Vatikan, 24. listopada 2024. / 14.30 sati
Prije godinu dana, na kraju Sinode o prvoj općoj skupštini Sinodalnosti, elektroničke verzije nacrta povjerljivog sažetog izvješća kružile su medijima i drugima, kao što se neizbježno događa, u danima koji su prethodili posljednjim amandmanima delegata i konačno glasanje.
Ove godine, očito kako bi obeshrabrili takva curenja informacija, organizatori sinode su sudionicima dali samo tiskane kopije nacrta izvješća, koje nije tako lako distribuirati.
Ironija je u tome što možda nema puno toga za podijeliti.
Iznutra i izvana tijekom proteklih nekoliko tjedana, skupština se našla pod snažnim pritiskom da promijeni upravljačke strukture Crkve, pa čak i neke od njezinih osnovnih doktrina.
Teologinja Myriam Wijlens, savjetnica Sinode, naglasila je na konferenciji za novinare 23. listopada da je papa Franjo pozvao na “rekonfiguraciju Crkve na sinodalni način”. To bi zahtijevalo izmjene kanonskog prava kako bi, primjerice, župna ili biskupijska vijeća postala obvezna.
Ali veće promjene, poput otvaranja đakonata za žene ili dopuštanja iznimaka od svećeničkog celibata, da navedemo dva pitanja koja su javno promicana ovog mjeseca, izgleda da nisu razmatrana.
Prema izvorima koji su razgovarali s CNA-om, ono što je ostalo je nacrt izvješća koji izaziva razočaranje u naprednim krugovima, ali vrlo malo buke.
Pod naslovom “Zajedništvo, poslanje i sudjelovanje”, to je kratak dokument – 152 odlomka, za sada, pokriva oko 47 stranica. Prema sinodskim izvorima podijeljena je u pet dijelova.
Prvi dio bavi se zajedničkim razumijevanjem sinodalnosti i njezinih teoloških načela. Drugi se odnosi na ono što se naziva “relacijska pretvorba”. Treći dio govori o crkvenom razlučivanju, procesima odlučivanja, kulturi transparentnosti, odgovornosti i vrednovanju. Četvrti dio nastoji razumjeti kako njegovati razmjenu darova na nove načine. Konačno, peti dio govori o formaciji u i za misijsku sinodalnost.
Završni dokument sinode, rekao je jedan delegat za CNA, čini se da je snažno posuđen iz dokumenta o sinodalnosti koji je Međunarodna teološka komisija objavila 2018., pod naslovom “Sinodalnost u životu i poslanju Crkve”.
Nakon što ga razmotre, sinodski delegati mogu predložiti amandmane, o kojima će skupština raspravljati i glasovati ove subote.
Dvije trećine skupštine moraju odobriti stavak da bi se zadržao. U prošlosti, ako pasus nije dosegao ni dvije trećine, ne bi bio objavljen. Rečeno je da ne predstavlja sinodsko zajedništvo. Papa Franjo je umjesto toga želio da se objavi svaki odlomak završnog dokumenta i da se glasovi za ili protiv naznače zajedno sa odlomkom.
Osim razgovora o zdravoj decentralnosti, nacrt dokumenta govori o tome kako se treba pozabaviti ovom decentralizacijom. Konkretno, postoji paragraf koji kaže da je u sinodalnoj Crkvi nadležnost biskupa i rimskog biskupa za donošenje odluka “neotuđiva”, a predlaže neke dobre prakse kako bi biskupijsko i župno vijeće predstavljalo sve ljude Boga, uključujući i žene.
Neki dokument opisuju kao prijelazni, a ne kao konačni. Jedan je biskup primijetio da “dokument dopušta svakome da upravlja stvarima kako želi”. Ali, dodao je, pokazujući malo razočaranja, “Pa o čemu smo razgovarali?”
Ako su to rezultati dviju sinodalnih etapa u Rimu i prije toga trogodišnjeg puta dijaloga i slušanja, jasno je da će mnogi biti razočarani. Ne postoje nikakve revolucije, nego poziv na promjenu mentaliteta u Crkvi utemeljen na ideji da je sinodalnost uvijek prisutna u Crkvi.
To će biti polazište subotnje završne sjednice.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Nakon objave konačnog dokumenta morat ćemo pričekati djelovanje pape Franje. Sveti Otac bi mogao odlučiti usvojiti završni dokument u cijelosti kao postsinodsku pobudnicu ili bi mogao sam izraditi postsinodsku pobudnicu, bilo prije ili nakon što različite studijske skupine stručnjaka podnesu svoja završna izvješća u svibnju.
Na kraju sve ovisi o papi.