Čitanja za trideset i drugu nedjelju kroz godinu
Danas Isus susreće neke saduceje koji ga pokušavaju saplesti biblijskim pitanjem. radi li
Evanđelje (Pročitaj Lk 20,27-38)
Sveti Luka nam opisuje susret koji je Isus imao sa skupinom saduceja, a mi moramo razumjeti tko su oni bili da bismo to mogli najbolje cijeniti. The Ignacije Katolička studija Biblije (str. 89) kaže:
“Saduceji su se pojavili kao politička i vjerska interesna skupina oko drugog stoljeća prije Krista. Njihovo ime potječe od velikog svećenika Sadoka, koji je služio pod kraljem Salomonom (1. Kraljevima 2:35) i čiji su potomci dobili ekskluzivna prava da služe u Jeruzalemu ( Ezek 40,46). U Isusovo je vrijeme bilo vjerojatno da su mnogi saduceji bili bogati i zauzimali važne položaje u Svetom gradu. Kao skupina, protivili su se farizejima, jer su nastojali održati status quo s Rimom. Vjerovali su da je miroljubiv život s vladajućim Rimljanima najbolji način da judaizam uspješno prebrodi oluju strane vladavine. Još su karakterističnija od saduceja bila njihova doktrinarna uvjerenja, ili, točnije, njihova nevjera. Protivili su se svakoj doktrini koja nije izričito naučavana u Petoknjižju, prvih pet knjiga Biblije. Stoga su izričito zanijekali: (1) zagrobni život s nagradama i kaznama za pravedne i zle (2) besmrtnost duše (3) uskrsnuće tijela i (4) postojanje anđela ili duhova (vidi Djela 23 :6-8).”
Kada poznajemo ovu pozadinu, možemo vidjeti da je pitanje koje su saduceji postavili Isusu bilo pokušaj da ga zarobe u proturječju Mojsija, autora Petoknjižja. Kad bi postojala takva stvar kao što je uskrsnuće, rekli su oni, nastala bi užasna zbrka oko toga čija bi žena bila žena bez djece, kojoj je Mojsijev zakon naložio da se uda za braću svojih mrtvih muževa. Kakvu su grešku činili saduceji? Budući da su bili sigurni da Mojsije nije izričito naučavao o zagrobnom životu, bili su uvjereni da on ne postoji. Nadali su se da će razotkriti nezgrapnost i čistu iracionalnost doktrine uskrsnuća ako Isus pokuša odgovoriti na njihovo pitanje.
Međutim, u Isusovom majstorskom odgovoru na njih su se okrenule stvari. Prvo, On priznaje zagrobni život u kojem je pravednost nagrađena (“oni koji se smatraju dostojnima dostići nadolazeću dob”). Zatim, On sugerira da je Mojsijev zakon bio namijenjen samo za ovozemaljski život; njegova šutnja o zagrobnom životu nije negirala njegovo postojanje. Isus nam je došao s neba izričito da otkrije i potvrdi ono što je u Starom zavjetu samo natuknuto. Nova informacija koju daje o braku je da je on samo za ovaj život, a ne zagrobni. Isus jasno kaže da je duša besmrtna, jer u uskrsnuću ljudi “više ne mogu umrijeti”. On također potvrđuje postojanje anđela, govoreći da će oni koji uskrsnu biti poput besmrtnih anđela. Konačno, Isus inzistira na tome da je dokaz za zagrobni život dao posredno čak i sam Mojsije. Kada je pisao o svom iskustvu kod gorućeg grma, izvještava da je Bog sebe opisao kao “Boga Abrahamova, Boga Izakova, Boga Jakovljeva”. Božje poistovjećivanje s ljudima koji su bili mrtvi stotinama godina znači da “On nije Bog mrtvih, nego živih, jer za Njega su svi živi.”
U jednom zamahu koji oduzima dah, Isus poništava sve doktrinarne prigovore saduceja. S prekrasnom jasnoćom, On nam daje prozor u život svijeta koji dolazi – svijet u kojem je smrt pobijeđena i život nikada ne prestaje. Zamka se pretvara u izuzetno lijepo Isusovo učenje. Nije li to baš poput Njega?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što činiš nemoguće – život nakon smrti – mogućim.
Prvo čitanje (Pročitajte 2 Mak 7,1-2, 9-14)
Ovdje imamo još jedno čitanje o sedmorici braće, iako ti muškarci nisu svi oženili istu ženu. Prijetilo im je mučeništvo jer su odbili prekršiti židovsku zabranu jedenja svinjskog mesa na koju ih je prisiljavao poganski kralj koji je u to vrijeme vladao Judom. Braća su bila “spremna umrijeti radije nego prekršiti zakone” svojih predaka. Odakle im takva hrabrost?
Vidimo da su ti ljudi imali pouzdanje poput stijene u zagrobni život, gdje će nas “Kralj svijeta uskrisiti da ponovno živimo zauvijek”. Shvatili su da su svoja tijela (i sve dijelove tijela) primili “s neba”, i bili su voljni pustiti ih da odu u “nadi da će ih ponovno primiti”. Njihovo iščekivanje uskrsnuća dalo im je hrabrost kojoj su se “čak i kralj i njegove sluge” čudili; to im je omogućilo da svoje “patnje smatraju ničim”.
Kad je četvrti brat bio blizu smrti, priznao je svoje uvjerenje da će njegovu postojanost u vjeri Bog nagraditi, ali je upozorio svoje progonitelje da “za vas neće biti uskrsnuća u život”. Ovdje možemo vidjeti mnoga vjerovanja o zagrobnom životu koja su preuzeta u Isusovom odgovoru saducejima u našem evanđelju. Nauk o osobnom, tjelesnom uskrsnuću nakon života vjernosti kod Židova se sporo razvijao, ali u vrijeme Makabejaca, nekoliko stotina godina prije nego što se Isus pojavio, bio je dobro utemeljen. Isus je mislio da su se saduceji trebali ugledati na Mojsija kod gorućeg grma, što se dogodilo oko 1500 godina prije Isusa. Znati da ovaj život nije cilj sam po sebi, već priprema za život koji dolazi znači da ćemo, paradoksalno, živjeti ovaj život puno bolje, bez obzira s čime se suočavamo, čak i sa mučeništvom.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da donosim odluke u ovom životu s povjerenjem koje su ta braća imala da život ovdje nije sam sebi svrha.
Psalam (Pročitaj Ps 17,1, 5-6, 8, 15)
Imajući na umu temu naših dosadašnjih čitanja – život u Božjoj prisutnosti nakon smrti kao nagradu za pravednost – smatrat ćemo da je ovaj psalam sasvim prikladan. Psalmist moli Boga da ga čuje, čovjeka koji se moli “s usana bez prijevare”. Svoje korake drži “čvrsto” na Božjim stazama i zaziva Boga da ga čuje. On upućuje izvanredan Božji zahtjev, koji može proizaći samo iz odnosa nježne ljubavi i povjerenja: “Čuvaj me kao zjenicu oka svoga, sakrij me u sjeni svojih krila.” Jesmo li ikada molili na ovaj način? Psalmist vjeruje da ću “kad se probudim, biti zadovoljan u tvojoj prisutnosti”. Mi, također, vjerujemo da ćemo, kada se probudimo iz sna smrti u uskrsnuću i budemo pripremljeni za slavu toga, gledati Božje lice. Čekamo taj dan; u iščekivanju, u međuvremenu, možemo pjevati: “Gospodine, kad se pojavi tvoja slava, moja će radost biti puna.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitajte 2. Sol 2,16-3,5)
Ako sada razmišljamo o uskrsnuću kao nagradi za one koji su ga se “smatrali dostojnima”, kako Isus kaže u Evanđelju, mogli bismo postati nervozni. Poznajemo sami sebe; znamo da smo posrnuli i zakazali, bili nestalni i ravnodušni, nismo uvijek revno težili za pravednošću. Što je s nama?
Ovaj dio pisma svetog Pavla njegovim kršćanskim prijateljima pomaže nam uvidjeti da kroz našu vjeru u Isusa – našu spremnost da vjerujemo da je umro i uskrsnuo za naše grijehe, što je sveti Pavao propovijedao, a Solunjani vjerovali – možemo postati istinski pravedni , Božjom milošću. Nitko od nas ne dobiva nebo time što je dovoljno dobar. Zato se Isus naziva našim Spasiteljem. Po našoj vjeri u Njega, kaže sveti Pavao, “sam Gospodin Isus Krist i Bog naš Otac, koji nas je ljubio i dao nam vječnu ohrabrenje i dobru nadu svojom milošću”, je Onaj koji hrabri naša srca i krijepi ih ” u svakom dobrom djelu i riječi.” Nismo prepušteni sami sebi da živimo životom dostojnim neba. Kao što sveti Pavao kaže na drugom mjestu, Bog djeluje u nama, “i htjeti i raditi po Njegovoj volji” (vidi Fil 2,13). Tu milosnu stvarnost možemo vidjeti utkanu kroz riječi svetoga Pavla Solunjanima. Traži od njih da mole za njega, posebno za zaštitu od zlih ljudi; on zna da će Bog to učiniti jer je “Gospodin vjeran.” On jača i čuva svoj narod “od Zloga”. Sav naglasak u ovim stihovima je na Božjem velikom djelu u Njegovoj djeci kako bi im omogućio da žive dostojno Njegovog poziva: “Neka Gospodin upravi srca vaša na ljubav Božju i na postojanost Kristovu.”
Možemo se nadati vlastitom uskrsnuću kada svu svoju nadu položimo u Isusa i činimo ono što nam Gospodin nalaže. On će nas sigurno dovesti kući.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, zahvaljujem Ti što moje pouzdanje u život poslije smrti dolazi od Tvoje velike ljubavi prema meni i obećanja Tvoje pomoći da to postignem.
✠
Slika: James Tissot, Farizeji ispituju Isusa, javno vlasništvo.
