Ondje su je njezini roditelji, vjerojatno plemenitaši, smjestili kako bi primila obrazovanje u skladu sa svojim statusom. Bila je vrlo nadarena i marljiva te je htjela biti jednako obrazovana kao i njezini vršnjaci.
No, kad je u 20. godini spoznala kako ju studiranje suviše rastresa, sva se posvećuje usavršavanju u kreposnom životu. Mnogo je molila za siromašne duše u čistilištu. Misama, pokorom i dobrim djelima mnogim dušama je skratila čistilišne muke i otvorila im vrata nebeska. Dok bi svećenik na svetoj misi podizao hostiju, ona bi molila: „Gospodine, Sveti Oče, prikazujem Ti svetu hostiju za sve one koji su na zemlji, u čistilištu i na Nebu…“ U tome trenutku promatrala bi mnoge izbavljenike na prolazu iz čistilišnih muka u Nebo.
Bila je također velika štovateljica Presvetog Srca Isusova. Molila je često: „Neka Ti pjeva hvalu Tvoje božansko Srce, što ga je ljubav za mene smrću slomila! Neka Te veliča Tvoje predobro i prevjerno Srce, na kojem mi je sulica utrla put, da moje srce uzmogne ući u Nj i u Njemu se smiriti! Neka Ti pjeva hvalu ovo najnježnije Srce, koje je uvijek tako samilosno zabrinuto za mene i žeđajući za mnom ne miruje niti počiva, dok me zauvijek ne primi u Sebe!”
U mističnome doživljaju 27. siječnja 1281. vidjela je Krista, s Njim je ostala povezana sve do smrti. Od 1289. sve bilježi, pa skoro svi zazivi u Litanijama Srca Isusova potječu iz njezine ostavštine, a Duhovne vježbe njezin su najpoznatiji spis.
Svojedobno je izabrana za poglavaricu samostana te ubrojena među najveće mističarke. Sv. Gertruda je jedina Njemica nazvana Velikom.
Umrla je 17. studenoga 1302. Njezine relikvije čuvaju se u Helfti. Njemačka je slavi na dan smrti. Umjetnički ju se prikazuju u redovničkoj odjeći s knjigom i perom u rukama, a na prsima srce plamti prožeto žarom Srca Isusova.
Sveta Gertruda postala je slavna tek 200 godina nakon smrti kad su za javnost izdana njezina pisana djela. Preko njih se upoznalo njezinu duhovnu veličinu, sve bogatstvo njezina srca i mistična revnost. Postala je duhovna učiteljica gotovo svih svetaca takozvane katoličke obnove u XVI. stoljeću. Službeno je, u popis svetaca, uvrštena tek 1738. Njezini su spisi naročito probudili i val pobožnosti prema Srcu Isusovu, zato ona i u povijesti štovanja Srca Isusova ima veoma značajno mjesto.
Ime Gertruda njemačkoga je porijekla, a znači: žena koja zna koristiti mač, ili žena s kopljem.
KT
