Govor imenovanoga gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede, koji je održao u ponedjeljak 7. listopada 2024. u sjedištu Vojnog ordinarijata u Zagrebu prigodom biskupskog imenovanja, prenosimo u cijelosti.
Preuzvišeni oci biskupi, braćo svećenici, draga braćo i sestre!
Po rukama apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue primio sam odluku Svetoga Oca kojom me želi imenovati biskupom Gospićko-senjske biskupije.
Vijest koju mi je apostolski nuncij priopćio uvelike me zatekla i iznenadila. Ona još uvijek duboko odjekuje u meni i zbunjuje me. U svojoj nutrini prebirem mnoge proživljene trenutke i Bogu postavljam mnoga pitanja tražeći odgovore, a srce mi je ispunjeno strepnjom zbog službe koja mi je povjerena.
Svjestan sam svoje nedostojnosti i nepripravnosti za biskupsku službu jer, po mojemu sudu, biskupski bi kandidat trebao imati kudikamo veće sposobnosti od mene i dobro poznavati zahtjeve biskupske službe općenito, a napose strukture i život biskupije u koju dolazi, njezin kler, potrebe i tomu slično. Olakšavajuća je činjenica da sam kroz godinu i pol vršio župničku službu u Ogulinu.
U životu me uvijek pratila Božja providnost. Od dana moga začeća, kada ni liječnici nisu vjerovali da će moje oči ugledati svjetlo dana, preko rođenja na putu, ranoga odlaska iz roditeljske kuće kako bih se pridružio franjevcima trećoredcima, brojnih izazova za vrijeme života u franjevačkoj zajednici i raznolikosti službi koje su mi povjerene (kapelan, župnik, gvardijan, odgojitelj sjemeništaraca i bogoslova i član Uprave Provincije…) pa do odluke o prelasku u Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj i služenju vjernicima pripadnicima Hrvatske vojske i policije u domovini i misijama u Afganistanu i na kraju službe generalnoga vikara Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj u kojoj me zateklo ovo imenovanje.
Danas, ponajprije zahvaljujem Bogu Ocu na daru života i svećeničkoga poziva. Posebnu zahvalnost iskazujem Svetomu Ocu, papi Franji, na iskazanom povjerenju izabranja u zbor biskupa Katoličke crkve te mu obećavam sinovsku poslušnost i odanost. Također, zahvaljujem mons. Giorgiu Lingui, apostolskomu nunciju u Republici Hrvatskoj, koji mi je prenio ovu Papinu odluku.
Zahvaljujem svojim dragim roditeljima, bratu i sestrama koji su uvijek uz mene, rodbini, prijateljima, mještanima i vjernicima sela Strupnić, župe Ljubunčić i grada Livna. Zahvaljujem braći franjevcima trećoredcima koji su me primili u sjemenište, odgajali me i omogućili mi započeti svećenički hod povjeravajući mi odgovorne službe u Provinciji. Zahvaljujem svojim odgojiteljima, profesorima, župnicima i pastoralnim suradnicima i svima s kojima sam bio povezan na bilo koji način. Zahvaljujem mons. Jurju Jezerincu koji me primio među svećenike Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, a posebice svoju zahvalnost izražavam vojnomu ordinariju u Republici Hrvatskoj mons. Juri Bogdanu koji mi je iskazao povjerenje i imenovao me generalnim vikarom Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Također, veliko hvala svim svećenicima i djelatnicima Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj koji su svakodnevno uz mene radili za dobrobit Vojnoga ordinarijata i čitave Crkve; koji su se uz mene svakodnevno borili za prave vrijednosti, sa mnom nosili radosti i teškoće koje su nas snalazile i koji su mi uvijek bili potpora i oslonac. Zavolio sam vojno dušobrižništvo, volio sam biti vojni kapelan, volim hrvatsku vojsku, policiju, branitelje, vatrogasce i oni su me činili sretnim i zadovoljnim. Zahvaljujem Ministarstvu obrane, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu hrvatskih branitelja, svim ministrima, načelnicima Glavnoga stožera i glavnim ravnateljima policije, svim djelatnicima spomenutih ministarstava koji su me otvorena srca primali i pomagali u provedbi dušobrižništva. Hvala svima koji su na bilo koji način dio moga života i koji me podupiru.
U molitvi i evanđeoskome razlučivanju, s pogledom usmjerenim u Kristov križ i ljubav po njemu nam darovanoj, prihvatio sam biti biskupom Gospićko-senjske biskupije. Biskupije koja je područjem najveća u našoj Domovini, iako je po broju među najmanjima. Sav svoj dosadašnji život nastojao sam živjeti u jednostavnosti i poniznosti, prihvaćajući sve iz Božje ruke. I u tome duhu želim nastaviti svoje poslanje u povjerenoj mi biskupiji – da zajedno kročimo putem jednostavnosti, poniznosti, ljubavi i mira te da zajedno gradimo Božje Kraljevstvo već ovdje na zemlji. Želim biti poput oca, brata i prijatelja svakomu svećeniku, redovniku, redovnici, kao i svakomu vjerniku laiku i svima koje će providnost staviti na moj životni put.
Dolazim u našu Gospićko-senjsku biskupiju širom otvorena srca, spreman zauzimati se za dobrobit i spasenje duše svakoga od vas. Područje naše biskupije stapa u jedno sve prirodne ljepote – more i rijeke, ravnicu i visoke planine. I kao što u nizinama i moru živi svijet gotovo neprimjetno, brda često pokazuju njegovu surovost – skrivaju hladnoću kamena i bijes vukova. I upravo tu, dolazim vam kao pastir – kao pastir koji se želi brinuti za svoje stado, tražiti izgubljene ovce, hraniti ih i napajati, bdjeti nad njima i čuvati ih od vukova. Dolazim vam biti pastir čija će vrata biti širom otvorena za svakoga od vas i pružati vam potporu, pomoć, oslonac i sigurnost. Želim zajedno s vama gorljivo se zauzimati za Božju stvar i izgarati u požrtvovnoj ljubavi i služenju u svemu tražeći i izvršavajući Božju volju, ne bojeći se ni protivljenja, ni udaraca, ni trpljenja. Želim da moje poslanje među vama bude trajni odgovor na Isusovo pitanje postavljeno Petru: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21, 16).
Štit i potpora na tome putu neka nam bude Blažena Djevica Marija, naša Nebeska Majka. Ona me trajno pratila i štitila na mojemu životnom putu. Od ranoga djetinjstva naučio sam moliti krunicu i sve ove godine nikada je nisam ispuštao iz ruke. Stoga danas, na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice Svete Krunice, posebice svoju biskupsku službu i svoju Gospićko-senjsku biskupiju povjeravam moćnoj zaštiti Kraljice Svete Krunice. Neka krunica bude moćno sredstvo u našim rukama u svakome trenutku života – u radostima i nadama, žalostima i tjeskobama našega vremena.
Molim zagovor naše Nebeske Majke, zaštitnice naše biskupije; blagoslov za sav narod, svećenike, sve posvećene osobe Gospićko-senjske biskupije, za sve one koji me prate na mojemu životnom putu, kao i za dobro svega Božjeg puka i sveopće Crkve. A u poniznosti srca molim sve vas da i vi molite za mene, nedostojnoga Božjeg slugu, kako bih s Božjom pomoći i blagoslovom mogao vršiti poslanje koje je preda me stavio.
Kraljice Svete Krunice, moli za nas!
U Zagrebu 7. listopada 2024. (Na blagdan Kraljice Svete Krunice)
mons. Marko Medo
imenovani biskup Gospićko-senjske biskupije
(kta/ika)
