Matej 16 govori o utemeljenju papinstva, kada Šimun Petar ispovijeda Isusa Kristom, a Isus mu daje ime Petar, otkrivajući da će na njemu, stijeni, sagraditi Crkvu i da vrata pakla neće nadvladati protiv toga. Od tog apostolskog utemeljenja bilo je u našoj katoličkoj povijesti 266 papa. Najraniji od njih spominju se u Rimskom kanonu, koji se ponekad koristi na misi, “Linus, Kletus, Klement, Sixtus, Cornelius, itd.”
Vi i ja se možemo prisjetiti nekih novijih papa, poput Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i našeg sadašnjeg pape, pape Franje. Cijenim marijanske spise pape Pavla VI. Papa Pio XII definirao je Marijino uznesenje na nebo. Papa Pio X. snizio je dob prve pričesti. Papa Leo XIII je opširno pisao o krunici. Ima toliko papa čije sam spise pročitao da ih cijenim.
Kroz povijest Crkve bilo je svetih i svetih papa, kao i papa koji nisu dorasli dostojanstvu službe. Bilo je raskola i protupapa. Kroz sve to, vrata paklena nisu nadvladala Crkvu. Crkva je prebrodila mnoge oluje.
Papa je vidljiva glava Crkve, nasljednik svetoga Petra, sluga slugu Božjih. Papa ima posebnu učiteljsku vlast. Piše različite papinske dokumente (npr. enciklike, apostolske pobudnice itd.), drži govore i propovijeda homilije. Pojam povezan s učiteljskim autoritetom pape je papina nepogrešivostšto znači da papa ne može pogriješiti u onome što naučava.
Naučavateljski primat pape dugo je postojao u Crkvi, datira od 800-ih godina na Koncilu u Carigradu, u 1200-ima s Koncilom u Lyonu i u 1400-ima s Koncilom u Firenci. Papinu nepogrešivost definirao je Prvi vatikanski sabor u Dogmatskoj konstituciji Pastor Aeternus (Vječni župnik) 1870. godine.
Nepogrešivost pape javlja se samo kada on govori ex katedra kao pastir i učitelj svih kršćana i “definira, na temelju svog vrhovnog apostolskog autoriteta, doktrinu koja se tiče vjere ili morala koju treba držati sveopća Crkva”.
Ima nekih koji pogrešno vjeruju da je papa uvijek nepogrešiv i da uvijek govori ex katedra. Ovo nije slučaj. Otkako je Prvi vatikanski koncil definirao papinu nepogrešivost, na nju se pozvalo samo jednom, i to da bi se proglasila četvrta marijanska dogma o Marijinu uznesenju na nebo. U paragrafu 44 MD, Pio XII dogmatski definira učenje:
[B]y autoritetu Gospodina našega Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla, i svojim autoritetom, izričemo, objavljujemo i definiramo božanski objavljenu dogmu: da je Bezgrješna Majka Božja, vazda Djevica Marija, završivši svoj zemaljski život, uznesena je tijelom i dušom u nebesku slavu.
Neki su se pitali je li papa Ivan Pavao II ex katedra izjava koja se odnosi na zaređenje žena kad je napisao Ordinatio Sacerdotalis:
Stoga, kako bi se otklonila svaka sumnja u pogledu stvari od velike važnosti, stvari koja se odnosi na samu božansku konstituciju Crkve, na temelju moje službe potvrđivanja braće (usp. Lk 22,32) izjavljujem da Crkva nema nikakve ovlasti podjeljivati svećeničko ređenje ženama i da se taj sud definitivno mora držati svih vjernika Crkve.
Ekleziolozi nastavljaju citirati da se jedini primjer papine nepogrešivosti odnosi na Uznesenje te da ova posljednja izjava nije bila nepogrešiva, ex katedra izjava, već ponovno ponavljanje crkvenog učenja koje se odnosi na samo muško svećeništvo.
Treba dati još nekoliko pojašnjenja u vezi s papinom nepogrešivošću.
Prvo, bili smo blagoslovljeni papama koji su nevjerojatni teolozi. Sveti Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. dobri su primjeri. Kada iskazuju papinsku nepogrešivost, moraju to činiti kao vrhovni pastir Crkve, a ne kao privatni teolog.
Drugo, učiteljska služba Svetoga Oca djelovanje je Duha Svetoga, koji je jamac protiv pogreške.
Treće, kada se pokazuje da je otkrivena istina nepogrešivo definirana, mora postojati dokaz iz svetih spisa i dugogodišnje tradicije Crkve. Ako čitate apostolsku konstituciju Pija XII o Uznesenju, on pokazuje kako je to bilo dugo uvjerenje stoljećima za stoljećima.
Kao katolici danas, moramo se podsjetiti što je zapravo papina nepogrešivost i ne brkati je s onim što nije. Saznanje da je korišten samo jednom od 1870. godine pomaže nam u lociranju različitih izjava i učenja papa od tada. Kao članovi Kristove Crkve, čvrsto se držimo Isusova obećanja da nas vrata paklena neće nadvladati. Kao vjernici, ujedinjujemo se u molitvi za i oko našeg Svetog Oca, kao vrhovnog učitelja naše vjere.
Autor fotografije Kai Pilger na Unsplash
