Sveti Narcis, podrijetlom Grk, rodio se oko 99., prozvan je „svetim svećenikom“, a za tridesetog biskupa Jeruzalema (tada Aelia Capitolina) izabran je oko 180.
Godine 195. predsjedao je koncilom na kojem je odlučeno da će se Uskrs uvijek slaviti nedjeljom. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio, povukao se u pustinju i živio kao isposnik. Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nedužan. Vratio se u svoju biskupiju stariji, čvršći i jači i s još većim oduševljenjem i poletom nastavio obavljati svoju službu.
Na glasu kao čudotvorac, jednom je na Veliku subotu pretvorio izvorsku vodu u ulje za svjetiljke, kako bi se mogli održati obredi uskrsnog bdijenja. Narcis je poslao one koji su se brinuli o svjetiljkama da otiđu donijeti malo vode iz obližnjeg bunara. Nakon što su oni donijeli vodu, on je predano molio nad vodom i nakon toga rekao im da uliju vodu u svjetiljke, što su oni i učinili. Voda se odmah pretvorila u ulje, na sveopće iznenađenje svih prisutnih.
Narcis Jeruzalemski bio je poznat po svojim gorljivim i ustrajnim molitvama te po strogim propovijedima kojima je od svojih vjernika tražio mir i jedinstvo.
Molio je Gospodina da mu pošalje biskupa koji bi mu pomogao u službi. Odgovor na njegove molitve došao je u osobi Sv. Aleksandra Kapadočanskog, kojeg je imenovao svojim koadjutorom. Neko vrijeme su zajedno upravljali jeruzalemskom biskupijom, a Narcis je doživio 116 godina.
Preminuo je u Jeruzalemu oko 216., na koljenima, tijekom molitve.
Ime mu je grčkog podrijetla i znači miris
J.P., KT
