U srijedu, 13. studenoga 2024. završila je konferencija “‘Veće ljubavi nema od ove’. Mučeništvo i dar života” koja se održala od 11. do 13. studenoga na Patrističkom institutu „Augustinianum“ u Rimu. U četvrtak, 14. studenoga sudionike je primio papa Franjo te je održao prigodni govor, izvještava se u izdanju lista “L`Osservatore Romano” od 14. studenoga, prenosi Informativna katolička agencija.
Spokojno lice svetog Albana, britanskog pramučenika pogubljenog u prvim stoljećima, s pravom se može staviti uz bok Akashi Bashiru, prvom pakistanskom sluzi Božjem. “Slika je to koja nam mnogo govori o mučeništvu i daru života”, naglasio je kardinal Marcello Semeraro na završetku konferencije koju je organizirao Dikasterij za kauze svetaca.
Bashir je mladi Pakistanac koji je 15. ožujka 2015., dok je obavljao svoje dužnosti osiguranja, primijetio prijeteću prisutnost terorista samoubojice koji je htio ući u crkvu kako bi izvršio masakr. On ga je zaustavio, zagrlio i s njim je poginuo od posljedica eksplozije. Njegova priča, zajedno s pričama mnogih drugih mučenika iz afričkih zemalja, Europe i Latinske Amerike, bila je jedna od onih koje su ocrtane tijekom dragocjenih dana proučavanja i razmišljanja i koji su poticali na mnoštvo intervencija: od pregleda mržnje protiv kršćanske vjere do današnjeg svijeta, izraženog u različitim geografskim kontekstima, sve do antropološke, teološke i pravne dubinske analize oblatio vitae, dara života, kao novoga puta predviđenog u kauzama svetaca.
Konferencija je održana na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum kako bi razmišljali o temi “‘Veće ljubavi nema od ove’. Mučeništvo i dar života”. Tema je bila popraćena istraživanjem manje poznatih putova kao što je poimanje mučeništva u različitim kršćanskim vjeroispovijestima (“ovdje su dodana obogaćenja i daljnja produbljivanja”, primijetio je prefekt Semeraro); te istraživanjima kako se filmska produkcija bavila temom mučeništva i darom života, zahvaljujući i nazočnosti redatelja Krzysztofa Piusa Zanussija, autora Vita per vita, koji je posvećen mučeniku svetom Maksimilijanu Kolbeu, iz daleke zemlje; prvi je to film koji je sadržavao i arhivu iz života Ivana Pavla II.
Srž drugog dana simpozija bio je cjelovit pogled na stvarnost mučeništva u suvremenom dobu i mržnju prema vjeri koja i danas rađa mučenike u svijetu. Nadbiskup redemptorist Alfonso V. Amarante, rektor Papinskog lateranskog sveučilišta, želio je naglasiti da je “kršćanofobija” koja se još uvijek nalazi u kontekstima Istoka i Zapada, u narodima, društvima i kulturama koje marginaliziraju ili penaliziraju vjernike, prvenstveno “kristofobija”, ili odbacivanje osobe i poruke samog Krista: Krist je taj koji je neugodan i revolucionaran, Evanđelje je ono koje se pojavljuje protiv struje u usporedbi s logikom nasilja, zlostavljanja, nepravde i ugnjetavanja, koju svjetovni moćnici promoviraju gaženjem ljudskog dostojanstva. “Isusova poruka ljubavi i danas izaziva sablazan, ona je znak proturječja u suvremenom dobu”, podsjetio je msgr. Amarante u pregledu vođenom na svjetskoj razini, a to izaziva reakciju i progon krštenika koji je žive i svjedoče blagošću.
Među primjerima koje navodi msgr. Amarante je i onaj od najmanje poznatih: Pietra Ernesta Domenica Gattija, franjevca i vojnog kapelana koji je 1949. u Rumunjskoj optužen da je špijun: suđeno mu je i bio je mučen, sve dok nije umro. Franjevac je mogao otići iz te zemlje gdje je već osjećao opasnost, ali nije: izbor “ostanka” je konstanta u pričama o mučeništvu, kao i u pričama o daru vlastitoga života.
“Uvođenje novog puta u kauzama 2017. godine, oblatio vitae, predstavlja proročanski vapaj, vrlo aktualan i hitan je za naše vrijeme i za mlade ljude, od kojih još uvijek vrijedi tražiti da se potroše na nešto istinsko, veliko i lijepo koje ostaje zauvijek i koje je usmjereno prema drugima”, istaknula je posljednjeg dana susreta Lodovica Maria Zanet, profesorica na Salezijanskom papinskom sveučilištu. O tome je cijelim životom svjedočila Conchita Francisco, šezdesetdvogodišnja katolkinja, udovica i majka dvoje djece, koja je svakodnevno predvodila molitvu krunice i animirala euharistijsko slavlje u katoličkoj crkvi u malom Tawi-Tawi, na krajnjem jugu Filipina, na području utočišta za terorističke skupine. Dana 13. studenoga 2012. dvojica neidentificiranih muškaraca sačekala su je u dvorištu crkve, odmah nakon mise, i ustrijelila.
Njezina priča, predstavljena javnosti, stoji uz bok najmanje stotinu drugih pastoralnih djelatnika, svećenika, redovnika i redovnica, laika, volontera, koji su nasilno ubijeni u Aziji u posljednjih 25 godina, dok su darivali svoje živote u apostolskim aktivnosti.
U anketi koja je polazila od izvješća vatikanske agencije Fides, profesor Gianni La Bella želio je istaknuti da je tužni rekorder Latinska Amerika sa 184 ubijena pastoralna djelatnika od 2000. godine. Ubijeni su u radnim danima svoga života, u nasilnim periferijama velegradova, a bili su angažirani na području radu društvene promocije ili obrane prava te su bili spremni boriti se protiv nepravde u ime Evanđelja. Uz njih, uz registrirana i javno priznata imena, tu su i “neznani vojnici vjere”, mučenici za koje samo Bog zna.
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.
