Iako ih smrt svakodnevno okružuje, kršćanska zajednica Pojasa Gaze pokušava “olakšati patnju” pomažući jedni drugima u duhovnim i materijalnim potrebama.
Broj žrtava i količina razaranja u Gazi od izbijanja rata Izraela i Hamasa 7. listopada 2023. toliko je zapanjujuća da je lako zaboraviti da iza svih tih brojki postoji život, napisao je izvršni direktor Latinske patrijaršije Sami El- Yousef u rujanskom razmišljanju na bližoj se godini dana rata.
“Ova statistika uključuje preko 41.000 ubijenih uključujući 60% žena i djece; blizu 100.000 ozlijeđenih; uništeni zdravstveni i obrazovni sustavi; preko 60% uništenih stanova i 68% cestovne mreže; bez infrastrukture uključujući struju, vodu, kanalizaciju, komunikacije ; i vrlo ograničena humanitarna pomoć koja pristiže”, napisao je.
Teško je shvatiti da sada ne samo da rat u Gazi još uvijek traje, već da je nova fronta dodana u Libanonu, rekao je El-Yousef, “obećavajući da je regija koja već krvari osuđena na regionalni rat s više razaranja i gubitak nevinih ljudskih života”, napisao je.
Napad Hamasa na izraelske južne zajednice ostavio je 1200 ljudi ubijenih, a 250 ljudi uzeto kao taoce u Gazu. Vojna ofenziva koju je Izrael pokrenuo istog dana ubila je do danas više od 41.000 Palestinaca u Pojasu Gaze, prema Ministarstvu zdravstva enklave.
Kršćanska zajednica u Gazi pretrpjela je razorne gubitke, uključujući smrt 17 ljudi nakon eksplozije u kampusu grčke pravoslavne crkve Svetog Porfirija u gradu Gazi, nakon što je izraelski zračni napad srušio upravnu zgradu u listopadu 2023.
Dvije kršćanke, Nahida Khalil Anton i njezina kći Samar Kamal Anton, ubijene su u prosincu 2023. dok su hodale do samostana u kompleksu župe Svete obitelji.
U travnju je 19-godišnja žena koja se sa svojom majkom sklonila u župu umrla od toplinskog udara dok je pokušavala pobjeći iz enklave. Njezin je otac prije toga umro u kompleksu Svete obitelji.
U srpnju je napad izraelskih snaga na školu Svete obitelji Latinskog patrijarhata u gradu Gazi ubio četiri osobe.
“Kad bi se sav novac koji se troši na oružje usmjerio u izgradnju i razvoj, naš bi kraj bio na puno boljem mjestu. Ljudi na terenu spremni su za mir, ali nažalost promašena vodstva sa svih strana to neće dopustiti, barem za sada, želja masa za životom koji karakteriziraju pravda, jednakost, poštovanje, suživot i sloboda za sve koji našu regiju nazivaju domom”, napisao je El-Yousef.
U telefonskom razgovoru za OSV News, rekao je da je prisutnost oca Gabriela Romanellija, koji se konačno mogao pridružiti svojoj župi u svibnju, ojačala zajednicu.
Svećenik je bio izvan Gaze 7. listopada 2023. i mjesecima se nije mogao vratiti. Sada se brine o župi zajedno sa svećenikom pomoćnikom ocem Youssefom Assadom i peruanskim sestrama blizankama Instituta Utjelovljene Riječi, sestrama Maríom del Pilar i Maríom del Perpetuo Socorro Llerena Vargas.
El-Yousef je rekao da je vidio kako je rat uzeo danak na Romanellija, koji osobno treba redovito praćenje i lijekove. Postoji nedostatak prijeko potrebnih lijekova za mnoge u župi, kao iu ostatku Gaze, rekao je.
Upravnik Patrijaršije rekao je da procjenjuju da je od početka rata umrlo oko 45 članova parohije – 20 ih je ubijeno, a dodatnih 25 umrlo je zbog nemara liječnika. Osim toga, ionako mala kršćanska zajednica u Gazi još se više smanjila tijekom prošle godine s 1017 ljudi na 650 ljudi, a mnogi su otišli kad su mogli.
Ipak, rekao je, većina onih koji su otišli i dalje govori o povratku u svoje domove u Gazi nakon što rat završi i počne obnova.
“Ne mislim da smo zabrinuti da će cijela (kršćanska zajednica) nestati, ali realno mislim da bismo nakon rata mogli završiti s možda 50% kršćanske zajednice koja je tamo postojala”, rekao je El-Yousef.
Istaknuo je da kršćanska zajednica u Gazi, koja se uglavnom nalazi u kampusima katoličke župe Svete obitelji i grčke pravoslavne crkve svetog Porfirija, “pokušava dati sve od sebe u iznimno teškim uvjetima kako bi ublažila patnje”.
To se postiže pružanjem pomoći u smislu dopunskog obrazovanja, distribucije potrepština, neformalnih aktivnosti za djecu i odrasle u obliku proslava rođendana, plesa, molitvenih skupina i dnevnih misa, što pomaže zajednici da se oslobodi dijela stresa i tjeskobe s kojom neprestano žive.
“U normalnim okolnostima, ono što je u Gazi potrebno s obzirom na razinu traume bile bi formalne profesionalne psihosocijalne intervencije… Mislim da ne možete vidjeti nikoga u Gazi tko nije traumatiziran do krajnjih granica, bez obzira na godine”, El-Yousef rekao je. No, dodao je, profesionalaca više nema. “Dakle, sljedeća najbolja stvar je improvizirati i učiniti ono što možete”, rekao je.
Organizacija školske nastave — koja trenutačno ne postoji u cijeloj Gazi — u župi je teška, jer je škola zajednice sestara krunice strukturalno oštećena u nekoliko bombardiranja, a škola Latinskog patrijarhata koristi se kao utočište za obitelji .
Dok je većina kršćanske zajednice odlučila ostati u sjevernoj Gazi u crkvenim kompleksima, gotovo 86% stanovništva enklave — što iznosi oko 1,9 milijuna ljudi — raseljeno je, neki više puta, od početka rata, rekao je Jason Knapp, državni predstavnik za Catholic Relief Services u Jeruzalemu, Zapadnoj obali i Gazi.
CRS provodi rad američkih biskupa za pomoć siromašnima i ranjivima diljem svijeta koji žive u krajnjem siromaštvu, ratnim zonama ili koji su pretrpjeli prirodne katastrofe.
“Jednostavno je tako masivan u smislu broja raseljenih ljudi u odnosu na one koji su još uvijek u svojim domovima” da “i dalje utječe na sve u vezi s ovim (humanitarnim) odgovorom”, rekao je.
Dok se bliži zima s više od milijun ljudi koji žive u improviziranim skloništima, organizacije za humanitarnu pomoć zabrinute su što će se dogoditi kada dođu hladnoća i kiša, dodao je.
“Duboko smo zabrinuti jer nema dovoljno materijala za skloništa, šatora, cerada… da zaštite ljude”, rekao je. “Iako je prošla zima bila stvarno teška, u Gazi je još uvijek bilo mnogo više infrastrukture i više kapaciteta za stanovništvo.”
Napomenuo je da su u borbama poginuli humanitarci, a uvjeti za dostavu pomoći su vrlo loši, posebno u područjima u koja su ljudi evakuirani.
“Posebno u ovim evakuiranim područjima, to je izuzetno izazovno, a svi kamioni ili vozila koja se kreću kroz njih često su u opasnosti. Tako da je to u biti kao da vozite kroz liniju bojišnice”, rekao je.
Knapp je rekao da uz tešku situaciju nesigurnosti hrane postoji zabrinutost zbog zdravstvenih i higijenskih pitanja, kao i velike potrebe za psihosocijalnom skrbi za sve ljude u Gazi.
Nedavna distribucija i cijepljenje cjepivima protiv dječje paralize koje je Izrael stavio na raspolaganje preko graničnih prijelaza pozitivan je primjer onoga što bi moglo biti moguće, rekao je.
