Isus opominje farizeje zbog njihove tvrdoće srca. U drugim evanđeoskim odlomcima, On ih naziva “bijelim grobovima, punim kostiju mrtvaca i svakojake prljavštine i zaraze.” Naziva ih “legom zmijskih” i opetovano ih naziva “licemjerima”.
Iako ih Isus voli, On podnosi farizeje s ljutnjom i pravednim gnjevom jer su prakticirali slovo zakona, ali nisu poštovali njegov duh. Igrali su biblijske igre riječi s Isusom kako bi ga pokušali iskušati i sapleti. Brzo su govorili drugim ljudima kako da prakticiraju svoju vjeru u Boga prema Mojsijevom zakonu, ali nisu prakticirali ono što su propovijedali. Svezali su teške terete na leđa drugih, ali nikad nisu ni prstom maknuli da im pomognu nositi te terete. Stoga je Isus uputio ljude da čine ono što su im rekli farizeji, ali da ne slijede njihov primjer.
Nasuprot tome, Isus bezuvjetno voli djecu. Obećao je da takvima pripada kraljevstvo Božje jer će oni koji prihvate kraljevstvo Božje poput malog djeteta ondje provesti vječnost. Tko je kao malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. Biti poput djeteta znači biti pun povjerenja, ponizan, jednostavan, nevin; poučljiv i radoznao; meka srca, ranjivi i ovisni o svojim roditeljima za vodstvo i uzdržavanje.
Djeca su baština od Gospodina i nagrada roditeljima, prema Psalmu 127. Ona pokazuju karakteristike i kvalitete koje Isus želi da koristimo u našem odnosu s Bogom. On kaže: “Ako ne budete kao djeca, ne možete baštiniti kraljevstvo nebesko” i “Tko god primi dijete, mene prima, a tko mene prima, prima Onoga koji me je poslao.”
Isus se prema djeci odnosio s dobrotom i ljubavlju. U evanđeljima vidimo Presveto Srce Isusovo sklono brizi, poštovanju i ljubavi prema djeci. Njegova spremnost da provodi vrijeme s njima, cijeni ih i štiti njihovu nevinost pokazuje Njegovo visoko poštovanje prema njima.
Zbog posljedica istočnog grijeha, lako je pasti u povremena iskušenja tvrdoglavosti i licemjerja koje pokazuju farizeji. Ali, ispovijedajući te grijehe, vraćamo se Bogu i nastojimo ponovno razviti ono dječje povjerenje u Njega.
Dobri Gospodin ne želi da se ikome od nas priveže mlinski kamen oko vrata i da bude bačen u more ako navedemo na grijeh male koji u Njega vjeruju. No On nas upozorava da bi to bila bolja opcija za prijestupnika od kazne koja čeka one koji djecu vode na krivi put.
Mi trebamo biti taj Kristov odraz u prisutnosti djece u našim životima. Iako griješimo i griješimo, trebamo raditi na tome da sve više postajemo Slika i Sličnost Božja u životima naše djece.
Budite čvrsti i pošteni. Izbjegavajte oštre riječi koje bodu i ranjavaju. Nježno ponudite preusmjeravanje i vodstvo srcem punim ljubavi. Izbjegavajte pretjerano kritiziranje i osvetoljubivo ponašanje u mislima, riječima i djelima. Kao što je Charles Dickens rekao u Božićna pjesma“razmišljati o ljudima kao da su oni doista suputnici u grob, a ne još jedna rasa stvorenja vezana za druga putovanja.” To je Dickensova vlastita verzija Zlatnog pravila: svi smo u istom čamcu u ovom kratkom životu ovdje na zemlji.
Sveti Pavao nas podsjeća:
Nikada ne dopusti da zli govor prijeđe preko tvojih usana. Govorite samo dobre stvari koje muškarci trebaju čuti. Stvari koje će im stvarno pomoći. Ne žalostite Duha Svetoga s kojim ste bili zapečaćeni protiv Dana Otkupljenja.
Svakako možemo upotrijebiti naše riječi da pružimo ispravak našim mladima kada je to potrebno iz poštovanja i ljubavi. Izgradite ih, a ne slomite ih, ponizite njihovo povjerenje ili na bilo koji način oštetite njihovu vjeru u Boga.
Naš cilj bi trebao biti da oni ne dožive ništa osim onoga što je papa Benedikt XVI. rekao za sve nas, a posebno za djecu: „Potrebni ste. Ti si voljena. A ti si neophodan.” Ukratko, dati sve od sebe da budemo slični djetinjstvu u prakticiranju naše vjere ophodeći se prema Božjoj ljubljenoj djeci kao što je Krist postupao s njima.
Bloch, C. (1800-ih). Trpite Djeco [painting]. Preuzeto sa Wikimedia Commons.
