S objavom njihovog Pilot godišnjeg izvješća, predsjednik Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika ističe brigu Crkve oko spajanja pravde s iscjeljenjem te također potrebu da se ljudi obrazuju o tome “koliko su ti zločini česti u našem svijetu”.
Autor: Christopher Wells
Pilot godišnje izvješće Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika naglašava ulogu Crkve u obrazovanju ljudi o zločinu zlostavljanja. Predsjednik Povjerenstva kaže da će Crkva obavljati službu za zajednicu ako “može obaviti dobar posao da dovede” svoje “kućanstvo u red”.
Ističe da Crkva mora osigurati pravdu za preživjele. Predsjednik tvrdi da u slučajevima u kojima je nastupila zastara Crkva ima još “veću odgovornost da se uključi u provođenje pravde”.
Priznajući da još ima posla za obaviti, kardinal O’Malley izražava nadu da izvješće može biti izvor utjehe. “Imamo još dug put”, kaže on, “ali počeli smo.”
Kardinal O’Malley: “Pred nama je još dug put, ali smo započeli.”
Poslušajte razgovor s kardinalom O’Malleyem
U nastavku pogledajte potpuni prijepis intervjua s kardinalom Seánom Patrickom O’Malleyem:
Vatican News: Vaša Eminencijo, hvala vam što ste nam se jutros pridružili. Dok se pripremate objaviti prvo godišnje izvješće o zaštiti, možete li nam dati pregled? Velik dio toga je prikaz desetogodišnjeg rada Komisije. Je li to dio naslijeđa Komisije u budućnosti?
Kardinal O’Malley: Pa, mislim da je ovo vrlo važan trenutak za nas. Ovo je zapravo već treća iteracija obnove članstva u Povjerenstvu od početka. I naravno, prva je iteracija bila vrlo izazovna jer smo bili grupa od oko 20 volontera, vrlo malo osoblja, a cijeli svijet je bio naša ciljna skupina. Svakako da nam je Sveti Otac ukazao veliko povjerenje i imali smo izvanredne članove u Povjerenstvu, kad bolje razmislite. I toliki stručnjaci iz cijeloga svijeta, brojne žrtve, roditelji žrtava, neki od njih prilično su javno govorili o svojoj povijesti i iskustvima. Drugi su bili diskretniji. No dali su nevjerojatan doprinos životu Komisije.
I prvo su oni koji su bili oduševljeni Komisijom mislili da idemo prema lijeku i rješavamo sve probleme zaštite u Crkvi. I naravno, s takvim nerealnim očekivanjima. Dobili smo dosta kritika da im nismo odmah ispunili sve snove.
S druge strane, postojala je grupa koja je govorila, dobro, ovo je riješeno. Ne treba nam provizija, a vi ste samo izazivači problema. I tako, bilo je mnogo izazova.
Ali kao što sam rekao, ljudi koji su služili u Komisiji bili su vrlo neovisni.
A za vatikansku komisiju, mislim da je to jedna od rijetkih u kojoj smo, znate, uvijek bile barem polovica, ponekad većina žena. Imamo neke koji nisu članovi naše Crkve, pripadnike drugih religija, ljude iz cijelog svijeta s vrlo, vrlo različitim iskustvima. Ali ono što im je zajedničko je njihova strast za čuvanjem i želja da saslušaju žrtve i da nekako budu njihov glas unutar Crkve.
Vatican News: Želim postaviti jedno konkretno pitanje o izvješću. Bit će puno pitanja i puno razvoja u danima i tjednima koji dolaze. Čini se da se Crkva dosta usredotočuje na zaštitu i to je, naravno, prioritet kako bi se osiguralo da se ovo ne ponovi što je više moguće. Kada se dogodi, nositi se s tim i rješavati te stvari. Ali izvješće također spominje pitanja pravde i odštete. Možete li malo govoriti o tome što izvješće kaže o tome i što Crkva čini na tim područjima?
Kardinal O’Malley: Svakako, iako je odgovornost naše Komisije više dio zaštite, ali Crkva mora biti vrlo zabrinuta za pravdu. I to je neka vrsta odgovornosti Dikasterija za nauk vjere, budući da je te slučajeve tamo dodijelio Papa Benedikt; i također u lokalnim biskupijama, imaju odgovornost riješiti pravne aspekte ovih slučajeva i surađivati s civilnim vlastima.
Stoga je element pravde vrlo važan. Ponekad ovi slučajevi idu i dalje od zastare. I u tom slučaju Crkva ima još veću obvezu, rekao bih, uključiti se u provođenje pravde, gdje država neće provoditi istrage ili kaznene progone ili nešto slično. I zato su, po mom mišljenju, revizijski odbori bili tako važan dio otkrivanja istine i suočavanja s njom na pravedan način.
Ali ne može biti izlječenja ako nema pravde. Ljudi ne žele samo čuti lijepe fraze ili vidjeti dokumente ako im je nepravedno nanesena nepravda ili im je nanesena šteta. Imaju pravo biti saslušani i osjećati da će Crkva dati naknadu za zlo koje im je učinjeno.
Vatican News: Nekako ste aludirali na činjenicu da možda neki u Crkvi nisu oduševljeni poslom koji radite. Vidimo da će Komisija ponekad dati prijedloge o najboljim praksama ili o tome što se može učiniti za žrtve. A možda vas ljudi u Crkvi jednostavno ne slušaju. Znam da nemate izravnu nadležnost za osiguravanje usklađenosti, ali što Crkva može učiniti kako bi bila sigurna da čelnici prihvaćaju ono što im predlažete?
Kardinal O’Malley: Pa, mi pokušavamo educirati ljude. Mislim da je to jedan od najvećih zadataka Crkve, dati vrlo široku edukaciju o zaštiti i potrebi za njom. Mnogi ljudi nisu svjesni koliko su ti zločini česti u našem svijetu i našem društvu. I stoga se nadam da ako Crkva može napraviti dobar posao u dovođenju našeg kućanstva u red, da će to biti usluga široj zajednici.
I to smo vidjeli u Sjedinjenim Državama na mnogo načina. Mnoge druge crkve i organizacije su nam se obratile i rekle, dobro, vi ste smislili ove politike i imali ovo iskustvo. Možete li to podijeliti s nama? I imamo. Ali mislim da osim ako se ljudi ne upoznaju s raširenim postojanjem zlostavljanja i onda se ne obvežu kako ćemo na to odgovoriti i pobrinemo se da se to više ne dogodi.
I to je kao da moji židovski prijatelji govore o holokaustu. Rekli su, ako se ne sjećaš što se dogodilo, dovodiš nas u opasnost da se ovo ponovi. I tako, vrlo je važno da ovo držimo u mislima ljudi. Ovo nije nešto samo iz daleke prošlosti. To je predanost zaštiti djece i mladih u sadašnjosti iu budućnosti.
Vatican News: I ukratko, jednom riječju, što Izvješće ima za reći žrtvama i vjernicima katolicima koji su još uvijek zabrinuti kako Crkva reagira na zlostavljanje?
Kardinal O’Malley: Nadam se da će im sama širina dokumenta biti utjeha. Znam da neki ljudi očekuju neku vrstu razotkrivanja. Ne radi se o tome. Ovdje se radi o svojevrsnom mjerenju onoga što se radi na promicanju kulture zaštite u cijelom svijetu, a neke od tih zemalja nemaju dovoljno sredstava.
Moja zajednica ima misije u Papui Novoj Gvineji. Bio sam tamo. Narodni život je vrlo jednostavan život. Postoji 500 različitih jezika. Mnogo je siromaštva, mnogo je nepismenosti. A tamo Crkva govori o čuvanju i to u cijelom svijetu. A kada biskupi dolaze u Rim u svoj ad limina posjet, tražimo od njih da izvijeste o tome: kako vam smjernice djeluju? Gdje ih provodite? Gdje su područja u kojima ne radite ono što treba učiniti? Kakvi su rezultati?
I tako, ovaj razgovor se odvija po cijelom svijetu. A fokus Komisije bio je posebno na globalnom jugu, gdje se sporije uključivalo u ovo ministarstvo zaštite. Ali mislim da smo puno napredovali, a biskupi i tamošnji ljudi jedva čekaju naučiti više i uključiti se u osposobljavanje ljudi za zaštitu i poučavanje o važnosti odgovornosti, transparentnosti, službenih kodeksa ponašanja i provjera za sjemeništarce, novake i učitelje te vodstvo u Crkvi.
Dakle, ovo se sada događa u cijelom svijetu. A prije nekoliko godina to ne bi bio slučaj.
Nadam se da će ljudi u tome naći utjehu. Pred nama je još dug put, ali smo počeli.
Kardinal Seán Patrick O’Malley rođen je u Lakewoodu, Ohio, SAD, i zavjetovan je kao franjevac kapucin. Služio je kao nadbiskup Bostona od 2003. do kolovoza 2024., a predsjednik Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika postao je 2014. godine.
Ovaj prijepis je uređen radi jasnoće.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
