Nije se imao prilike školovati, jer je kao seosko dijete morao voditi ovce na pašu. Kao nepismeni pastir provodio je dane u samoći livada i polja i naučio “čitati” iz velike knjige Božje prirode. Nakon očeve smrti, zajedno sa starijim bratom počeo je raditi kao najamnik. Spletom okolnosti gazdina kćer mu je približila mjesni samostan franjevaca kapucina u koji je primljen kao mladić u dobi od 16 godina. Kao novak poslan je u kapucinski samostan u Jesiju te je uzeo ime Serafin. “Nemam ništa osim krunice i križa, ali se nadam da ću i s tim koristiti fratrima i postati svetac”, rekao je tada.
Zbog njegove nespretnosti i smušenosti, poglavari su ga premještali iz samostana u samostan. Naposljetku se smirio u Ascoliju, gdje je proveo gotovo čitav život radeći najskromnije poslove u kući i vrtu. Krilatica mu je bila: “Gore se putuje tako što se ovdje na zemlji spušta”. Iako je bio tek napola pismen i podosta nespretan, imao je dar razgovora s ljudima te bi za svakoga pronašao pravu riječ, a te su riječi bile protkane božanskom mudrošću koja mu je dolazila po čestoj molitvi.
Dobrohotni, ponizni i skromni samostanski vratar i sakupljač milostinja, zaljubljen u prirodu i male stvari postao je glasovit po jednostavnom, pokorničkom, asketskom životu i milosrđu prema siromasima i prosjacima. Naročitu pobožnost gajio je prema Presvetoj euharistiji i prema Majci Božjoj. Bio je pravi anđeo mirotvorac koji je mirio zavađene, tješio i bodrio bolesnike. Imao je dar čitanja duša, a bio je poznat i po svojim čudesima i proročanstvima. Preminuo je 12. listopada 1604. u dobi od 64 godine.
Svetim ga je 1767. proglasio papa Klement XII.
Ime Serafin hebrejskog je porijekla, kasnije preuzeto u latinskom, a znači “sjajni anđeo”.
J.P., KT
