Dok svijet obilježava Tjedan razoružanja, osvrćemo se na neke od brojnih apela za mir koje su Pape upućivale od Drugog svjetskog rata.
Autor: Francesca Merlo
U posljednjih osamdeset godina Pape su prednjačile u borbi za mir. Osude oružja i trgovine oružjem ponavljaju se kroz desetljeća, oblikujući i jačajući stajalište Katoličke crkve o tim pitanjima.
Pija XII i upozorenja na buduću katastrofu
Papa Pio XII., koji je služio kao papa od 1939. do 1958., iz prve je ruke svjedočio strahotama Drugog svjetskog rata i, s njim, osvitu nuklearnog doba. U svojoj božićnoj poruci iz 1948. govorio je protiv utrke u naoružanju, navodeći da dok nacije imaju pravo na samoobranu, gomilanje razornog oružja ugrožava čovječanstvo. Naglasio je da se razoružanje može postići samo međunarodnim sporazumima izgrađenim na povjerenju.
Molio je za mir, “upravo u vrijeme kada čovječanstvo, shrvano pod teretom naoružanja, tjeskobno izgledima za nove i ozbiljnije sukobe, drhti i pri samoj pomisli na buduću katastrofu”.
“I kršćanska volja za mirom ima svoje oružje. Ali glavni su molitva i ljubav: neprestana molitva Ocu nebeskom, Ocu svih nas; bratska ljubav među svim ljudima i svim narodima.”
Ivan XIII i potreba zabrane nuklearnog oružja
Ubrzo nakon toga došao je Hladni rat, a s njim i još stvarnija prijetnja nuklearnog ratovanja. Papa Ivan XXIII., koji je bio papinstvo od 1958. do 1963., objavio je svoju encikliku Pacem u Terrisu (“Mir na Zemlji”, 1963.), nedugo nakon Kubanske raketne krize, i kao predsjednik SAD-a John Kennedy poslao je više trupa da se bore u Vijetnamu.
Enciklika Ivana XXIII. posvećena je okončanju utrke u naoružanju i zalaganju za svijet bez nuklearnog oružja. Tvrdio je da se mir ne može temeljiti na strahu, već mora biti ukorijenjen u poštivanju ljudskih prava i dijalogu među narodima.
“Pravda, pravi razum i priznanje čovjekova dostojanstva uporno vape za prekidom utrke u naoružanju. Zalihe naoružanja koje su izgrađene u raznim zemljama moraju biti smanjene u cijelosti i istodobno od strane zainteresiranih strana. Nuklearno oružje mora biti zabranjeno. Mora se postići opći dogovor o odgovarajućem programu razoružanja, uz učinkovit sustav međusobne kontrole.”
Papa Pavao VI. i vapaj za bacanjem novca na oružje
Godine 1965., dvije godine nakon što je izabran na Petrovu stolicu, papa Pavao VI. obratio se Ujedinjenim narodima, uputivši povijesni apel za mir. Čuveno je izjavio: “Nema više rata, rat nikad više!”
Zalagao se za razoružanje, tvrdeći da bi se ogromni resursi posvećeni vojsci umjesto toga mogli koristiti za borbu protiv siromaštva i poboljšanje života milijuna. Njegova enciklika Populorum progressio (1967.) ponovio je ovu točku, povezujući razoružanje s globalnim razvojem.
“Bezbrojni milijuni gladuju, bezbrojne obitelji su u siromaštvu, bezbrojni ljudi ogrezli su u neznanju; nebrojeni ljudi trebaju škole, bolnice i domove dostojne toga imena. U takvim okolnostima ne možemo tolerirati javne i privatne rashode rasipničke prirode; ne možemo ne osuditi raskošno izlaganje bogatstva nacija ili pojedinaca; ne možemo odobriti iscrpljujuću utrku u naoružanju. Naša je svečana dužnost govoriti protiv njih. Kad bi nas samo svjetski lideri slušali, prije nego što bude prekasno!”
Ivan Pavao II i razoružanje su trebali odgovarati etičkoj obnovi
Papa Ivan Pavao II također je bio glasan zagovornik mira, posebno tijekom Hladnog rata. Stalno je pozivao na nuklearno razoružanje i deeskalaciju vojnih sukoba.
U svom govoru u Ujedinjenim narodima 1982. upozorio je da bi gomilanje nuklearnog oružja dovelo do nezamislivog uništenja. “Kao i mir, svijet želi razoružanje; svijet treba razoružanje”, rekao je obraćajući se Generalnoj skupštini. Naglasio je i da istinska sigurnost ne dolazi iz vojne moći, već iz pravde, dijaloga i poštivanja ljudskog dostojanstva.
“Proizvodnja i posjedovanje naoružanja posljedica su etičke krize koja remeti društvo u svim njegovim političkim, društvenim i ekonomskim dimenzijama. Mir je, kao što sam već nekoliko puta rekao, rezultat poštivanja etičkih načela. Pravo razoružanje, ono koje će zapravo jamčiti mir među narodima, doći će tek s razrješenjem ove etičke krize. U onoj mjeri u kojoj napori za smanjenjem naoružanja, a zatim i za potpunim razoružanjem nisu praćeni paralelnom etičkom obnovom, oni su unaprijed osuđeni na neuspjeh”.
Enciklika Ivana Pavla II iz 1991 Centesimus Annus učvrstio ideju da mir i razvoj idu ruku pod ruku i da bi predanost razoružanju trebala biti dio širih napora za stvaranje pravednog međunarodnog poretka.
Benedikt XVI. i potreba za dobrobiti nad militarizacijom
Papa Benedikt XVI. bio je vjeran pozivima svojim prethodnicima. U svojoj poruci za Svjetski dan mira 2006., godinu dana nakon njegova pontifikata, upozorio je da “u nuklearnom ratu neće biti pobjednika, nego samo žrtava”.
Pozvao je svjetske vođe da rade na potpunom uklanjanju nuklearnog oružja i istaknuo potrebu za moralnim vodstvom u promicanju razoružanja.
“Mogu se samo s užasom primijetiti dokazi kontinuiranog rasta vojnih izdataka i cvjetanja trgovine oružjem, dok je politički i pravni proces koji je uspostavila međunarodna zajednica za promicanje razoružanja zaglavljen u općoj ravnodušnosti. Kako uopće može postojati budućnost mira kada se još uvijek ulaže u proizvodnju oružja i istraživanja usmjerena na razvoj novih?”
U svojoj enciklici Caritas in veritatePapa Benedikt također je pozvao na odgovornu politiku koja daje prednost ljudskoj dobrobiti ispred militarizacije.
“Ako takvi napori žele imati trajne učinke, moraju se temeljiti na vrijednostima ukorijenjenim u istini ljudskog života. To jest, mora se čuti glas pogođenih naroda i njihova situacija mora se uzeti u obzir, ako se žele njihova očekivanja Treba se, da tako kažemo, uskladiti s neopjevanim naporima tolikih pojedinaca koji su duboko predani zbližavanju naroda i olakšavanju razvoja na temelju ljubavi i međusobnog razumijevanja”.
Papa Franjo i sramota zarađivanja na smrti
Naposljetku, papa Franjo je neumorno pozivao na mir u cijelom svijetu, prisjećajući se nekih od najzaboravljenijih i često najužasnijih sukoba koji trenutno muče naš današnji svijet.
Papa Franjo također je bio kritičan prema globalnoj trgovini oružjem, povezujući je s ratovima i sukobima koji razaraju zajednice, osobito u siromašnijim regijama. Njegova enciklika iz 2020 Fratelli tutti istaknuo je moralni imperativ razoružanja, istaknuvši važnost bratstva, globalne solidarnosti i dijaloga.
“Pravila sama po sebi neće biti dovoljna ako nastavimo misliti da je rješenje za trenutne probleme odvraćanje kroz strah ili prijetnju nuklearnim, kemijskim ili biološkim oružjem.”
Osudio je korištenje resursa za oružje umjesto rješavanja društvenih nejednakosti, ponavljajući učenja papa prije njega.
“S novcem potrošenim na oružje i druge vojne izdatke, uspostavimo globalni fond koji može konačno stati na kraj gladi i pogodovati razvoju u najsiromašnijim zemljama, tako da njihovi građani neće pribjegavati nasilnim ili iluzornim rješenjima, ili imati napustiti svoje zemlje u potrazi za dostojanstvenijim životom”.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
