Novoizabrani kardinal George Jacob Koovakad, organizator Papinskih putovanja, govori za Vatican News o svojoj vjeri kao ‘obiteljskom blagu’, napominjući da voli ‘vidjeti papinske posjete kao hodočašća Petrova nasljednika.’
Od Deborah Castellano Lubov
“Dolazim iz ove živahne zajednice u kojoj se vjera prenosi generacijama kao obiteljsko blago.”
U opsežnom intervjuu za Vatican News, izabrani kardinal George J. Koovakad, poznat po tome što je neprestano uz Papu kao njegov organizator papinskih putovanja od 2021., podijelio je ovaj dirljiv detalj dok je razgovarao o svojoj vjeri i pozivu, čiji su korijeni posadio tijekom djetinjstva i mladosti u Indiji.
Budući kardinal, koji smatra da mu je diplomatska služba u Crkvi pružila jedinstveni uvid, objasnio je što smatra najvažnijim prioritetima Crkve u ovom trenutku. Nakon što je s papom Franjom putovao po cijelom svijetu u godinama pogođenim ratom, također je opisao ono što smatra najvažnijim alatima za postizanje mira.
Rođen u Chethipuzhi u Indiji 11. kolovoza 1973., budući kardinal zaređen je za svećenika 2004. u Changanacherryju. Stupio je u diplomatsku službu Svete Stolice i radio u nuncijaturama u Alžiru, Južnoj Koreji, Iranu i Kostariki.
Nakon što je slavio nedjeljnu misu u župi tijekom kratkog posjeta Španjolskoj, novoizabrani kardinal Koovakad saznao je za svoje imenovanje od prijatelja u Vatikanu koji su ga obavijestili da ga je Papa izabrao za jednog od prelata koji će postati kardinal 7. prosinca 2024. Konzistorij u Vatikanu.
P: Ljudi vas često vide na putovanju s Papom, ali o vama osobno se ne zna mnogo. Možete li reći nešto o tome odakle dolazite i vašem putu do katoličkog svećenika?
Ja sam iz Kerale, Indija, i pripadam Siro-Malabarskoj Crkvi, Istočnoj Crkvi u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom. Sveti Toma apostol donio nam je vjeru u prvom stoljeću.
Dakle, dolazim iz ove živahne zajednice u kojoj se vjera prenosi kroz generacije kao obiteljsko blago. Odgojena sam u ozračju u kojemu se poticalo na odlazak na dnevnu svetu misu i nikad nisam propuštala dnevnu večernju molitvu s članovima svoje obitelji.
Upravo taj život vjere u mojoj obitelji pomogao mi je otkriti svoj svećenički poziv. Osim djeda, bake i roditelja, dugujem i svom stricu koji je redovnički svećenik.
P: Postoji li iskustvo iz vaše prošlosti koje vam se pokazalo korisnim u ovoj ulozi?
Kao student bio sam jedan od voditelja jedne katoličke udruge, a sjećam se organiziranja radnih kampova za studente u udaljenim mjestima za vrijeme godišnjih odmora. To je bio uvod u moju sadašnju službu. Moja formacija u diplomatskoj službi Crkve bila je neprocjenjiva.
Moj bivši nadbiskup, Mar Joseph Powathil, usadio mi je duboku ljubav prema Crkvi. I u sjemenište sam ušao sa željom da pomažem siromasima, u kojima susrećemo povlaštenu prisutnost Isusa Krista.
Ljubav pape Franje prema siromašnima i marginaliziranima uvijek je odjekivala sa mnom i dijelimo to zajedničko stajalište.
P: Kako predviđate da će ova nominacija utjecati na vas i vaš rad u budućnosti?
Naravno, to će donijeti dodatne odgovornosti. Pouzdajući se u Gospodina, koji me je smatrao vjernim pozivajući me u službu, vjerujem da sve mogu po Onome koji me jača, čak iu mojim slabostima. Mislim na ove stihove iz Timoteja i Filipljanima.
U mojoj ulozi služenja Petrovom nasljedniku organiziranjem Apostolskih putovanja, ovo će mi imenovanje dati više ovlasti u odnosima s visokim crkvenim i civilnim vlastima.
P: Koji su izazovi i radosti Vaše zadaće kao organizatora Apostolskih putovanja?
Kao kršćanin, mojoj radosti nema granica i upravo mi ta radost pomaže da prevladam sve poteškoće koje se pojave. Osobno volim gledati Papine posjete kao hodočašća Petrova nasljednika. Gledano na taj način, velike se odgovornosti rješavaju molitvom, te bliskom i skladnom suradnjom sa svim uključenim pojedincima.
P: Na temelju vašeg iskustva putovanja s Papom po svijetu, što vidite kao prioritete Crkve danas i koji su njezini najveći izazovi?
Umjesto da počiva na prošlim postignućima, Crkva mora naviještati Radosnu vijest spasenja. Kako nas Sveti Otac neprestano podsjeća, Crkva mora ići izvan vlastitih granica i doprijeti do onih koji su u potrebi, oslanjajući se na snagu Onoga koji je postao slab da bismo mi bili jaki.
Najveći izazovi su dvojaki. Prvo, moramo prepoznati Isusovu prisutnost u našim bližnjima i služiti im. Drugo, trebamo priznati da je Bog svakome od nas povjerio dragocjenu odgovornost za upravljanje fizičkim svemirom i brigu za naš zajednički dom.
P: Na svojim putovanjima papa Franjo uvijek naglašava potrebu za mirom. Što vidite kao bitno za postizanje mira u ovom ratom pogođenom svijetu?
Papa Franjo poziva sve da promiču kulturu skrbi tako što će postati zagovornici bratstva. U tom smislu, u današnjem svijetu razorenom ratom, i za mirnu budućnost, dijalog i prijateljstvo su temeljni. Stoga, čak i kad su suočeni s iskušenjem očaja, kršćani moraju ostati ljudi nade.
P: Kao član Kardinalskog kolegija, predstavljat ćete Indiju, veliku zemlju s malom, ali gorljivom katoličkom zajednicom. Što Crkva u Indiji može pridonijeti sveopćoj Crkvi?
Indija ima mnogo toga za ponuditi svijetu, a osobito je tradicija tolerancije u toj zemlji povijesno bila model za svijet. Štoviše, ono što je također korisno napomenuti jest da je indijska kultura u biti duhovna i prenosi uvjerenje da je mir moguć u svim područjima života, sve dok postoji međusobno poštovanje i hrabar dijalog.
P: Od svih putovanja na kojima ste bili s Papom, postoji li jedno koje vam je najviše ostalo u sjećanju?
Svaki Papin posjet jedinstven je na svoj način. Ono što me najviše zadivljuje je karizma Svetog Oca koja duboko gane ljude oko njega. On crpi energiju iz bivanja među malima i skromnima.
Kad god posjećuje različita mjesta, njegovu pažnju ne zaokupljaju gužve, već oni slabi i ranjivi. Upadaju mu u oči siromah u invalidskim kolicima ili nasukano dijete.
Tako je i mene nekako pronašao pogled Svetoga Oca, tako usmjeren prema siromasima i slabima! Također, Sveti je Otac vrlo prizemljen. Često se šali i ugodno mu je s ljudima oko njega. Toplina i poniznost Svetoga Oca uvijek se očituje i on nas potiče da budemo takvi.
P: Postoji li još nešto što biste željeli dodati?
“Širiti miris Kristove ljubavi” iz poslanice svetog Pavla Korinćanima moj je odabrani moto. Što god zračimo, mora poteći od Isusa.
Pozvani smo širiti miris ljubavi Dobroga Pastira koji svaku svoju ovcu poznaje po imenu. U Njemu, potpuno ljudskom i potpuno božanskom, sjedinjujemo se s Bogom. On nosi miris i božanstva i ljudskosti.
Stoga, kao što čujemo u Ivanovu evanđelju, trebamo nositi slatki miris Njegove prisutnosti, postajući Njegovi vjerni svjedoci kako bi svijet povjerovao.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
