Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za misije
u povodu 98. svjetskog dana misija – Misijske nedjelje
20. listopada 2024.
Dragi prijatelji i dobročinitelji misija, braćo i sestre u Kristu!
Papa Pio XI. svojim otpisom 14. travnja 1926. odredio je da pretposljednja nedjelja u mjesecu listopadu bude dan molitve i posebne misijske animacije u cijeloj Crkvi. Godinu dana kasnije, 1927., isti je Papa misijsko djelo Crkve stavio pod zaštitu sv. Franje Ksaverskog, isusovca, i sv. Male Terezije, karmelićanke. Uz to, već od 1928. godine Sveti je Otac preporučio članovima Apostolata molitve da svakoga mjeseca mole na posebnu misijsku nakanu. Ove dakle godine obilježavamo 98. svjetski misijski dan – Misijsku nedjelju.
Prigoda je to da zahvalimo Trojedinom Bogu za sve naše misionare, misijske djelatnike, animatore misija, prijatelje i dobročinitelje misija tijekom gotovo jednoga stoljeća. Mjesec listopad, koji na poseban način Crkva posvećuje Gospi, izvrsna je prigoda da Mariji Majci Crkve preporučimo evangelizaciju naroda i molimo da se ne umorimo u vršenju misije koju je Isus povjerio ponajprije svojim apostolima a potom svima nama: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode (Mt 28, 19).
U povodu obilježavanja 98. dana misija papa Franjo uputio je svoju poruku i predložio temu: Pođite i pozovite sve na gozbu (usp. Mt 22,9). Ovu poruku radosna i otvorena srca preuzimamo te zajedno s papom Franjom i cijelom Crkvom razmišljamo, molimo i žrtvujemo se za misijsko djelo Crkve i evangelizaciju naroda.
Papa je ove evanđeoske riječi izabrao radi općeg poziva koji naglašava evanđelist Matej. Kad se kaže SVI, to znači da nitko nije izuzet. Gospodin povjerava misiju svima, bez iznimke. Svi trebamo izići na raskrižja, ne samo jedne nedjelje koju nazivamo Misijskom, nego svake nedjelje i svakoga dana. Bl. Paulo Manna (1872.1952.), utemeljitelj Papinske misijske zajednice koja okuplja sve krštenike: biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike, da se ujedine u zajedničkoj akciji: „Svi su misionari“, pod geslom: „Sva Crkva za sav svijet“. Posebno je naglasio da je svaki svećenik misionar po svojoj naravi i definiciji.
Poći s Gospodinom i s njim koračati posebna je čast i radost koja svoj vrhunac doseže na Jaganjčevoj gozbi – Euharistiji, koja osmišljava sav trud i napore te svojim zajedništvom potiče na aktivnost. U apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis papa Benedikt XVI. piše: „Doista, ljubav koju slavimo u sakramentu, ne možemo zadržati za sebe. Ona po svojoj naravi zahtijeva da je priopćimo svima. Svijet je potrebit Božje ljubavi, susreta s Isusom Kristom i vjere u njega“ (84). Iz toga razloga Euharistija nije samo izvor i vrhunac života Crkve, nego i njezina poslanja: „Autentično euharistijska Crkva jest misijska Crkva“ (isto), koja može donijeti svima zajedništvo s Bogom, naviještajući s uvjerenjem da „što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama“ (1 Iv 1,3).
Poći i pozvati na gozbu pretpostavlja odaziv na Kristov poziv. Prvi korak misije jest Gospodinov poziv, drugi čovjekov odaziv a treći korak jest ostvarenje misije. Tako misija postaje beskrajan krug u koji poziva Isus, i u koji su uključeni krštenici svih generacija. Svakim danom taj krug postaje veći, obogaćuje zemaljsku kuglu suradnicima misijskog poslanja Crkve.
Papa Franjo u svojoj poruci za 98. svjetski dan misija preporučuje „svim biskupijama svijeta službu Papinskih misijskih djela, koja predstavljaju glavno sredstvo da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno prikupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebama svake od njih (Dekret Ad gentes, 38). Zato su kolekte koje se prikupljaju na Svjetski dan misija u svim mjesnim Crkvama u cijelosti namijenjene Općem fondu solidarnosti, koji zatim Papinsko djelo za širenje vjere u Papino ime dijeli za potrebe svih crkvenih misija“.
Crkva u Hrvata zahvalno promatra svoje misionare i misionarke, kao i sve misijske animatore i djelatnike, koji ozbiljno i odgovorno vrše misiju Kristovu i misiju Crkve, prati ih svojim molitvama te njihovo djelovanje preporučuje svim prijateljima i dobročiniteljima kao i svim ljudima dobre volje koji su spremni ublažiti duhovnu i materijalnu glad i žeđ svih ljudi i naroda koji su u potrebi.
U mjesecu listopadu, nakon ljetne stanke, pokreću se razne aktivnosti. Tako nas Crkva poziva da se uključimo u lanac molitve za misijsko djelo Crkve. Prigoda je to da molitvom krunice, osobno ili zajednički, učimo od Gospe kako se služi potrebitima, da zajedno s njom pođemo u gorja potreba čovječanstva te poput nje osjetimo radost susreta s onima kojima nas Gospodin šalje.
Neka nas na tom putu zagovara Gospa kao i zaštitnici misija: sv. Franjo Ksaverski i sv. Mala Terezija moleći nam svima obilan Božji blagoslov.
Poreč, 10. rujna 2024.
Ivan Štironja
porečki i pulski biskup
predsjednik Vijeća HBK-a za misije
PAPINA PORUKA ZA 98. SVJETSKI DAN MISIJA
20. listopada 2024.
»Pođite i pozovite sve na gozbu« (usp. Mt 22, 9)
Draga braćo i sestre!
Temu ovogodišnjeg Svjetskog dana misija preuzeo sam iz evanđeoske prispodobe o svadbenoj gozbi (usp. Mt 22, 1-14). Nakon što su uzvanici odbili poziv, kralj, protagonist te prispodobe, kaže svojim slugama: »Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!« (r. 9). Razmišljajući o ovoj ključnoj riječi, u kontekstu te Isusove prispodobe i njegova života, možemo istaknuti nekoliko važnih vidova evangelizacije. Oni se pokazuju posebno aktualnima za sve nas, Kristove učenike misionare, u ovoj posljednjoj fazi sinodalnog procesa koji bi, u skladu s geslom “Zajedništvo, sudjelovanje, poslanje”, trebao Crkvu ponovno vratiti njezinoj prioritetnoj zadaći, a to je navještaj evanđelje u suvremenom svijetu.
- “Pođite i pozovite”. Poslanje kao neumorno izlaženje i pozivanje na gozbu Gospodnju
Na početku zapovijedi koju kralj izdaje svojim slugama dva su glagola koji izražavaju srž tog slanja: “poći” i “zvati” u smislu “pozvati”.
Što se tiče ovog prvog glagola, valja podsjetiti da su sluge već bile slane prenijeti kraljevu poruku uzvanicima (usp. rr. 3-4). To nam pokazuje da je poslanje neumorno pružanje ruke cijelom čovječanstvu kojim ga se poziva na susret i zajedništvo s Bogom. Neumorno! Bog, velik u ljubavi i bogat milosrđem, uvijek pruža ruku svakom čovjeku kako bi ga pozvao u radost svoga Kraljevstva, usprkos ravnodušnosti ili odbijanju. Tako je Isus Krist, pastir dobri poslan od Oca, pošao potražiti izgubljene ovce naroda Izraelova i želio je ići još dalje kako bi došao i do najudaljenijih ovca (usp. Iv 10, 16). On je rekao učenicima: “Idite!” i prije i poslije svoga uskrsnuća, uključivši ih u samo svoje poslanje (usp. Lk 10, 3; Mk 16, 15). Zato će Crkva nastaviti prelaziti sve granice, izlaziti uvijek iznova, neumorno i ne kloneći pred teškoćama i preprekama, kako bi vjerno ispunila poslanje koje je primila od Gospodina.
Ovom prilikom želim zahvaliti misionarima i misionarkama koji su, odazivajući se Kristovom pozivu, ostavili sve i otišli daleko od svoje domovine nositi Radosnu vijest tamo gdje je ljudi još nisu primili ili su je tek nedavno prigrlili. Predragi, vaše velikodušno predanje opipljiv je izraz vaše predanosti misiji ad gentes koju je Isus povjerio svojim učenicima: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode« (Mt 28, 19). Nastavimo stoga moliti i zahvaljivati Bogu za nova i brojna misionarska zvanja u službi djela evangelizacije do nakraj svijeta.
I ne zaboravimo da je svaki kršćanin pozvan sudjelovati u tom sveopćem poslanju svojim evanđeoskim svjedočenjem u svakoj sredini, kako bi cijela Crkva neprestano izlazila sa svojim Gospodinom i Učiteljem na “raskrižja” današnjega svijeta. Da,
»drama je današnje Crkve u tome što Isus nastavlja kucati na vrata, ali iznutra, da ga mi pustimo van! Mnogo se puta na kraju pretvorimo u Crkvu […] koja ne dopušta Gospodinu izići, koja ga drži kao neku “svojinu”, a Gospodin je došao radi poslanja i želi da budemo misionari« (Obraćanje sudionicima konferencije koju je priredio Dikasterij za laike, obitelj i život, 18. veljače 2023.). O, kad bismo svi mi krštenici bili spremni ponovno poći, svatko prema svojim životnim prilikama, kako bismo otpočeli novi misijski pokret, kao u praskozorje kršćanstva!
Vratimo se kraljevoj zapovijedi slugama. U prispodobi odlaženje ide ukorak sa pozivanjem, točnije s pozivom: »Dođite na svadbu!« (Mt 22, 4). To daje nazrijeti drugi, ne manje važan vid poslanja koje nam je Bog povjerio. Kao što možete zamisliti, ti sluge glasnici prenijeli su vladarev poziv kao hitan poziv, ali i su to činili s velikim poštivanjem i uljudnošću. Isto tako, poslanje donošenja evanđelje svakom stvorenju mora nužno odgovarati stilu Onoga koga se naviješta. Kad učenici misionari naviještaju svijetu »ljepotu Božje spasiteljske ljubavi očitovane u Isusu Kristu umrlom i uskrslom« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 36), oni to čine radosno, strpljivo i blago, što je plod Duha Svetoga u njima (usp. Gal 5, 22); ne silom, dakle bez prisile, bez prozelitizma; uvijek s blizinom, suosjećanjem i nježnošću koji odražavaju Božji način postojanja i djelovanja.
- Na gozbi. Eshatološka i euharistijska perspektiva poslanja Krista i Crkve
Kralj u toj prispodobi traži od slugu da pozovu uzvanike na svadbenu gozbu njegova sina. Ta gozba odražava eshatološku gozbu, ona je slika konačnog spasenja u Božjem kraljevstvu, koje se ostvaruje već dolaskom Isusa, Mesije i Sina Božjega, koji nam je darovao život u izobilju (usp. Iv 10, 10), simboliziranim stolom punim »slasnih jela«, »izvrsnih vina« kad će Bog »uništiti smrt jednom zasvagda« (usp. Iz 25 ,6-8).
Kristovo poslanje je poslanje punine vremena, kao što je on sam rekao na početku svojega propovijedanja: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!« (Mk 1, 15). Tako su Kristovi učenici pozvani nastaviti to poslanje svoga Učitelja i Gospodina. Prisjetimo se, u vezi s tim, učenja Drugoga vatikanskog koncila o eshatološkom značaju misijskog zalaganja Crkve: »vrijeme misijske djelatnosti odvija se između prvoga i drugoga dolaska Gospodinova […]. Prije naime negoli dođe Gospodin, mora se evanđelje propovijedati svim narodima« (Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes, 9).
Znamo da je misijski žar prvih kršćana imao snažnu eshatološku dimenziju. Osjećali su prijeku potrebu navješćivati evanđelje. I danas je važno imati pred očima tu perspektivu, jer nam ona pomaže evangelizirati s radošću onih koji znaju da je “Gospodin blizu” i s nadom onih koji teže cilju kad ćemo svi biti s Kristom na njegovoj svadbenoj gozbi u Kraljevstvu Božjem. Dok, dakle, svijet nudi razne “gozbe” konzumerizma, egoističnog blagostanja, zgrtanja, individualizma, evanđelje poziva sve na Božju gozbu gdje vladaju radost, dijeljenje s drugima, pravda, bratstvo, zajedništvo s Bogom i drugima.
Ta punina života, koja je Kristov dar, anticipirana je već u gozbi Euharistije koju Crkva slavi po Gospodinovoj zapovijedi u njegov spomen. Tako je poziv na eshatološku gozbu koji nosimo svima u našem evangelizacijskom poslanju neraskidivo povezan s pozivom na euharistijski stol, gdje nas Gospodin hrani svojom Riječju i svojim Tijelom i Krvlju. Kao što je učio Benedikt XVI., »u svakom se euharistijskom slavlju sakramentalno ostvaruje eshatološko okupljanje naroda Božjeg. Euharistijska gozba za nas je stvarna anticipacija konačne gozbe. Tu su konačnu gozbu navijestili proroci (usp. Iz 25, 6-9), dok je u Novom zavjetu ona opisana kao “svadba Jaganjčeva” (Otk 19, 7-9), koju valja slaviti u radosti zajedništva svetih« (Posin. apost. pob. Sacramentum caritatis, 31).
Stoga smo svi pozvani snažnije doživjeti svaku Euharistiju u svim njezinim dimenzijama, osobito u eshatološkoj i misijskoj dimenziji. U vezi s tim ponavljam da »ne možemo pristupiti euharistijskom stolu ako se ne uključimo u poslanje koje, polazeći iz Božjega srca, teži doprijeti do svih ljudi« (isto, 84). Euharistijska obnova koju mnoge mjesne Crkve hvalevrijedno promiču u ovom vremenu nakon pandemije bolesti covid-19 također će biti temeljna za buđenje misionarskog duha u svakom vjerniku. S koliko bismo više vjere i zanosa u srcu trebali na svakoj svetoj misi zazivati: »Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo«!
U tom smislu, u ovoj godini posvećenoj molitvi u pripravi za Jubilej 2025., želim sve pozvati da pojačaju također i nadasve svoje sudjelovanje na svetoj misi te molitvu za evangelizacijsko poslanje Crkve. Poslušna Spasiteljevoj riječi, ona ne prestaje u svakom euharistijskom i liturgijskom slavlju upućivati Bogu molitvu Očenaš sa zazivom »Dođi kraljevstvo tvoje«. I tako nas svakodnevna molitva, a posebno euharistija, čine hodočasnicima misionarima nade na putu prema vječnome životu u Bogu, prema svadbenoj gozbi koju je Bog pripremio za svu svoju djecu.
- “Svi.” Sveopće poslanje Kristovih učenika i Crkva koja je sva sinodalna i misijska
Treće i posljednje razmišljanje odnosi se na primatelje kraljeva poziva, a to su »svi«. Kao što sam istaknuo, »ovo je srž misije: ovaj “svi”. Ne isključujući nikoga. Svi. Svako naše poslanje, dakle, izvire iz Kristova Srca kako bi On mogao sve privući sebi« (Govor sudionicima Opće skupštine Papinskih misijskih djela, 3. lipnja 2023.). I danas, u svijetu razdiranom podjelama i sukobima, Kristovo je evanđelje blag i snažan glas koji poziva ljude da jedni druge susreću, da se međusobno prepoznaju kao braća i da se raduju skladu među različitostima. Bog želi da se »svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine« (1 Tim 2, 4). Stoga u čitavom svom misionarskom djelovanju nikada nemojmo zaboraviti da smo poslani svima naviještati evanđelje, i to »ne kao oni koji nameću novu obvezu, nego kao oni koji dijele jednu radost, ukazuju na obzor ljepote i koji pozivaju druge na bogatu gozbu« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 14).
Kristovim učenicima misionarima uvijek je na srcu briga za sve ljude, neovisno o njihovom društvenom položaju ili moralnom stanju. Prispodoba o gozbi nam govori da sluge, držeći se kraljeve zapovijedi, sabrale »sve koje nađoše – i zle i dobre« (Mt 22, 10). K tome, »prosjaci, sakati, slijepi i hromi« (Lk 14, 21), to jest posljednji i marginalizirani u društvu, posebni su kraljevi uzvanici. Tako svadbena gozba Sinova, koju je Bog pripravio, ostaje zauvijek otvorena za sve, jer je njegova ljubav prema svakome od nas velika i bezuvjetna. »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3, 16). Svaka osoba, dakle svaki muškarac i svaka žena, primatelji su Božjeg poziva kako bi bili dionici njegove milosti koja preobražava i spašava. Treba samo reći “da” tom besplatnom Božjem daru, prihvatiti ga i dopustiti da nas on preobrazi, zaodijevajući se njime kao »svadbenim ruhom« (usp. Mt 22, 12).
Misija za sve zahtijeva uključenost sviju. Stoga trebamo nastaviti svoj hod prema Crkvi koja će biti sva sinodalna i misijska u službi evanđelja. Sinodalnost je sama po sebi misijska i, obratno, misija je uvijek sinodalna. Stoga je tijesna misijska suradnja danas još hitnija i nužnija, kako u sveopćoj Crkvi tako i u partikularnim Crkvama. U duhu Drugog vatikanskog koncila i mojih predšasnika, preporučujem svim biskupijama svijeta službu Papinskih misijskih djela, koja predstavljaju glavno sredstvo »da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno prikupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebama svake od njih« (Dekret Ad gentes, 38). Zato su kolekte koje se prikupljaju na Svjetski dan misija u svim mjesnim Crkvama u cijelosti namijenjene Općem fondu solidarnosti, koji zatim Papinsko djelo za širenje vjere u Papino ime dijeli za potrebe svih crkvenih misija. Molimo Gospodina da nas vodi i pomaže da budemo Crkva koja će biti više sinodalna i misijska (usp. Homilija na Završnoj misi Redovite opće skupštine Biskupske sinode, 29. listopada 2023.).
Upravimo, na kraju, svoj pogled u Mariju, koja je od Isusa izmolila prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2, 1-12).
Gospodin Isus je mladencima i svim uzvanicima dao mladog vina u izobilju, što je bio predznak svadbene gozbe koju Bog svima priprema na kraju vremena. Molimo i danas njezin majčinski zagovor za evangelizacijsko poslanje Kristovih učenika. Pođimo s radošću i brigom naše Majke, sa snagom nježnosti i ljubavi (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 288), i donesimo svima poziv Kralja Spasitelja. Sveta Marijo, Zvijezdo evangelizacije, moli za nas!
Rim, Sveti Ivan Lateranski, 25. siječnja 2024., blagdan Obraćenja sv. Pavla.
FRANJO
