Knjiga mons. Ratka Perića, biskupa emeritusa mostarsko-duvanjskog, “Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini” po prvi je put predstavljena javnosti u četvrtak, 24. listopada, u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Knjigu je objavila Nakladnička kuća Tonimir iz Varaždinskih toplica, a o njoj su govorili banjolučki biskup mons. Željko Majić, profesor fundamentalne teologije don Nediljko Ante Ančić i politolog Danijel Vidović. Predstavljanju su nazočili splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Na početku predstavljanja pismo biskupa Ratka Perića, koji nije mogao nazočiti ovom skupu, pročitala je književnica Anita Martinac, predsjednica južnohrvatskog ogranka društva hrvatskih književnika. Biskup Perić zahvalio je u pismu nadbiskupu Križiću i drugim uvaženim gostima, uključujući nadbiskupa Puljića, banjolučkog biskupa Majića te profesoru Ančiću i politologu Vidoviću, što su omogućili predstavljanje knjige “Djevice premudra: o Međugorju iz ljubavi prema istini”. Posebno je izrazio zadovoljstvo tim događajem, unatoč tome što zbog fizičkih ograničenja nije mogao nazočiti predstavljanju, ističući kako bi ono trebalo biti „na čast Blaženoj Gospi, Djevici premudroj.“ Biskup se osvrće na izjavu pokojnog biskupa Pavla Žanića o fenomenu Međugorja u kojoj govori kako dosad spoznate istine priječe priznavanje ukazanja u župi Međugorje, naglašavajući kako su brojne nejasnoće suprotstavljene Gospi kao Djevici premudroj. Dodaje da knjiga iznosi istinu o ovoj pojavi te zaključuje bratskim pozdravom, zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije za sve okupljene.
Prvi je o knjizi govorio banjolučki biskup Majić koji je na samom početku pozdravio sve okupljene i izrazio radost što može biti dio ovoga skupa te podsjetio kako je knjiga objavljena krajem rujna i kako uz dva uvodna teksta ima još 15 tematskih studija. Pojašnjavajući učenje Crkve o biskupiji i biskupima, nastavlja podsjećajući na dva pitanja koja su ovu, prostornu i brojevno malu, biskupiju učinila poznatom u cijelom katoličkom svijetu: hercegovački slučaj i međugorski fenomen. Kada je biskup Ratko preuzeo biskupiju o međugorskom je fenomenu već bilo dosta građe, a svemu tome mons. Perić, priznati mariolog, pristupio je odgovorno, a o tome svjedoči i ova knjiga, ističe predstavljač. Nadalje se biskup Majić osvrće na nedavnu Notu koju je o duhovnim plodovima Međugorja izdao Dikasterij za nauk vjere te ističe da ona svoj nihil obstat Međugorju kao mjestu pobožnosti temelji na središnjim vidovima poruka priznajući da postoje određena proturječja u pojedinim porukama. Također ističe da se Ruinijeva komisija zadržala na samo prvih sedam dana, a nije obrađivala daljnja svakodnevna „ukazanja“ Gospe te apostrofira da biskup Ratko nastoji u svim svojim proučavanjima da se stvar prouči cjelovito. Međugorje Notom nije priznato kao mjesto Gospinih ukazanja, već samo kao mjesto pobožnosti, a ovu knjigu treba promatrati u svjetlu traženja istine i ona nije protivljenje ovom dokumentu Svete Stolice, već može biti pomoć svima onima koji traže istinu o tome što se dogodilo u Međugorju. Biskup Majić djelo je preporučio na čitanje i istaknuo da ga drži iznimno vrijednim u traženju odgovora o ispravnom čašćenju Isusove i naše Majke Marije.
Prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić pozdravio je prisutne, a potom rekao da je Dikasterij za nauk vjere ove godine izdao nove Norme o postupanju za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena, koje odustaju od izjave o nadnaravnosti nekog fenomena i takva se izjava zamjenjuje tzv. nihil obstat. Nadalje je prof. Ančić kratko prikazao pet poglavlja u Noti Dikasterija za nauk vjere o duhovnim plodovima Međugorja te zaključio da Nota ističe duhovni fenomen Međugorja kao mjesto gdje se Duh Sveti plodonosno očituje, ne proglašavajući nadnaravne događaje autentičnima. Iako je ovaj događaj u vjerničkoj javnosti izazvao radost, potrebno je reći da i dalje ostaju neke nejasnoće i knjiga biskupa Perića je na ovom tragu. Naime, biskup želi međugorske događaju usporediti s razboritošću Gospe i vidjeti koliko se to sve podudara ili odudara te doći do prave istine. Nadalje je prof. Ančić progovorio o nekim paradoksima međugorskog fenomena i u zaključku ustvrdio kako je neupitno da su međugorska djeca doživljavala nešto neobično, ali je isto tako činjenica da medicinski stručnjaci nisu uspjeli postići suglasje, a povjerenstva sastavljena na razini Biskupske konferencije i Mostarsko-duvanjske biskupije smatrala su da se u Međugorju Gospa nije ukazala. Konačno, istaknuo je da su se komisije poslane u Međugorje nastojale usredotočiti na dušobrižništvo u tom svetištu razdvajajući pitanje autentičnosti ukazanja od pastoralne skrbi.
Politolog Danijel Vidović, ravnatelj Kulturne ustanove Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, u svome se izlaganju osvrnuo na pitanje istine koje je u središtu interesa autora ove studije. Argumentacija kojom se biskup Perić u pisanju ove knjige služi, usidrena je dvostruko: primarno u Živoj Riječi koja je Put, Istina i Život, a na drugom mjestu je čvrsto uvjerenje u ispravnost stavova i postupaka njegova pretčasnika biskupa Žanića. Iznijevši povijest tzv. hercegovačkog slučaja, pojasnio je da je odnos mostarsko-duvanjskih biskupa s međugorskim fenomenom mnogostruko prepleten s njime. Podsjeća kako je biskup Žanić u početku bio istinski otvoren za mogućnost intervencije odozgor, ali pojavljivanjem nekih nelogičnosti i prijetnji u porukama, kako predstavljač tvrdi, „navodne Gospe biskup Žanić ubrzo doživljava otriježnjenje“. Politolog smatra i da je čudno što se Gospa u Međugorju nikada nije oglasila o gorućem problemu ove biskupije, a potom ističe da biskup Perić u svome upravljanju, pitanju Međugorja pristupa isključivo s doktrinarnog i disciplinskog aspekta naglašavajući moralnu dimenziju problema služeći se svojim biskupskim autoritetom, a posebno službom poučavanja. Međugorski se fenomen, htjeli ili ne htjeli, ugrađuje u povijesni kontekst spomenutog sukoba i danas on ima globalni značaj te ostaje na Svetom Ocu, koji je sada jedini mjerodavan, donijeti konačan sud.
Posljednji se prisutnima obratio biskup Puljić, inače svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije koji je bio član tri komisije koje su donosile sud o Međugorju. Rekao je kako tekstovi doneseni u ovoj knjizi nisu na tragu mainstream medija, već su prava teološko-mariološka studija. Biskup Puljić istaknuo je kako su se biskupi Žanić, Perić, a i trenutni biskup Palić uvijek trudili da u Međugorju ne dođe ni do kakvih devijacija, već da se promiče zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Iako je bilo raznih problema i disciplinskih ukora, valja priznati kako su župnici i njihovi pomoćnici, a posebno ispovjednici, doprinijeli liturgijskoj razini i duhovnoj atmosferi u Međugorju. Mons. Puljić je u konačnici rekao kako većina ljudi koja dolazi u Međugorje ne stiže iz obijesti, već dolaze tražiti melem na svoje rane u svijetu u kojem su svih sedam glavnih grijeha stekli pravo građanstva. Zaključno je poručio kako je važno da se ljudi okupljaju, mole, hodočaste i slave Boga kako se ne bi ugasile duhovne klice koje svaki čovjek ima, a mjesta gdje se slave naši sveci uvijek su bila prikladna mjesta za središta duhovnosti i sabranosti. Takva je bila i treba ostati župa sv. Jakova u Međugorju za koju se s pravom možemo nadati da će se osloboditi senzacionalizm, a knjiga mons. Perića može poslužiti kao prikladno štivo i prva pomoć u toj katarzi. Na kraju predstavljanja prisutni su mogli postaviti pitanja i uzeti knjigu po promotivnoj cijeni.
