Knjiga ‘Hrvatska za život – Tri koraka do hrvatskog preporoda’ autora Krunoslava Puškara predstavljena je u petak, 8. studenog, u dvorani Samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru.
U knjizi su zapisi četrdeset svjedočanstava iz raznih gradova, u 40 poglavlja, a nakon svakog svjedočanstva je i prigodno, poticajno duhovno razmatranje. Opisujući kako izgleda „borba za život“ po djelovanju inicijative ’40 dana za život’, Marija Šošić, voditeljica Centra za život u Splitu, istaknula je da molitelji ne mole ispred bolnica kako bi se „pravili pobožni i drugima izvanjski pokazali kako mole; nego da osobe koje dvoje o životu znaju da postoje ljudi koji im mogu u potpunosti i u svakom trenutku pomoći“.
U deset godina djelovanja te inicijative u Hrvatskoj, u Hrvatskoj je spašeno 160 djece koje su majke rodile, a prethodno su ih mislili pobaciti. To je broj rođenih za koji znaju u Inicijativi, prema kazivanju majki koje su rodile i koje su im rekle da im je u odluci za porod pomogao isključivo susret s moliteljima ispred bolnice.
„Da nije bilo nekoga ispred bolnice, tih 160 djece ne bi sada živjelo, kako svjedoče te obitelji. To su danas zahvalne majke, pitajmo njih je li vrijedilo sve što radimo. Trudimo se biti dostupni što široj javnosti. Kroz naše djelovanje, po molitvi, mnogi više ne sudjeluju u pobačaju, puno žena izliječeno je od rana pobačaja. Uvijek ćemo biti tu za majke koje razmišljaju o pobačaju, za nerođenu djecu“, rekla je Šošić, poželjevši da i ta knjiga bude poticaj i ohrabrenje svima da se do kraja zauzimaju u apostolatu za nerođene.
Dr. sc. don Antun Mate Antunović, studentski kapelan u Splitu, u svom svjedočanstvu rekao je da je baš molitvu inicijative ’40 dana za život’ ispred bolnice „prepoznao kao trenutke gdje može biti više u molitvi s Bogom i s braćom koja su intenzivno u molitvi. Upravo u tom molitvenom ambijentu stekao sam sigurnost da Bog mene zove u svećenike“, rekao je don Antun, koji je baš u vrijeme molitve te inicijative poslao molbu za primanje među svećeničke kandidate. Prethodno je godinama bio kolebljiv u odluci za svećeništvo.
Molio je tijekom kampanje ispred bolnice za nerođene i za svoje ređenje. Baš na dan kad je p. Marko Glogović donio relikviju sv. Ivana Pavla II. u splitsku katedralu, Antunović je dobio odgovor s Bogoslovije s potpisom iz Splitsko – makarske nadbiskupije, da je primljen na Bogosloviju. Uz to, molio se i o. Anti Antiću, a pozvan je doći u Bogosloviju 4. ožujka, što je baš spomendan o. Ante Antića. Antunović je rekao kako je kao maleno dijete, pohađao je tek 3. razred osnovne škole, svojoj majci u jednoj prigodi bio rekao ‘Abortiraj’, premda kao dijete uopće nije znao što je pobačaj. Upozorivši koliko je to dio mentaliteta u društvu, Antunović je rekao da je Božja milost kako je on, kroz kojeg je kao dijete na trenutak bio progovorio zloduh pobačaja, poslije postao Božji svjedok ljubavi prema životu. „Presretan sam kao svećenik. Svojim srcem slušajte srce Božje“, potaknuo je Antunović okupljene.
Helien Čoko, predsjednica udruge ‘Betlehem’ u Šibeniku, posvjedočila je u kakvim je okolnostima, pa i na preporuke liječnika o rizičnoj trudnoći, učinila četiri pobačaja, a ujedno je majka jedne kćeri. Pohađala je seminar ‘Oprostom oslobođene’ u organizaciji inicijative ’40 dana za život’. „Oprost je tu, bol ne prolazi. Pobačaj je bio početak moje depresije, osjećaja praznine, tuge, otuđivanja. Bila sam se osjećala jadno, povrijeđeno, krivom. Povrijedila sam savjest, ženu i majčinstvo u sebi. Ranila sam duh, dušu i tijelo, s bolnim posljedicama užasa pobačaja“, rekla je Čoko. Počela je moliti ispred bolnice u Šibeniku 2017. godine. „To nisam bila planirala. Mjesto molitve ispred bolnice je na putu do moje kuće. Ja sam samo skrenula i jedva upitala: ‘Mogu li ja doći moliti?’. Želim moliti za spas začete i nerođene djece i svjedočiti o svetosti života do kraja svoga života. Da nije Božjeg milosrđa, ni mene ne bi bilo“, poručila je Čoko.
Mihovil Buturić iz Zadra posvjedočio je iskustvo spontanog pobačaja njegove supruge Miriam, njihovog prvog djeteta. Opisao je zadivljenost iskustvom kad je na liječničkom pregledu vidio kako izgleda „maleno ljudsko biće u majčinoj utrobi, kako se vidi sav njegov izgled tijela, udova i organa“. Osobito ga se dojmilo snažno kucanje srca djeteta starog osam tjedana. Alojzija Marija Buturić, dijete koje je preminulo spontanim pobačajem nakon dva mjeseca trudnoće, Buturići su pokopali u grobnici za nerođene u Gospiću, posredovanjem udruge ‘Betlehem’. Na odjelu patologije u bolnici i pravno je uređeno da se može uzeti nerođeno dijete i pokopati. Buturić je istaknuo kako je blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa svojevremeno njegovom djedu rekao da njegova baka ne pobaci, što je bilo veliko ohrabrenje i poticaj da njegova baka rodi dijete.
Prisutne je na kraju u djelovanju za život ohrabrio i na kraju susreta blagoslovio don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije.
Predstavljanju knjige prethodila je misa u arbanaškoj crkvi Gospe Loretske koju je predvodio don Antun Mate Antunović. Predstavljanje knjige organizirala je zadarska podružnica inicijative ’40 dana za život’. Donacije koje se ostave kao prilog za knjigu služe kao pomoć majkama koje udruga ‘Hrvatska za život’ i materijalno podržava u raznim životnim potrebama, prateći ih s pomoći i nakon rođenja djeteta, u zapošljavanju, plaćanju stanarine, drugih troškova i slično.
Ines Grbić
Foto: Inicijativa ’40 dana za život’
