Kada je Krist došao spasiti i otkupiti čovječanstvo, nije to učinio polovično: On je ljubio svoje koji su bili na svijetu, i ljubio ih je do krajarečeno nam je u trinaestom poglavlju Evanđelja po svetom Ivanu. Želio je dati sve što ima i sve što je bio za nas, za cjelinu našeg bića: Krist nije došao spasiti samo naše duše, nego i naša tijela. Služio je ne samo slomljenim udovima nego i slomljenim umovima. Liječio je opsjednute demonima, ali i opsjednute usamljenošću i očajem. Postajući poput nas, preuzimajući našu ljudsku prirodu ostajući u potpunosti Bog, Isus Krist je otkupio – i nudi otkupiti – cjelokupnost našeg bića kao ljudskih osoba.
U današnjem svijetu, međutim, poruka o Kristovom otkupljenju često se može krivo shvatiti ili pogrešno prikazati na mnogo načina. Više nego bilo što drugo, temeljni razlog zašto se poruka Evanđelja zanemaruje, razvodnjava ili iskrivljuje dijelom je zbog nepotpunog ili pogrešnog razumijevanja ljudske osobe. Kako bismo ne samo upoznali sebe, nego i istinski evangelizirali, prijeko je potrebno razumjeti WHO i kako Bog nas je stvorio kao ljudske osobe – i ukupnost ove osobnosti. Ljudska osoba, u svojoj ukupnosti, sastoji se od duhovne, fizičke, intelektualne, emocionalne i društvene dimenzije. Ove dimenzije, ili aspekti, otkriveni su Kristovim vlastitim životom, Božanskom objavom i Prirodnim zakonom. U svakoj od ovih dimenzija Krist želi da upoznamo njega i život u punini koji nam obećava. U svakom od njih On želi da cvjetamo. Upoznavajući i razumijevajući kako je Bog na ovaj način stvorio ljudska bića, možemo bolje upoznati i razumjeti misiju i sudbinu na koju nas On poziva.
Velika pogreška suvremenog svijeta je svođenje čovjeka na nešto manje od cjelokupnosti bića koje je Bog stvorio. Tako često postoji ili pretjerano naglašavanje jedne dimenzije na štetu drugih, ili otvoreno zanemarivanje jedne ili više njih u kombinaciji s idoliziranjem druge. Vidimo to u pretjeranom naglašavanju tjelesnosti ljudske osobe u suvremenom svijetu nauštrb duhovne, koja traži zadovoljstvo, tjelesnu spremnost ili slavu radi sebe. Vidimo to obrnuto u raznim oblicima gnosticizma koji dušu tretiraju kao prevashodnu, a tijelo kao naknadnu misao, s kojom se sve može učiniti. Možemo to čak vidjeti u potrazi za ljudskim znanjem koje uzdiže “znanost” do gotovo božanskog statusa i stavlja je na Božje prijestolje.
Ipak, na bezbroj načina, tisućama godina implicitno je učenje Svetog pisma i Crkve da se čovjek ne može svesti ni na što manje od cjelokupnosti svog bića. Kada dođe do ove redukcije, dehumaniziramo osobu i stavljamo nešto ili nekoga drugoga na mjesto Boga. Samo prepoznavanjem Boga kao našeg Stvoritelja i gledanjem Isusa kao the model istinski ljudskog života, možemo li spoznati tko smo i u punini živjeti život koji nam je Gospodin došao dati (usp. Ivan 10:10). Oci Drugog vatikanskog koncila, u svojoj deklaraciji Gaudium et spes, potvrditi – i kasnije su odjeknuo je Ivana Pavla Velikog – da je Krist Otkupitelj”potpuno otkriva čovjeka samome sebi i razjašnjava njegov vrhovni poziv” i to “samo u otajstvu Utjelovljene Riječi dobiva svjetlo otajstvo čovjeka”. Dakle, Krist je taj u koga se moramo ugledati kako bismo otkrili sveukupnost onoga što znači biti ljudsko biće, jer:
“Onaj koji je ‘slika Boga nevidljivoga’ (Kol 1,15), sam je savršeni čovjek. Adamovim sinovima On vraća božansku sliku koja je bila unakažena od prvog grijeha nadalje. Budući da ljudska narav, kakvu je On pretpostavio, nije poništena, samom tom činjenicom ona je iu našem pogledu uzdignuta na božansko dostojanstvo. Jer svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, mislio ljudskim umom, djelovao ljudskim izborom i ljubio ljudskim srcem. Rođen od Djevice Marije, On je uistinu postao jedan od nas, sličan nama u svemu osim u grijehu.”
Krist nam je tada dao putokaz kako živjeti, Njegovom milošću, pet glavnih dimenzija ljudske osobe. Na ovaj način, On nas, kroz svoj primjer, Objavu i prirodni zakon, uči putu do istinskog ljudskog procvata u ovom svijetu. U svakom aspektu naše ljudske prirode – duhovnom, fizičkom, intelektualnom, emocionalnom i zajedničkom – možemo naučiti od Isusa kako ih živjeti na zdrav, uravnotežen i svet način.
✠
