje su neophodne u našoj katoličkoj vjeri.
Vjera se ne uči kod kuće, a jedini način da se ova djeca zaštite od zala ovoga svijeta je da im se pomogne da sačuvaju svoju vjeru i da nikada ne zaborave Božju ljubav. Naša vjera nije samo religija, već odnos. Kada se djeca poučavaju o deset zapovijedi, treba ih poučiti da slijedimo Gospodnji zakon jer volimo Boga. Ako volimo našeg Nebeskog Oca koji ima beskrajnu Ljubav prema nama, onda zbog te ljubavi želimo ugoditi Ocu. Mnoga djeca nemaju oca u svom domu i teško im je razumjeti kako ih otac može voljeti, pa ih kroz ‘Duhovnu majku’ može dovesti do njihovog Oca na Nebu.
Trebamo moliti da ovi mališani u našem društvu; najzapuštenije i duhovno napuštene duše, čuvaju svoju nevinost i čistoću srca. Posvećene redovnice koje autentično žive svoje zavjete mogu pomoći ovoj djeci da ostanu postojani u svojoj vjeri, te da imaju snage i hrabrosti pobuniti se protiv kulture.
Ako su poučeni što znači biti voljen od Boga i imati dubok i smislen odnos sa svojim Nebeskim Ocem, tada će se tijekom teških razdoblja u svojim životima okrenuti Njemu umjesto stvarima ovoga svijeta. Neće tražiti ljubav na svim krivim mjestima jer će znati da je Bog uvijek s njima, da će ih čekati i ponuditi im samo milost i oprost.
Izvorno objavljeno na Missio Dei
Fotografija: Javno vlasništvo
