U nedjelju, 13. listopada 2024., u samostanu „Rane sv. Franje“ u Međugorju upriličena je proslava bisernog jubileja redovništva s. Rozarije Radić. Stupanjem u novicijat na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice 7. listopada 1954. prije sedamdeset godina sedam sestara je započelo redovnički život nakon sedmogodišnjeg ukinuća novicijata. Ta godina u Crkvi bila je proglašena marijanskom godinom te su sve novakinje u čast Blažene Djevice Marije dobile Marijina imena. Ovom prigodom proslavljeno je i trideset godina života i djelovanja sestara u samostanu Rana sv. Franje u Međugorju, izvijestila je mrežna stranica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincija Svete Obitelji u Hercegovini.
Euharistijsko slavlje predslavio je fra Tomislav Pervan, duhovnik sestara. U homiliji fra Tomislav je tumačeći sveto evanđelje naglasio: Čovjek je bogotražitelj, čovjek bez Boga ne može. Zato ovaj mladić dolazi Gospodinu i pita ga što mu je činiti da baštini život vječni. Iako posjeduje sva zemaljska dobra to ga ne zadovoljava. Isus ga potiče na obdržavnje Božjih zapovjedi. Mladić izjavljuje kako to sve obdržava, ali ni to ga ne ispunjava. Treba mu nešto duboko snažnije da dadne smisao njegovu životu. Zatim ga Isus potiče da proda sve što ima i podijeli siromasima. I mladić se smrkne i ode turoban. Nije se mogao odvojiti od onoga što posjeduje. Potom se fra Tomislav osvrnuo na veliki broj onih koji su prošli kroz naše redovničke zajednice rekavši: Svi mi znamo koliki su došli i prošli u našim zajednicama i na koncu toliki su ostali, a toliki su i napustili. Pitam se ima li ih sretnih? Je li ih život usrećio, jesu li ih brak, bogatstvo i karijera usrećili? Gospodin je takav. On baca svoju udicu. Baca udicu na svakoga od nas i svatko od nas taj je poziv osjetio i na neki način odgovorio: Gospodine evo me. Ne isplati se vraćati i otimati. Što se čovjek više vraća i otima tim više ga udica boli. Upravo kao kod ribe. Kad se riba uhvati na udicu mora se pustiti jer ako se vraća udica se još više zabija u usne i krvari. Tako isto i čovjek. Ako se otimamo Gospodinu nismo sretni, krvarimo.
Na kraju je čestitarsko slovo izrekla i provincijska predstojnica s. Franka Bagarić zahvaljujući Bogu na daru života s. Rozarije i njezine vjernosti Gospodinu. S. Franka je istaknula: Iako je naša s. Rozarija prvih dvadesetak godina djelovala po franjevačkim samostanima u Hercegovini i Hrvatskoj ipak njeno djelo, kojem je posvetila najveći dio života, nadživjeti će je kroz njeno umjetničko izražavanje kojim je prenosila poruku spasenja na specifičan, umjetnički način. Njen slikarski put je bio u prirodi i u franjevačkoj poetičnosti. Ona je u istovjetnom bratstvu s prirodom našla svoj umjetnički zavičaj. Evanđelje kao vodilja u svakodnevnom životu s. Rozarije postalo je konstanta njenog likovnog izraza. Potom je zahvalila sestrama zajednice u Međugorju koje se s puno ljubavi i brige skrbe za potrebe s. Rozarije.
Osvrćući se na 30 godina samostana kazala je: Useljavanje sestara u ovaj samostan godine 1994. bilo je od iznimne važnost za cijelu Provinciju, jer je on postao prihvatilište za mnoge ratom protjerane sestre. I ne samo to, ovaj samostan postaje sabirno mjesto za naša duhovna okupljanja kao i za sva važnija događanja u Provinciji. U onom jučer kao i ovom danas, sestre ove zajednice su crpile i crpe Božje ohrabrenje u ovoj kapelici kroz euharistiju, zajedničku i osobnu molitvu i kroz samostansko zajedništvo. Važan nam je ovaj samostan kao građevina, ali prije svega zbog sestara koje su u njemu živjele proteklih 30 godina. One su svojim zajedništvom, molitvom i djelatnostima pisale i pišu njegovu povijest. Danas iz njega obavljaju djelatnosti u udruzi „Majka Krispina“ katehiziraju u školama i župama, vode sakristije i održavaju crkveno ruho u susjednim župama i o onima za koje znamo da nema tko voditi brigu. Ovaj samostan je napose prepoznatljiv po radionici pečenja hostija za župu Međugorje i mnoge župe po Hercegovini i šire.
Pročitana je i čestitka koju je s. Rozariji i sestrama u samostanu Rana sv. Franje uputila vrhovna zamjenica s. Petra Bagarić i sestre iz generalne kuće te je slavlje nastavljeno u samostanskom blagovalištu. (kta/ssf-mostar.com)
