Vjernici župe sv. Petra apostola iz Ivanić-Grada pod vodstvom župnika, vlč. Branka Koretića hodočastili su od 16. do 20. listopada 2024. u najznačajnija europska Marijanska svetišta, u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji.
Autobus u organizaciji Taubek Toursa tih dana postao je putujuća Crkva. Hodočasnici su bili jedna kompaktna, radosna i zahvalna zajednica na kotačima, koja je otvorenog srca doživljavala ljepotu i darovanost Božjeg stvaralačkog dijela utkanog u ljepotu prirode, kulturnu i duhovnu baštinu naroda, i u crkve-svetišta, mjesta njegove vječne i trajne prisutnosti.
Uređenost, red i prirodna ljepota Švicarske oraspoložila je hodočasnike na prvo radosno euharistijsko slavlje u najvažnijem švicarskom Marijanskom svetištu, Einsiedelnu. Misu je predslavio u koncelebraciji sa župnikom Brankom, župnik u Zürichu, vlč. Josip Karas.
Nakon molitve i euharistijskog slavlja put je nastavljen do Lihtenštajna, Austrije i Landeka.
Drugi dan, hodočasnici su okrijepljeni euharistijskim slavljem u Isusovačkoj crkvi, Presvetog Trojstva, u Innsbrucku i nadahnutom homilijom župnika, nastavili svoj hodočasnički put. Razgledali su gradsko središte Innsbrucka, molili u katedrali sv. Jakova, divili se zlatnom krovu kuće Dachl i u Wattensu sjaju Swarovski kristala, šetali Marienplatzom u Münchenu i navečer uz molitvu krunice stigli do Altöttinga, najvećeg Marijanskog svetišta u Bavarskoj.
Sljedeći dan započeo je sv. misom u crkvi sv. Konrada, franjevaca kapucina u blizini svetišta Altöttinga. Ojačani duhovnom hranom, Riječju i Tijelom Gospodina kojega je lomio župnik, u milosnom raspoloženju, hodočasnici su se vozili do gradića Prien, plovili na otok Herreninsel gdje su uživali u prekrasno uređenom vrtu i dvorcu Ludviga II. Nakon ovoga kulturno-prirodnog doživljaja put ih je doveo do Salzburga, u kojem su se pomolili u katedrali sv. Ruperta i imali vrijeme za razgled stare jezgre i znamenitosti grada između ostalog i Mozartove rodne kuće. Zahvalni na lijepom danu uz molitvu krunice vratili su se u Altötting, te nakon večere sudjelovali su u lijepoj procesiji od crkve sv. Ane do svetišta Gospe milosti. Molitvom i pjesmom slavili su Boga i molili zagovor Nebeske i naše Majke, Marije.
Na Dan Gospodnji, Marija je hodočasnike čekala na vrhu brda Maria Plain, u blizini Salzburga. Župnik, vlč. Branko slavio je euharistijsko slavlje, lomio Kruha života za stolom Tijela i Riječi. U homiliji je govorio o misijskom poslanju Crkve ali i svakog ponaosob vjernika. Božja Riječ nas potiče na misijsko djelovanje po življenju zdrave duhovnosti i istinske vjere koja nas čini misionarima i svoje nutrine, duše kako bi bili vjerodostojni evangelizatori sebe i u svijetu. U živopisnom krajoliku hodočasnici su pohranjivali u svoja srca ljepotu doživljenog, koja se nastavila u posjetu prelijepom gradiću sv. Wolfganga. Legenda o sv. Wolfgangu i vuku te nastanku lijepe crkve koja je četvrta u svijetu po broju hodočasnika neće biti zaboravljena, jer su mnogi dobili poticaj i ideje kako se ponovno vratiti u ovaj lijepi gradić okružen planinama i jezerom.
Hodočasnički put možemo reći da je završio u svetištu Gospe od utjehe – Mariatrost. U tišini crkve, u božanskoj prisutnosti svaki je hodočasnik još jednom izrekao Nebeskoj majci svoje zahvale i molitve. U ovom hodočašću nije sudjelovalo samo 50 hodočasnika već mnogo više, jer je svaki od njih u svom srcu nosio svoje bližnje, obitelji, prijatelje, sve one potrebne Božje pomoći i Marijinog zagovora. Molili su za svoje sugrađane, sve vjernike župe sv. Petra, mlade, djecu za cijeli svijet. Župnik, vlč. Branko duhovnim nagovorom oraspoložio je srca hodočasnika za traženje Boga, življenje istinske vjere i potaknuo sve da po Marijinu primjeru budu ponizni po-hranitelji Božje riječi i događaja u svome srcu, da o njima razmišljaju, daju se voditi i vrše volju Božju u svom životu. Marija nam je primjer, zagovornica i pomoćnica na tom putu. Ona je naša Majka, Gospa od utjehe, Žena na koju možemo računati da će nas dovest k Bogu i stoga se ne smijemo bojati već radosno i hrabro svjedočiti vjeru i živjeti poslanje namijenjeno od Gospodina.
I na kraju, možda se pitate o dojmovima. Nakon 2200 kilometara vožnje, prolaska kroz mnoge države, gradove, svetišta, mjesta i sve onoga što ne staje u izvještaj možda se očekuje uzdah “nije to za mene“, ili priča o umoru i ukočenim udovima tijela, ali naprotiv. Hodočasnici sedmog i šestog desetljeća kao i oni puno mlađi reći će vam s osmjehom na licu-isto: kako se nisu umorili, i da se nisu opće trebali odmarati jer im je bilo lijepo. Od ljepote se ne odmara. Od ovakvog odmora se ne odmara! Neki će reći da se ne mogu izraziti i da će još dugo u tišini srca prebirati doživljeno. Bogu hvala! Osobito župniku, vlč. Branku Koretićem koji je u suradnji s Tihomirom Golubom, izvrsnim vodičem organizirao ovo hodočašće.
