Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu, 19. listopada 2024. misno slavlje u crkvi sv. pape Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi tijekom kojega je za đakone zaredio osamnaestoricu dijecezanskih i redovničkih kandidata, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, redovnički provincijali, biskupski vikar i kancelar NDS-a preč. Marko Kovač, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Vlado Razum, duhovnici u zagrebačkoj Bogosloviji vlč. Anto Pavlović i vlč. Ivan Grbešić te brojni okupljeni svećenici.
Kandidate za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije preč. Razum, nakon čega su desetorica dijecezanskih i osmorica redovničkih kandidata izrekli svoj “Evo me!”
U prigodnoj homiliji nadbiskup Kutleša osvrnuo se na naviješteno evanđelje istaknuvši da “Isus ne traži izvanredne sposobnosti, nego ljude koji su spremni predati svoje srce i život Bogu. U Evanđelju čitamo kako Isus poziva jednostavne ribare usred njihove svakodnevne zauzetosti poslom. Ova slika poziva i odgovora naglašava osobine učenika koje ih mogu učiniti radosnim svjedocima nade i Kristovim suradnicima u spasenju duša.”
Govoreći o trima ključnim osobinama: povjerenju, spremnosti na učenje i usmjerenosti k cilju, Nadbiskup je rekao da je povjerenje Isusov prvi zahtjev upućen onima koje poziva.
“Povjerenje je temelj svakog autentičnog odnosa, a Isus s božanskim autoritetom traži od svojih učenika da mu vjeruju, da se oslone na njegovo vodstvo i mudrost. Povjerenje je izvor vjernosti, otvorenosti i pouzdanosti. Kao što nitko ne može živjeti bez povjerenja u druge, tako ni naš odnos s Isusom ne može rasti bez povjerenja u njegov plan za nas”, rekao je nadbiskup Kutleša i poručio ređenicima da “povjerenje s kojim ste odgovorili na poziv morat ćete neprestano potvrđivati u svojoj službi, obnavljajući ga svakodnevno. Upravo u trenucima kriza i poteškoća povjerenje vas otvara kreposti nade.”
“Gospodin traži nasljedovatelje koji su spremni učiti, koji nisu toliko vezani uz svoje intelektualne predrasude ili kulturne norme da bi ih to spriječilo u rastu i spoznaji istine. Prvi učenici bili su ribari, a ne obrazovani teolozi, no upravo zbog toga bili su otvoreni za novost Kristova nauka. Krist im je ponudio ne samo znanje, već i iskustvo blizine u njegovoj službi. Ribari su ljudi koji su radeći svoj posao stekli vrline koje se pokazuju ključnima u poslanju učenika. To su, prije svega, strpljivost, ustrajnost, hrabrost, mudrost i poniznost”, naglasio je Nadbiskup.
Naglašavajući važnost usmjerenosti k cilju, nadbiskup Kutleša kazao je da “kao što sidro drži brod čvrsto na mjestu, tako nada drži dušu čvrstom i usmjerenom prema nebeskom cilju, unatoč olujama života” te nadodao da “Isus ne poziva svoje učenike u neko zatvoreno zajedništvo s njim, već ih šalje da radosnu vijest spasenja navijeste svima. Njihovo poslanje je biti „ribari ljudi“, što znači preuzeti odgovornost za širenje Božje riječi, spašavanje duša i vođenje ljudi prema njihovom konačnom cilju. To je zadatak koji traži obilje nade i nepokolebljivu vjeru. Nada je potrebna kako bismo mogli vjerodostojno i privlačno svjedočiti vjeru i ljubav (…) kako bi vjera bila radosna, a ljubav oduševljena.”
Na kraju homilije nadbiskup Kutleša pozvao je ređenike na “vedru ustrajnost, jer znate komu ste povjerovali” te da u ovoj godini đakonskog služenja razmatraju krepost nade i u njoj rastu.
Nakon homilije ređenici su dali svoja obećanja, a zatim su položili svoje ruke u ruke Nadbiskupa i obećali mu svoju vjernost i poslušnost. Uslijedila je prostracija ređenika i litanije svih svetih. Nadbiskup je zatim u šutnji položio ruke na glavu svakoga ređenika. Nakon polaganja ruku slijedila je posvetna molitva đakonskog ređenja, a đakoni su potom obukli liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku, u čemu su im pomagali župnici i redovnički poglavari koji su ih pratili tijekom njihove formacije.
Đakoni su potom iz ruku Nadbiskupa primili evanđelje, nakon čega je uslijedio cjelov mira uz riječi “Mir tebi”, čime Nadbiskup đakone pozdravlja i prima za svoje suradnike. Nakon obreda ređenja nastavljeno je misno slavlje euharistijskom službom.
Sveti red đakonata primili su:
Za Zagrebačku nadbiskupiju:
Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda:
Za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca:
Za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopolda Bogdana Mandića: