Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, o 800. obljetnici zadobivanja rana sv. Franje Asiškoga na La Verni, u suradnji sa Svetim samostanom iz Asiza organizirala je dolazak relikvije rana sv. Franje u Republiku Hrvatsku, u samostane i crkve gdje djeluju franjevci konventualci.
Pretposljednja etapa relikvija u Hrvatskoj bila je Pula, kamo je relikvijar stigao u subotu, 12. listopada. Relikvije su unesene u samostansku crkvu sv. Franje Asiškog u svečanoj procesiji, u rukama gvardijana toga samostana o. Đure Hontića. Relikvije su tako ušle u jedan od najstarijih franjevačkih samostana u Hrvatskoj, koji je osnovan godinu nakon svečeve smrti, 1227.
Po svečanom unošenju relikvija u crkvu, uz pjesmu uz „Od sva se četiri vjetra“, gvardijan Hontić je zapjevao prigodni himan. Uslijedila je molitva večernje koju je predvodi fra Mateo Vujčić, a zatim je o. Vladimir Vidović, službeni pratitelj relikvija u Hrvatskoj, pročitao izvješće brata Ilije o ranama i preminuću serafskoga Siromaška iz Asiza te prigodno pojašnjenje o relikvijama i praksi njihova čašćenja u Crkvi. Istaknuo je kako se u srebrnom relikvijaru iz 17. stoljeća koji je za tu prigodu stigao iz svetog Samostana u Asizu nalazi relikvija i. i II. stupnja. Dvije godine prije smrti, dakle 1224. godine, o blagdanu Uzvišenja sv. Križa, na brdu La Verna, sv. Franjo je primio stigme, rane poput Kristovih, koje je nosio do smrti. Te su rane krvarile te se u relikvijaru nalazi tkanina natopljena njegovom krvlju. Brojnost vjernika koji su dočekali relikviju u raznim mjestima diljem RH nepobitni su dokaz da je poruka života sv. Franje i dalje aktualna, istaknuo je između ostalog fra Vladimir.
Izmoljene su potom Litanije sv. Franje Asiškog te radosna otajstava pobožnosti krunice Majke Božje.
Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio generalni vikar Porečke i Pulske biskupije preč. Rikard Lekaj, uz koncelebraciju više svećenika.
Na početku homilije, nakon prigodnih pozdrava preč. Lekaj se je zahvalio na pozivu da predvodi to svečano misno slavlje uz relikvije sv. Franje u tom povijesnom franjevačkom samostanu. Posvijestio je kako je svaka misa milosni trenutak, susret sa živim, uskrslim Kristom, kojeg trebamo doživjeti kao što je uživao u tom susretu i sveti Franjo Asiški koji je sav svoj život predao Kristu. „Svi znamo njegov život, njegovu povijest prije i poslije obraćenja. Upravo dok se nalazio u bolesti započinje proces obraćenja kada ulazi u molitvu, kada kroz molitvu proživljava pročišćenje, a na poseban način razmatrajući Božju riječ, njegov život se počinje mijenjati, doživljava preobraženje. I mi smo danas slaveći ovu euharistiju i zahvalni Bogu na ovom milosnom daru ovdje da možemo biti dio ovog događaja u našem gradu, u našoj biskupiji, pozvani da se poput sv. Franje predamo Kristu, da se zaljubimo Gospodina i da živimo s Njim, da Ga slijedimo poput sv. Franje“.
Ukazujući na misno evanđelje, propovjednik je naglasio, kako su te riječi upućene svakom od nas. „Isus danas upućuje poziv tebi, meni: ‘ Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ’. Težak je to poziv, jer Isus nas poziva najprije da se svaki od nas odreče samoga sebe, izađe iz sebe, izađe iz svoje komotnosti, iz svojih planova, ideja, želja i potpuno se Njemu preda. To je učinio i sveti Franjo koji je izašao iz sebe, iz svojih komotnosti, bogatstva, karijera i u potpunosti se predao Kristu i slijedio Ga’“. U tom kontekstu, preč. Lekaj je upozorio, kako bi mi slijedili Krista, ali na način koji se nama sviđa, slijedi Krista bez križa, slijediti Krista bez trpljenja.
Govoreći o tome kako je sv. Franjo shvatio nasljedovanje Krista, preč. Lekaj je podsjetio, kako je pri kraju života njegovo tijelo bilo obilježeno ranama Isusa Krista, „a te rane su znak ljubavi koju je Bog darovao čovjeku preko svoga Sina Isusa Krista, preko trpljenja, preko križa, preko boli, preko rana koje su krvarile, i te rane je u svome tijelu nosio jedno vrijeme i sv. Franjo, jer je razmatrao Kristovu muku, kroz ove rane iskusio je Božju ljubav. I mi možemo danas dotaknuti ovu krv kao znak Božje ljubavi, ljubavi koju Bog daruje svakome od nas. No, mi imamo nešto više od ovog relikvijara i relikvije sv. Franje. Najveći znak Božje ljubavi je upravo ono što mi sada slavimo u svetoj euharistiji u kojoj nam Bog daruje Svoga Sina Isusa Krista. Ali, često nismo svjesni ove istine, nismo svjesni da mi imamo tu milost i dar da možemo u svome tijelu, u svome srcu primiti živoga Krista“. Propovjednik je naglasio, kako primanje Isusa Krista može utjecati na naš život, naše srce, može iscijeliti rane i dati novi život, jer „u euharistiji primamo ljubav koja gori, ljubav Kristovu koja čini svakog kršćanina radosnim da može poput Njega ljubiti i poput Njega nositi križ, te u konačnici poput Njega umirati za drugoga. To je kršćanstvo: umrijeti za drugoga, umrijeti za svakoga ne stvarajući razlike. Moći oprostiti kao što je svojim životom posvjedočio i naš blaženi Miroslav Bulešić. Koji je ljubio svoje neprijatelje, koji je opraštao svojim neprijateljima, koji je zapisao u svome Dnevniku „Moja osveta je oprost.“ To je kršćanstvo, to je ljubav, a to se rađa u trenutku kada blagujemo tijelo Isusa Krista, kada prihvaćamo i slušamo riječ Isusa Krista koja nas preobražava“. U tom duhu, propovjednik je potaknuo vjernike da se upitaju „da li ja zaista srcem sudjelujem i slavim euharistiju, otvaram li se Božjom ljubavi, i dozvoljavam li da me Bog mijenja? Jesam li nakon svete mise spreman oprostiti mome najvećem neprijatelju, ljubiti najvećeg neprijatelja?“
Sv. Franjo nas je danas doveo ovdje i govori nam: gledajte Njega, Isusa Krista, otvorite se Kristu, rekao je preč Lekaj, no podsjetio je i kako se svetac nikad nije stavljao iznad Krista, već je uvijek bio ponizni, mali brat, skromni Kristov redovnik koji se nije osjetio dostojnim ni da primi sveti red, da bude zaređen za svećenika, nego je ostao đakon.
„Molimo za dar vjere, da vjerujemo u Krista uskrsloga koji je živ, koji nam se daruje po sakramentu svete euharistije, koji želi promijeniti naš život, koji nas želi posvetiti da budemo sveti. Sveti Franjo je i danas je aktualan. I danas je prisutan u Crkvi, i danas, nakon 800 godina je magnet za mnoge mlade, mladiće i djevojke koji slijede njegov primjer i život“, rekao je preč. Lekaj, te homiliju zaključio riječima „molimo danas na poseban način za nova zvanja u našoj Crkvi, da nam Gospodin podari svetih svećenika, redovnika i redovnica, da se što više mladih odluči slijediti primjer svetog Franje Asiškoga, a da mi svi budemo radosni navjestitelji Radosne vijesti, širitelji Božje ljubavi, Božjega milosrđa. Da svatko od nas može nositi u svome tijelu ove znakove ljubavi, Kristove ljubavi, da možemo poput Njega opraštati“.
Po završetku misnoga slavlja svi su okupljeni vjernici imali prigodu za osobno štovanje relikvije sv. Franje.
Misu je glazbeno uzveličala Grupa Oton.
U nedjelju, 13. listopada relikvijar će se nalaziti u pulskoj Župi sv. Ivana Krstitelja, na misi u 9 te na misi u 11 sati koju će predvoditi porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja.
G. Krizman
