Osim zahvale na Godini svetoga Josipa, župna zajednica na Braču proslavila je danas ujedno i blagdan sv. Justa, suzaštitnika župe, čiji spomendan prema Direktoriju Hvarske biskupije pada u utorak 29. listopada.
Euharistijsko slavlje biskup Vidović predvodio je u zajedništvu sa svećenikom Hvarske biskupije don Matom Bižacom, dok je za oltarom posluživao domaći župnik don Jure Martinić. Na misi je pjevao zajednički zbor sastavljen od Župnoga zbora Karmel i Zbora Srca Isusova iz Župe Očišćenja BDM u obližnjem Dolu. Zborom je ravnao glazbeni teoretičar Mislav Čargo, a slavlje je otvorio izvedbom skladbe sv. Josipu “Tebi Kruno svih svetaca” koju je za Godinu svetoga Josipa aranžirao zborovođa Čargo.
Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup Vidović izrazio je radost što može u zajedništvu s njima slaviti nedjeljnu euharistiju. Na osobit način pozdravio je domaćega župnika i svećenika sumještanina. “Otvorimo svoja srca i dopustimo Bogu da silna milost današnjega dana koju je namijenio za svakoga od nas, dođe u naša srca. Bog nam i danas daje puninu milosti. Neka nas ona prožme kako bismo s njegovom snagom mogli poći u svoju stvarnost, prihvatiti je i živjeti”, rekao je mons. Vidović uvodeći okupljene vjernike u euharistijsko slavlje.
Razlažući evanđeoski odlomak o ozdravljenju jerihonskoga slijepca Bartimeja, biskup Vidović objasnio je kako je Jerihon jedan od najstarijih gradova na svijetu i grad početka civilizacije. “Ime grada znači ‘grad boga mjeseca’, a Mjesec je, znamo, svjetlilo noći. Jerihon je bio grad tame, grad razvrata i svakoga grijeha. Isus dolazi u taj grad, svjestan kamo ide, u želji da spasi što se da spasiti. Isus je svjetlo, on želi osvijetliti tamu. Isus izlazi iz Jerihona, iz tame, a za njime ide silno mnoštvo koje napušta tamu. Na izlazu iz Jerihona, nalazi se slijepi prosjak Bartimej. Čeka da mu netko pomogne. Zanimljivo, nema ploče na ulazu i izlazu iz Jerihona, ali postoje žive ploče, u ovome slučaju slijepi Bartimej. ‘Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se’, viče Bartimej. Ne odustaje. U mnoštvu koje ga je slijedilo Isus čuje samo glas Bartimeja. Isus sluša srce. On sluša zov srca. Pristupa mu i pita ga: ‘Što želiš da ti učinim?’” ‘Učitelju moj, da progledam’, odgovorio je Bartimej”, obrazložio je, između ostaloga, evanđeoski navještaj.
Biskup je potaknuo vjernike na razmišljanje o tome izgleda li i njihova stvarnost po mnogočemu “gradu tame”, “gradu slijepih”. “Zar svaka nedjelja nije Isusov dolazak u našu stvarnost? Zar nije Isusova želja da nas izbavi iz tame kako bismo progledali? On svakoga od nas pojedinačno gleda u oči i pita: ‘Što hoćeš da ti učinim?’ Savjetovat ću vam od srca odgovor. Odgovori danas brate i sestro: Gospodine, daj da progledam”, tim riječima zaključio je homiliju biskup Vidović.
Posebnost euharistijskoga slavlja bilo je i krštenje djece iz triju postirskih obitelji. Hvarski biskup krstio je tako Mariju Mamić, peto dijete u obitelji Jelene i Stipe Mamić, zatim Marula Ivana, prvo dijete u obitelji Ante i Mirte Biočina i Josipu, prvo dijete iz obitelji Tonija i Ane Glavinić. Prije obreda krštenja okupljena zajednica ispovjedila je svoju vjeru.
Pred kraj misnoga slavlja postirski župnik don Jure Martinić čestitao je roditeljima, kumovima, rodbini i okupljenoj zajednici na novokrštenicima. Mjesnom biskupu zahvalio je što je pohodio župnu zajednicu i slavio euharistiju te ohrabrio vjernike. „Dok zahvaljujem Bogu u ovom pozdravu donosim pred Vas osjećaj zahvale cijele župne zajednice koja je sljednik generacija ove župe koje su u teškim prilikama Drugoga svjetskog rata svoje pouzdanje stavili pod moćnu zaštitu sv. Josipa. Kroz proteklih jedanaest mjeseci, od početka došašća, kada smo započeli Godinu svetoga Josipa, imali smo pred očima očinski lik svetoga Josipa u kojemu je ratna generacija naših župljana našla zaštitu u neizvjesnosti za svoje živote. Htjeli smo zato u svjetlu toga zavjeta učiti se kršćanskim vrlinama od sv. Josipa i kroz zajedničku molitvu slijediti primjer njegova života“, poručio je župnik u obraćanju hvarskom biskupu.
Podsjetio je i na kroniku nekadašnjega župnika mons. Ante Marušića iz ratne 1944. godine i svjedočenje naraštaja ratnih generacija o tome događaju, dodavši kako je u mjestu jedini živi svjedok iseljavanja muškog stanovništva koje su prisilno obavili njemački vojnici u ožujku 1944., barba Jure Šantić Prepedalo, za kojega je rekao da je „poput svetoga Josipa čovjek rada, molitve i žrtve“. Njemačka je vojska, prema dostupnim podacima, s otoka Brača tada odvela odrasle muškarce, njih 335, na put u nepoznato. Sedmorica ih je stradala na putu, dok su se ostali vratili svojim kućama. Povratak tada prisilno odvedenih muškaraca na Brač Postirani su pripisali čudesnom zagovoru sv. Josipa kojemu su se žarko molili i iskazivali poštovanje, a od toga događaja do danas sv. Josip ima posebno mjesto u memoriji postirskih vjernika.
Kao ispunjenje danog zavjeta žitelji toga bračkog mjesta podigli su na predjelu Glavica zavjetnu crkvu sv. Josipa 2011. godine koju je te godine, na uočnicu župne svetkovine Gospe Karmelske 15. srpnja, blagoslovio tadašnji biskup mons. Slobodan Štambuk. Kip sv. Josipa u prirodnoj veličini izrađen je u jednoj talijanskoj radionici, postavljen je sa spomen-pločom na posebnom mjestu u župnoj crkvi, a blagoslovio ga je mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić 12. svibnja ove godine za središnje proslave 80. obljetnice zavjeta sv. Josipu. ( Jadran Bašić )
