Novi dokument Papinskog učiteljstva (Dilexit nost – On koji nas uzljubi), napisan na španjolskom jeziku, papa Franjo je najavio u lipnju, mjesecu koji je tradicionalno posvećen pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu.
Papa, koji je od mladosti imao posebnu pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, sada mu je posvetio encikliku koja se sastoji od pet poglavlja podijeljenih u 220 odlomaka, dok sveopća Crkva slavi 350. obljetnicu prve objave Presvetog Srca Isusova Sv. Margareti Mariji Alacoque 1673. (slavlje je započelo 27. prosinca 2023., a završit će 27. lipnja 2025.), donosi Agencija Fides, prenosi mrežna stranica Nacionalne uprava PMD BiH.
Misija
U enciklici se milosrđe i milost koje Presveto Srce Isusovo izlijeva u živote svojih sljedbenika također naziva izvorom sveg autentičnog apostolskog i misionarskog rada. Riječ „misija“ pojavljuje se ukupno 16 puta u različitim dijelovima teksta.
Oslanjajući se na evanđeoski izvještaj, papa Franjo ističe kako kada te Krist „pozove i šalje u misiju, prvo te pogleda, prodire u dubinu tvog srca i, znajući sve o tebi, upire svoj pogled u tebe“, a zatim „govori nam u nutrini, poziva nas i vodi na bolje mjesto“, „da nađemo svježu snagu i mir“, odnosno „njegovo Srce“ (br. 39-43).
Srce koje „oslobađa“ Crkvu od opasnog „dualizma“: „onog u zajednicama i pastirima koji su pretjerano zaokupljeni vanjskim aktivnostima, strukturnim reformama koje nemaju mnogo veze s Evanđeljem, opsesivnim planovima reorganizacije, svjetovnim projektima, svjetovnim načinima razmišljanja i obveznim programima“. Rezultat je često „kršćanstvo lišeno nježne utjehe vjere, radosti služenja drugima, žara osobne predanosti misiji, ljepote poznavanja Krista i duboke zahvalnosti rođene iz prijateljstva koje On nudi i konačnog značenja koje daje našim životima. Ovo je također izraz iluzorne i bestjelesne onostranosti.“ (br. 88).
Primjer vječne ljubavi
Papa Franjo potom citira svog prethodnika Sv. Pavla VI., koji je, obraćajući se redovničkim kongregacijama posvećenim širenju pobožnosti Presvetom Srcu, podsjetio: „Nema sumnje da će se pastoralno zalaganje i misionarski žar razbuktati, ako svećenici i laici podjednako, u želji da pronose slavu Božju, razmatraju primjer vječne ljubavi koju nam je Krist pokazao i usmjeravaju svoje napore da sve muškarce i žene učine dionicima nesagledivog bogatstva Kristova“ (br. 208).
„Dok razmatramo Presveto Srce, misija postaje stvar ljubavi. Misija, kao zračenje ljubavi srca Kristova, zahtijeva misionare koji su i sami zaljubljeni i koji se, opčinjeni Kristom, osjećaju obveznima dijeliti tu ljubav koja je promijenila njihove živote. Oni su nestrpljivi kada vrijeme je potrošeno raspravljajući o sekundarnim pitanjima ili koncentrirajući se na istine i pravila, jer njihova najveća briga je podijeliti ono što su iskusili kroz njihove napore, koliko god oni bili neadekvatni“, naglasio je Papa (br. 209).
Kako bi bolje razumio dinamiku ljubavi svojstvenu misijama, papa Franjo citira riječi velikog talijanskog pjesnika Dantea Alighierija koji je, „u ljubavi, pokušao izraziti tu logiku“ u Vita Nova na sljedeći način: „Izjavljujem da, razmišljajući koliko vrijedi, ljubav tako slatka čini me da osjećam da bih, da me nije iznevjerila hrabrost, progovorio i natjerao sve ostale da se zaljube“ (br. 209).
Misija se doživljava u zajedništvu
U svakom apostolskom djelu, kaže Papa, „ne bismo trebali razmišljati o ovoj misiji dijeljenja Krista kao o nečemu samo između Isusa i mene. Misija se doživljava u zajedništvu s našim zajednicama i s cijelom Crkvom. Ako se odvratimo od zajednice, ako okrenemo leđa zajednici, to je činjenica, i to nikada ne smijemo zaboraviti na ljubav prema našim zajednicama, biskupijska i druga – svojevrsno je gorivo koje hrani naše prijateljstvo s Isusom“, dodaje Sveti Otac, koji predlaže prakticiranje „djela ljubavi prema našoj braći i sestrama u zajednici jer ona mogu biti najbolja i, ponekad, jedini način na koji možemo svjedočiti drugima svoju ljubav prema Isusu Kristu.“ On je sam rekao: „Po tome će svi poznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima“ (Iv 13,35) (br. 212).
„Ako želimo pomoći drugima, to ni na koji način ne znači da se okrećemo od Isusa. Umjesto toga, susrećemo ga na drugi način. Isus vas poziva i šalje da širite dobrotu u našem svijetu. Njegov poziv je poziv na služenje, poziv da činimo dobro, možda kao liječnik, majka, učitelj ili svećenik. Gdje god bili, možete čuti njegov poziv i shvatiti da vas on šalje da izvršite to poslanje“, ističe Papa, koji svoju četvrtu encikliku zaključuje pozivom upućenim svim krštenima: „Na svoj način, vi također morate biti misionari, poput apostola i prvih Isusovih učenika, koji su krenuli naviještati Božju ljubav, reći drugima da je Krist živ i da ga vrijedi poznavati. Sv. Terezija je to doživjela kao bitan dio svog prinosa milosrdnoj Ljubavi: ‘Htjela sam napojiti svog Ljubljenog i osjetila sam kako me obuzima žeđ za dušama’. To je i vaša misija. Svatko od nas to mora provesti na svoj način; doći ćeš vidjeti kako možeš biti misionar. Isus ne zaslužuje ništa manje. Ako prihvatite izazov, on će vas prosvijetliti, pratiti i ojačati, a vi ćete imati obogaćujuće iskustvo koje će vam donijeti mnogo sreće. Nije važno vidite li trenutačne rezultate; prepustimo to Gospodinu koji djeluje u skrovitosti naših srdaca. Nastavite doživljavati radost koja se rađa iz naših nastojanja da dijelimo Kristovu ljubav s drugima“ (br 214-215-216). (kta/missio)
