Papa Franjo piše da je nada dar od Boga i zadatak koji moraju njegovati svi kršćani, u uvodu svoje nove knjige “Nada je svjetlo u noći”, u kojoj su prikupljeni izvatci iz raznih Papinih govora o teološka krepost nade.
Od pape Franje
Jubilej 2025., sveta godina koju sam želio posvetiti temi „Hodočasnici nade“, pogodna je prilika za razmišljanje o ovoj temeljnoj i odlučujućoj kršćanskoj kreposti – osobito u vremenima poput ovih u kojima živimo, u kojima treći svjetskog rata koji se vodi “po komadima” koji se odvija pred našim očima može nas navesti da zauzmemo stavove sumornog obeshrabrenja i loše prikrivenog cinizma.
Nada je, pak, dar i zadaća svakog kršćanina. To je dar jer nam ga Bog nudi. Nada, naime, nije puki čin optimizma, kao kada se ponekad nadamo da ćemo položiti ispit na fakultetu (“Nadajmo se da ćemo uspjeti”) ili kada se nadamo lijepom vremenu za put izvan grada u nedjelju u proljeće (“Nadajmo se lijepom vremenu”). Ne, nada se čeka na nešto što nam je već darovano: spasenje u Božjoj vječnoj i beskrajnoj ljubavi. Ta ljubav, to spasenje koje daje okus našim životima i koje čini šarku na kojoj svijet ostaje stajati, unatoč svoj zloći i podlosti uzrokovanoj našim grijesima kao muškaraca i žena. Nadati se, dakle, znači prihvatiti ovaj dar koji nam Bog nudi svaki dan. Nadati se znači uživati u čudu biti voljen, tražen, željen od Boga koji se nije zatvorio u svoja neprobojna nebesa, već je postao tijelom i krvlju, poviješću i danima, da podijeli našu sudbinu.
Nada je također zadatak koji kršćani imaju dužnost njegovati i dobro iskoristiti za dobrobit sve svoje braće i sestara. Zadatak je ostati vjeran primljenom daru, kako je ispravno istaknula Madeleine Delbrêl, 20.thFrancuskinja iz stoljeća koja je uspjela donijeti Evanđelje na geografske i egzistencijalne periferije Pariza sredinom stoljeća, obilježenog dekristijanizacijom. Madeleine Delbrêl je napisala: “Mjesto koje nam kršćanska nada dodjeljuje je onaj uski greben, ta granica na kojoj naš poziv zahtijeva da izaberemo, svaki dan i svaki sat, biti vjerni Božjoj vjernosti nama”. Bog nam je vjeran; naša je zadaća odgovoriti na tu vjernost. Ali pazite: nismo mi ti koji stvaramo tu vjernost; to je dar od Boga koji djeluje u nama ako dopustimo da nas oblikuje njegova snaga ljubavi, Duh Sveti koji djeluje kao dah nadahnuća u našim srcima. Na nama je, dakle, zazvati ovaj dar: “Gospodine, daj mi da ti budem vjeran u nadi!”
Rekao sam da je nada Božji dar i zadaća kršćana. A živjeti nadu zahtijeva “misticizam otvorenih očiju”, kako je to nazvao veliki teolog Johann-Baptist Metz: znati razlučiti, posvuda, dokaze nade, proboj mogućeg u nemoguće, milost gdje bi htjela Čini se da je grijeh nagrizao svako povjerenje. Prije nekog vremena imao sam priliku razgovarati s dvojicom izuzetnih svjedoka nade, dvojicom očeva: jednim Izraelcem, Ramijem; jedan Palestinac, Bassam. Obje su izgubile kćeri u sukobu koji je krvavio Svetu zemlju već previše desetljeća. Ali svejedno, u ime svoje boli, patnje koju su osjetili zbog smrti svojih dviju kćerkica – Smadar i Abir – postali su prijatelji, dapače braća: žive oprost i pomirenje kao konkretnu, proročansku i autentičnu gestu. Susret s njima dao mi je toliko, toliko nade. Njihovo prijateljstvo i bratstvo naučili su me da je moguće da mržnja, konkretno, nema posljednju riječ. Pomirenje koje doživljavaju kao pojedinci, proročanstvo većeg i šireg pomirenja, nepobjediv je znak nade. A nada nam otvara neslućene horizonte.
Pozivam svakog čitatelja ovog teksta na jednostavnu, ali konkretnu gestu: navečer, prije spavanja, dok razmišljate o događajima koje ste proživjeli i susretima koje ste imali, krenite u potragu za znakom nada u dan koji je upravo prošao. Osmijeh od nekoga koga niste očekivali, čin bespotrebnosti opažen u školi, ljubazan čin na radnom mjestu, gesta pomoći, čak i mala: nada je doista “djetinja vrlina”, kako je napisao Charles Péguy. I trebamo se vratiti tome da budemo poput djece, s njihovim osjećajem čuđenja, da se susretnemo sa svijetom, da ga upoznamo i cijenimo. Istrenirajmo se prepoznati nadu. Tada ćemo se moći čuditi koliko dobra postoji na svijetu. I srca će nam zasjati nadom. Tada ćemo moći biti svjetionici budućnosti za one oko nas.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
