Britansko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici i Isusovačka služba za izbjeglice domaćini su simpozija o borbi protiv seksualnog nasilja povezanog sa sukobima kroz obrazovanje temeljeno na vjeri.
Autor: Francesca Merlo
Priče o seksualnom nasilju povezanom sa sukobom (CRSV) i seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju (SGBV) nisu ograničene na jedno područje svijeta. Gdje god idete, gdje god postoji ili je bio sukob, ima žrtava seksualnog nasilja. Ipak, “CRSV nije neizbježan aspekt rata”.
To je bila poanta iznesena u srijedu tijekom simpozija koji su organizirali Veleposlanstvo Velike Britanije pri Svetoj Stolici i Isusovačka služba za izbjeglice (JRS). Govornici, predstavnici i preživjele okupili su se kako bi raspravljali o temi “Suzbijanje seksualnog nasilja povezanog sa sukobima kroz obrazovanje: pristup temeljen na vjeri”.
JRS i britanska vlada dva su od mnogih entiteta koji neumorno rade na razumijevanju i pronalaženju rješenja za ovaj gnusni zločin, kako na razini vlade, tako i na lokalnoj razini.
Panelisti, uključujući britanskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, Chrisa Trotta (gore desno) i fra Michaela Schöpfa, SJ (gore lijevo) tijekom otvaranja simpozija. (Fotografiju ustupio JRS)
Mnogo više od ovih organizacija i institucija, zajedno s preživjelima, bilo je prisutno u Rimu u srijedu, 6. studenog, razmjenjujući iskustva i ideje prije nego što ih je Daniela Alba, preživjela SGBV, pozvala na akciju u snažnom govoru.
Sve te organizacije, i više njih, potpisale su Deklaracija čovječanstva vođa vjere i vođa vjerovanja, kolektivna izjava kojom se potvrđuje urođeno dostojanstvo preživjelih i djece rođene u takvom nasilju, dok se također obvezuje na preventivno i restaurativno djelovanje.
Brat Michael Schöpf, SJ, otvorio je simpozij govoreći o onom što je zapravo jedan od opasnih aspekata CRSV-a: da se “uspostavila kultura nekažnjivosti”. Upozorio je da se u ovoj kulturi počinitelji štite, a žrtve zanemaruju te je pozvao na međunarodno zajedništvo.
Britanski veleposlanik Chris Trott potom je istaknuo važnost edukacije i preventivnih programa, posebice za mlade, te naveo Deklaracija o humanosti iz 2019što, naglasio je, naglašava predanost vjerskih zajednica da okončaju stigmu i podrže preživjele.
Svjedočanstva s prve linije: Južni Sudan i DRC
Sudionici simpozija potom su čuli dva svjedočanstva s, zapravo, prve linije fronta u dva područja svijeta gdje su CRSV i SGBV duboko ukorijenjeni u svakodnevnom životu. S. Elena Balatti, skupna misionarka sa sjedištem u Južnom Sudanu, podijelila je uvide u uznemirujući porast CRSV-a u zonama sukoba, dok je Victor Setibo iz Demokratske Republike Kongo (DRC) ponudio otrežnjujući prikaz uvjeta u svojoj domovini, gdje je služi kao državni direktor za JRS, gdje je CRSV postao vrlo uobičajeno ratno oružje.
“Ovo je gnusno nasilje koje mi kao ljudi možemo nanijeti jedni drugima”, rekla je s. Balatti. Priznala je da su je proganjale slike žena koje su trpjele užasna zlostavljanja prije nego što su ubijene. “Željela bih biti optimistična, ali još puno toga treba učiniti”, rekla je. Naglasila je kako SGBV utječe ne samo na žene, već i na muškarce i dječake, te se koristi kao oružje za demoraliziranje čitavih zajednica. “Ne smijemo se sramiti iznositi vrijednosti kojima nas Evanđelje uči”, pozvala je, pozivajući vjerske vođe da potaknu moralno djelovanje.
S. Balatti govori putem video veze tijekom simpozija. (Fotografiju ustupio JRS)
Opisujući DRC kao “prijestolnicu silovanja, mučenja i sakaćenja”, Victor Setibo je istaknuo da je s više od 7 milijuna raseljenih ljudi nasilje postalo tragična norma u istočnom DRC-u. Ondje je seksualno nasilje ostavilo duboke fizičke i psihičke ožiljke, a jedna od deset žena među raseljenim stanovništvom prijavljuje da je bila žrtva seksualnog nasilja. Pozvao je svijet da poduzme mjere, ne samo da kazni počinitelje, već i da promijeni narativ koji takvo nasilje čini mogućim. Opisao je složen i cjeloživotni utjecaj na preživjele, koji se često suočavaju s odbacivanjem obitelji i zajednica. “Ovi neprihvatljivi zločini protiv dostojanstva žena moraju se zaustaviti”, naglasio je, napominjući da nažalost, pravosudnom sustavu u DRC-u nedostaju resursi i odlučnost, često ostavljajući preživjelima malo, ako ga uopće ima, zaštite.
Victor Setibo govori tijekom simpozija. (fotografiju ustupio JRS)
Poziv preživjelog na akciju
Jedan od najupečatljivijih glasova događaja došao je od Daniele Albe, osobe koja je preživjela seksualno i rodno uvjetovano nasilje (SGBV). Stala je pred simpozij kao glas svih žena koje pate. Govorila je o neprekidnim zločinima, a posebno o ženama, njezinim “sestrama” u sjevernoj Gazi. “Na mom materinjem jeziku Muysc Cubun: Chibo Isa: Dobro jutro svima”.
“Svi smo stvoreni jednako i voljeni od Stvoritelja”, rekao je Alba, pozivajući prisutne da “gledaju dalje od naših ožiljaka”. Kao preživjela, dijelila je važnost kolektivne skrbi na vlastitom 15-godišnjem putu zlostavljanja, a potom i na svom 11-godišnjem putu do izlječenja, privilegiji koju sada vidi kao odgovornost za djelovanje.
“Sukob je najgnusniji put za SGBV, ali sustavni oblici zlostavljanja ugrađeni su u naša društva,” rekao je Alba. Kao autohtona žena iz Kolumbije, Alba je pozvala više sektora da se uključe u zajednicu prakse posvećenu okončanju ovog zločina.
Vladama je pozvala na politike nulte tolerancije i pristup pravdi za preživjele. Humanitarnim agencijama apelirala je na multisektorske projekte koji zadovoljavaju fizičke, psihološke i medicinske potrebe preživjelih uz promicanje rodne ravnopravnosti. Edukatorima je istaknula moć oblikovanja budućih generacija da prepoznaju i suzbiju SGBV. Vjerski vođe, rekla je, moraju stvoriti sigurne prostore za preživjele i osporiti narative okrivljavanja žrtve. Alba je također pozvao novinare da se pridržavaju etičkih standarda, tražeći od njih da izvještavaju o sustavnim promjenama umjesto da senzacionaliziraju i fetišiziraju priče preživjelih.
Daniela Alba govori tijekom simpozija. (Fotografiju ustupio JRS)
“Svijet bez seksualno rodno zasnovanog nasilja izvediv je samo ako svjesno djelujemo s uvjerenjem da se povežemo zajedno u ime kolektivnog bratstva i zajedničke ljudskosti”, rekla je.
Daniela Alba završila je svoj govor porukom preživjelima. Mogli ste čuti pad pribadače. Prikrivajući drhtanje u svom glasu snagom i moći, potaknula ih je da “bace svjetlo na tamu bačenu protiv nas” i da se sjete da “naša tijela ostaju sveta”. Alba je izrazio solidarnost sa svima onima koji ne mogu govoriti, uključujući žrtve iz Sudana, Konga, Mijanmara, Haitija, Palestine, Irana, Kolumbije, Afganistana i autohtonih zajednica diljem svijeta. Izrazila je zahvalnost onima koji su podržali njezino ozdravljenje i pozvala prisutne da se pridruže u borbi protiv spolno-rodnog nasilja, posebno kao oruđa rata.
“Ako je Bog ljubav”, zaključila je, “da to uvijek vidimo i osjećamo”.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
