Od 21. do 23. listopada održan je još jedan turnus duhovnih vježbi u franjevačkom samostanu sv. Franje asiškog u Rovinju za svećenike Porečke i pulske biskupije pod vodstvom mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa.
Svaki je svećenik dužan jednom godišnje povući se na duhovne vježbe, ali ne samo kao dužnost nego još više kao važnu potrebu povlačenje u osamu s Kristom, razmatrajući otajstva Božje ljubavi i spasenja, svoga izabranja i poslanja.
Sam naziv “vježbe” govori o vježbanju duha, zagledanje dalje, u svoju savjest i u Onoga za kojim smo pošli, uz pitanja za koga/Koga živim, za što/zašto živim.
Duhovne vježbe su trenuci kada se trudimo, kroz razmatranje Božje riječi i otajstva spasenja, iznova susresti smisao svoga svećeničkog života. To su trenuci predaha od svakodnevne rutine i briga, uz pitanje: Učitelju, gdje sve u meni stanuješ? To su trenuci oporavka i donošenja novih odluka, mijenjanja na bolje.
Mons. Rogić je uz razmatranja evanđeoskih tekstova govorio o korijenu grijeha protiv Duha Svetoga, o novim evanđeoskim zapovijedima – blaženstvima, o sklapanju novoga saveza u Kristovoj žrtvi na križu koja pobjeđuje tamu, o želji oca i punini radosti tek kada su sva djeca u njegovoj kući kroz prispodobu o izgubljenoj ovci, drahmi, mlađem i starijem sinu, Bog se raduje povratku i zajedništvu, vraća sve izgubljeno, o svim dijelovima kajanja koje svećenik moli kroz svetu misu i izražava svoju nedostojnost i malenost te na koncu o Svezu koje Bog sklapa i obnavlja sa svojim narodom i blaguje s nama.
Kroz zajedničke molitve časova, krunice, euharistijskog klanjanja i slavlja euharistije, svećenici još snažnije izražavaju zajedništvo i jedinstvo, međusobno i s Bogom.
Molimo za naše svećenike da se nikada ne umore biti glas evanđelja, glas milosrđa i ruka koja u Kristovo ime oslobađa i tješi.
Txt: Darko Zgrablić
Foto: Porečka i Pulska biskupija
