MEĐUGORJE (TU) – Pedeset i šest je župljana Župe Kraljice svete Krunice iz Vođinaca, predvođeni svojim župnikom preč. Antom Šiškom, hodočastilo Kraljici Mira u njezino glasovito svetište u Međugorje, od 8.- 10. studenoga 2024 Pridružilo im se i nekoliko hodočasnika iz susjednih župa vinkovačkog dekanata. Nakon višesatnog putovanja autobusom kroz Bosnu i Hercegovinu, protkanoga molitvom, pjesmom i radošću, po dolasku u Međugorje, u petak uvečer, hodočasnici su najprije pjesmom ‘Došli smo ti Majko draga…’ pozdravili Gospu, a potom pošli u prenoćiše na zajedničku večeru. Poslije večere imali su prigode sudjelovati u čašćenju Kistova križa u župnoj crkvi sv. Jakova te se pomiriti s Gospodinom u sakramentu ispovijedi.
U subotu, rano izjutra pošli su na brdo Križevac, gdje su penjući se nešto više od dva sata razmatrali Križni put i Muku Gospodinovu prema tekstovima fra Slavka Barbarića. Po dolasku na vrh, podno križa, ostali su neko vrijeme u tišini i osobnoj molitvi, a župnik Šiško je zatim molio Gospin zagovor za svakog hodočasnika pojedinačno. Nakon jednako izazovnog silaska s ‘Križevca’ uslijedio je zajednički objed i kratki odmor prije poslijepodnevnog polaska na Brdo Gospina ukazanja. Ondje su hodočasnici molili radosna otajstva Gospine krunice. Na mjestu samog ukazanja svi su imali vrijeme za osobnu molitvu Gospi, predajući joj sve nakane svojih srdaca, za sebe i za bližnje. Brojni su hodočasnici, napose oni koji su prvi puta došli u Međugorje posvjedočili Gospinu duhovnu blizinu kao i samoga Isusa, koji je, kako su osjetili, brisao njihove suze dajući im novu snagu i utjehu pred teretima njihove životne svakodnevice. Neki, napose stariji mislili su kako se neće moći uspeti na oba sveta brda u jednome danu, no Duh Božji vodio ih je, kažu, usponom dok su birali korake između oštrog i skliskog kamenja. Nije izostalo ni smijeha i šale na račun svake godine sve težeg penjanja. Među hodočasnicima bilo je i šestero djece, koji su aktivno sudjelovali u molitvenom programu na oba brda, čitajući Gospine poruke i predmoleći krunicu. Subotnja večer provedena je u osobom molitvenom programu po izboru, uz večernju misu i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Prije počinka svi su zajednički sa župnikom molili Povečerje Božanskog Časoslova te zahvalili Isusu za milosnu subotu.
Slijedeći dan bio je u znaku sudjelovanja na nedjeljnoj misi u zajedništvu nekoliko tisuća hodočasnika koji su došli iz brojnih zemalja, a poslije mise i u obilasku znamenitih lokacija samoga svetišta, od kipa Kraljice Mira, Uskrslog Spasitelja, kapele trajne adoracije, do Majčinog sela i vrta sv. Franje. U šetnji Međugorje, jedna je skupina hodočasnika imala priliku neobičnog, ali Duhom Božjim proviđenog susreta s bakom Sofijom, 93-godišnjom vjernicom iz Međugorja koja im je u polusatnom nadahnutom i vrlo emotivnom razgovoru posvjedočila plodove svoje vjere u Boga i potaknula ih na ustrajnost u vjeri i molitvi, s pouzdanjem u Isusa. Kasnije su saznali da je riječ o starici koja inače hodočasnicima s ljubavlju govori o svome životu i susretu s Isusom. Baka Sofija je doživjela već 40-ero unučadi i 6-ero praunučadi.
Poslije zajedničkog nedjeljnog ručka uslijedio je povratak u Slavoniju, koji je i ovoga puta prošao u znaku svjedočanstava hodočasnika. Na inicijativu župnika Šiška, svaki od hodočasnika imao je ulogu „anđela čuvara“ nekome iz skupine, čije je ime napisano na papiriću izvukao na početku putovanja. Tko je kome bio anđeo čuvar i tijekom hodočašća molio i diskretno pazio na svog štićenika, otkriveno je tijekom povratka, u autobusu uz razmjenu simboličnih darova kao uspomena na ovo hodočašće koje je mnoge duhovno obogatilo i osnažilo, ali i izrodilo nova prijateljstva. Ruža Keser/Foto: Ljudevit Gačić
