Blato na Korčuli, rodno mjesto bl. Marije od Propetog Isusa Petković, bilo je završna postaja trodnevnog Hodočašća vjernika Zadarske nadbiskupije koje je održano od četvrtka, 17. do subote, 19. listopada. Svečano koncelebrirano misno slavlje u dvorani Doma kulture u Blatu na Korčuli u subotu, 19. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Misa je slavljena u Domu kulture jer je blatska župna crkva Svih svetih prostorno mala za primiti petsto hodočasnika. Dobrodošlicu hodočasnicima izrazio je mons. Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu.
Nadbiskup Zgrablić poželio je da se hodočasnici vrate domovima obogaćeni duhom kojeg je svjedočila bl. Marija, ne samo doživljajem viđenih ljepota. Snažna poruka bl. Marije je dati se voditi Duhom Svetim i svjedočiti ljubav koju Duh Sveti kao veza između Boga Oca i Sina Isusa Krista predstavlja, rekao je nadbiskup.
„Bl. Marija rođena je između dva svjetska rata kad je bilo veliko siromaštvo i kad ljudi nisu imali najosnovnije za živjeti. Ona se jako brinula i karitativno djelovala da ljudi na Korčuli mogu opstati, preživjeti, školovati djecu. Željela je duboko živjeti Božju ljubav koju je doživjela u sebi, kojom je Gospodin ljubi i kojom ju je potpuno zahvatio. S ljubavlju je okupljala ljude i služila svom narodu“, rekao je mons. Zgrablić. Navještenu evanđeosku riječ Isusa ‘Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se ja njegovim pred Ocem na nebesima’, oživotvorila je i Marija Petković. „Bl. Marija to priznavanje nije izricala deklarativno, da je samo rekla ‘Ja sam kršćanka, redovnica, ja živim zavjete’. Da se ponosila time što je. Nego, ona je to zaista živjela, priznavala Isusa pred drugima konkretnom ljubavlju koju je nosila prema svakom čovjeku. I to je njena veličina i svjedočanstvo koje je nadživjelo njen život“, naglasio je nadbiskup, rekavši da nam bl. Marija poručuje da se priznajemo Isusovima ne samo izvanjski, formalno, nego da nas Bog prepoznaje po ljubavi.
„Jer Bog nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav. Jesi li svjestan da si stvoren iz ljubavi? Nekome se može dogoditi da i nije bio željen iz ljubavi roditelja. Ali, bez Božje volje, bez Božje ljubavi i djelovanja Duha Svetoga u trenutku tvoga početka života, ni tvoj život ne bi postojao. Toliko želja i dobrih nakana je u tvom srcu. Toliko te privlači dobro, zove te nešto lijepo, poziva te k sebi, što želiš ostvariti u svom životu. Nije li to Duh Sveti koji djeluje u nama? Duh Sveti pokreće naše tijelo, daje nam snagu, pokreće naše organe, svaku našu stanicu. Što mi činimo da dišemo, da nam kuca srce? Ne činimo ništa. To nam je jednostavno darovano. Ali netko nas pokreće i taj netko nije nepoznat. Bog nam je u Isusu objavio svoje lice. U Kristu, slušajući Sveto Pismo, kao u ogledalu gledamo ono što je Bog učinio u našem životu i prepoznajemo Boga koji je izlio toliku ljubav u naš život da se njegov Sveti Duh nastani u nama, da nam sv. Pavao kaže da smo hram Duha Svetoga“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Ime našega Boga je Otac, Sin i Duh Sveti, naglasio je nadbiskup. Križamo se spominjući njegovo ime, njegovo ime stavljamo na sebe. „Bog je zajedništvo, Bog je komunikacija. Ljubav je zajedništvo, ljubav je komunikacija. Bog najprije komunicira unutar tri božanske osobe. Bog je Otac koji svega sebe, bez ikakve zadrške, daruje drugoj osobi. Ta druga osoba je Sin koji u svojoj komunikaciji daruje sebe prvoj osobi, Ocu. Ono što struji, što izlazi od Oca i Sina je Duh Sveti. Ta sila, ta snaga počiva na svima nama. Na nama je tu ljubav trajno otkrivati u našem životu. Trajno je prepoznavati, od te ljubavi živjeti“, potaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši: „Nema veće snage od Božje ljubavi Duha Svetoga koja nam se može dati, da bilo što možemo učiniti u životu. Bog nas prepoznaje po toj ljubavi. Ako želimo da nas Bog prepoznaje, a on nas je tom ljubavlju zahvatio, moramo dozvoliti da nas ta ljubav obuhvati, kao što je to učinila bl. Marija koju je vodio Božji duh. Ona se prepustila Božjoj ljubavi da je zahvati i da Božja ljubav djeluje u njenom životu“.
Nadbiskup je upozorio da ljudi pod ljubavlju obično misle na emociju. „Emocije su mali dio ljubavi, možda početni dio. Ali, ljubav nije samo emocija. Jer emocije su prolazne. Raspoloženje čovjeka se mijenja iz dana u dan, od dobroga do lošega. Koju god emociju doživimo, ona nije trajna u nama. Ona samo ima neki vremenski tijek, ali emocija ne traje, ona blijedi, nestaje u našem životu.
Ako ljubav svedemo na emociju, samo na naše osjećaje, ako ljubav nije dio naše vjere, naše opredjeljenje… Ljubav je prije opredjeljenje, izbor života, nego emocija. Emocija je znak. I ljubav prema Bogu ide kroz križ, trpljenje. Zato je bl. Marija izabrala biti Propetog Petković. Dakle, ljubiti Isusa koji je raspet, koji je trpio, bio mučen. Bog nam se objavio u ljubavi svoga Sina, u trpljenju na križu. Tu je vrhunac Božje ljubavi prema nama. Kakvu je to pozitivnu emociju Isus imao na križu, kad je trpio silne muke? A mi smo sveli ljubav na emociju. Pa supružnici kažu jedno drugome da više ništa ne osjećaju jedno prema drugome i rastave se. Ljubav koju Gospodin nama daruje ne ovisi o emociji, nego Bog nas bezuvjetno i zauvijek ljubi. Ljubav je kad se mi opredijelimo za Boga“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Istaknuo je da Bog ljubi čovjeka i kad je najgrešniji, i kad čovjek Boga ne ljubi. „Bog ne može povući ljubav koju nam je već darovao. Duha Svetoga koji počiva u meni ne mogu istjerati iz moga života, iz moje duše. Mogu to zatrpati, mogu sve to grijehom staviti u tamu, da to ne vidim, ne primjećujem, ne dati da djeluje u mojoj duši. Ali, ako očistim svoje srce, ako se otvorim Božjoj ljubavi, ako je vjera moje htijenje se opredijelim za Gospodina, taj žar moga srca postaje ljubav čineći dobro drugome. Bl. Marija bezuvjetno je činila dobro drugima. To je naš kršćanski poziv, činiti dobro drugome, bez obzira kakav bio. Ako mi je drugi i težak po naravi, ali ja ću njega ljubiti ne po mojoj naravi, po mojim osjećajima, nego po Duhu Svetom koji mi je darovan, jer Gospodin i tu osobu ljubi“, poručio je mons. Zgrablić.
Ljudi su skloni izbjegavati nekoga tko im nije drag, simpatičan. „Zaboravljamo da upravo kod osobe koja mi je teška mogu ‘kupiti’ najviše ljubavi. Tu mogu imati najviše zasluga, jer tu se moram najviše savladavati od svoje sebičnosti. Moram se odricati od onoga što je suprotno mojoj ljubavi. Moram gospodariti sobom, reći da hoću toj osobi učiniti dobro. Ne mogu promijeniti svoje osjećaje. To i nije bitno. Ali, hoću joj učiniti dobro kao da je najviše ljubim. Bl. Marija je svim žarom tako živjela. Ona je provodila ljubav u životu i to svjedočanstvo dala je u svom vremenu. Ona to hoće i nama prenijeti, da u toj ljubavi živimo, da Boga možemo prepoznati. Jer Bog je ljubav koja se komunicira. I kada živim u ljubavi, približavam se Bogu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Poželio je da se hodočasnici vrate s hodočašća promijenjeni. Ne samo s osjećajem da su negdje bili, nego s odlukom da žele nasljedovati bl. Mariju. „Svi sveci željeli su ljubiti Gospodina, da ih on prepoznaje. Željeli su Duha Svetoga koji govori našoj duši, samo se trebamo sabrati, prepoznati ga, surađivati s njim, dati da zahvati moje biće. Opet ćemo pasti, jer nismo se opredijelili za ljubav, i to najviše prema onima koji nam nisu dragi. Vratimo se sa čvršćom vjerom da želimo nasljedovati Gospodina koji hoće da ne griješim protiv Duha Svetoga. Kad ne živim ljubav, griješim protiv Duha Svetoga“, upozorio je nadbiskup.
„Bl. Marija koja je živjela ljubav s narodom i za narod, neka i nama izmoli najveću milost da možemo ljubiti, nasljedovati Gospodina kako ga je ona bezuvjetno i do kraja nasljedovala, da ga ljubimo i kad je križ i kad je teško. Njoj je bio križ kad su bili glad i nevolja, velike poteškoće. To nije doživjela kao Božje odbacivanje, nego kao prigodu za ljubav“, naglasio je nadbiskup, potaknuvši da na nevolju, poteškoću, bolest gledamo kao prigodu da iskazujemo ljubav, da „možemo najviše profitirati kad nešto dobro činimo. Stavimo u središte Gospodina, Duha Svetoga koji nas krijepi i vodi, da budemo prepoznatljivi kršćani pred Božjim licem, a onda će i drugi znati da smo njegovi učenici, ako imamo ljubavi jedni prema drugima“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio hodočasnicima što su željeli ići na taj susret, da zajedno mole i hvale Gospodina, „da jedni drugima budemo potpora na putu života, da se izmijenjeni vratimo u naše domove, da nas Gospodin prepozna po ljubavi koju nosimo u sebi. To nam nitko ne može oduzeti. Sve materijalno će ostati na zemlji, a ljubav koju si nosio u duši ćeš ponijeti u vječnost. Bogat si koliko imaš ljubavi u duši i dobrih djela. Kad netko nije dobar, to je milost da to dobro ‘utržiš’, da ljubiš. Ako te netko ne prihvaća, da odgovoriš suprotno tome. To je najveće bogatstvo“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio blatskom župniku Kovačeviću, sestrama Kćeri milosrđa za ljubav kojom primaju hodočasnike i koju su velikodušno i rado pokazale i prema zadarskim hodočasnicima. „To je duh bl. Marije Petković koja je tu živjela. Sestre su sve lijepo pripremile, koliko truda i ljubavi su pokazale dočekom. Hvala sestrama koje nasljeduju duh bl. Marije Petković na toj milosti, daru i gostoprimstvu“, rekao je mons. Zgrablić te je puk na kraju mise blagoslovio s relikvijom bl. Marije Propetog Petković.
Hodočasnike su po dolasku u Blato dočekale volonterke i svaku grupu od deset autobusa hodočasnika odvele do dvorane gdje je slavljena misa. Na kraju mise, s. Danijela Škoro rekla je da je Blato posebno i drago mjesto koje odiše svetošću zahvaljujući sv. Vincenci i bl. Mariji Propetog koja će prinijeti potrebe Gospodinu. „Marijin primjer svetosti neka nas nauči biti vjerni Gospodinu, biti uz njega. Ona je uvijek nastojala vrijeme posvećivati njemu, biti s Gospodinom i neizmjerno se pouzdavala u njega. Za bl. Mariju Bog je najprije i nadasve bio Otac. Ona u svojim autobiografskim zapisima piše da kad bi počela moliti Vjerovanje, došla bi do Vjerujem u Boga Oca, i dalje više ne bi mogla moliti. Ta činjenica da je Bog otac nju je toliko obuzela da bi zastala i to je kontemplirala. Dao Bog da to svi osjetimo, doživimo u životu, kako je Bog velik i kako nas očinski ljubi“, poručila je s. Danijela.
Na kraju mise, hodočasnicima se obratio don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Ideja nadbiskupijskog hodočašća inicijativa je nadbiskupa Zgrablića prije dvije godine koji je poželio da jedanput godišnje bude zajedničko nadbiskupijsko hodočašće. Nakon Hodočašća 2023. godine u Istru, Padovu i Trsat, ovogodišnje je bilo u Dubrovnik, kotorski Zaljev svetaca i Korčulu.
„Zahvaljujem nadbiskupu na ideji, volji i želji da nas upozna s blaženicima koje dovoljno dobro i ne poznajemo. Hvala mu i što je s nama bio istinski hodočasnik. Strpljivo je čekao sa svojom torbom u redu za recepciju na prijavu za smještaj, nije htio ići preko reda, što je kao nadbiskup mogao učiniti. Nije se bunio, nije me ‘napadao’. Bio je miran, čekao je svoj red, sa štapom i ruksakom na leđima, pa mu od srca hvala što je ovih dana bio ne samo pastir, nego zaista je bio i primjer, strpljivosti i točnosti, primjer hodočasnika i drugima“, rekao je vikar Sorić. Hodočašće je bilo popunjeno s prijavama u svega pet dana. I ove godine vladalo je veliko zanimanje vjernika. Na svim misama tijekom Hodočašća svirala je Marija Dedić iz zadarske župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu, a pjevao je zbor od članova iz župnih zborova Zadarske nadbiskupije.
Nadbiskupijsko hodočašće operativno i izvršno organizirao je generalni vikar don Ante Sorić, uz tehničku pomoć u koordinaciji don Tina Vidova, tajnika zadarskog nadbiskupa. Don Mario Karadakić priredio je prigodni tiskani Vodič s molitvom Časova, pjesmama i podacima o svecima i mjestu postaja Hodočašća, kojeg je dobio svaki hodočasnik. Uz vikara Sorića, još deset svećenika bili su voditelji autobusa.
Nakon mise, hodočasnici su pohodili blatsku župnu crkvu Svih svetih, u kojoj je grob sv. Vincence i krstionica gdje se krstila bl. Marija, a u blizini župne crkve je Marijina rodna kuća. Pohodili su i Muzej bl. Marije Propetog i svetište blaženice u kojem je njen grob i relikvija krvi bl. Marije koja je i sada u tekućem stanju. Tu su im o životu blaženice govorile dvije redovnice. Bl. Marija je napisala više od tri tisuće pisama, a osobito joj se mole roditelji na nakanu za začeće i supružnici za blagoslov braka. U svetištu ispred groba blaženice, na kojem su brojne fotografije djece u zahvali vjernika za uslišanja i molitverne nakane, u postolju oltara je veliki kamen, dio stijena s obale poluotoka Ratak u Prižbi, zaseoku na južnoj strani otoka Korčule, gdje je bl. Marija običavala sjediti dok je pisala prve Konstitucije Družbe Kćeri Milosrđa.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
