Rođen je sredinom 3. st. i bio je časnik u gradu Tangeru (tadašnji Tingis, rimska pokrajina Mauretania Tingitana, današnji Maroko).
Kao kršćanin nije htio sudjelovati u poganskim svečanostima, priređenim u povodu rođendana careva Dioklecijana i Maksimijana te častiti poganske bogove. Odbacio je oružje, pojas, oklop i časničke oznake te se javno izjasnio kršćaninom: „Služim Isusu Kristu, vječnom kralju. Neću više služiti vašim carevima te smatram nedostojnim klanjati se vašim drvenim i kamenim bogovima, gluhim i nijemim idolima“.
Na sudu je izjavio kako nije u redu da kršćanin „služi u vojskama svijeta”. Zbog toga je osuđen na smrt te su mu 298. odrubili glavu.
Prema predaji stenograf imenom Kasijan bio je toliko ogorčen zbog Marcelove presude da je odbio voditi zapisnik na njegovom suđenju te je i sam podvrgnut mučenju.
O Marcelovom životu i smrti postoje i mnoge drugačije, uglavnom nevjerodostojne legende. Njegove relikvije kasnije su prenesene u León, grad u sjeverozapadnoj Španjolskoj.
San Marcelo je danas sveti zaštitnik toga grada i istoimene pokrajine, ali i zaštitnik ljudi koji zbog svojih uvjerenja odbijaju služiti u vojsci i ne žele sudjelovati u ratu.
KT
