Treće po redu zahvalno zavjetno hodočašće „Licu Neumrle Majčine Ljubavi“ okupilo je u subotu, 5. listopada 2024. u župi Srca Marijina u Foči kod Dervente u Bosanskoj Posavini dvjestotinjak vjernika, kako povratnika te župe i župa Derventskog i drugih dekanata Bosanske Posavine tako i Posavljaka raseljenih u nedavnome ratu diljem svijeta.
Hodočašće je započelo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom svih povratnika u Bosansku Posavinu – „Lice Neumrle Majčine Ljubavi“, koja je inače izložena u toj crkvi na javno čašćenje. Vjernici su kroz sat vremena hodajući puteljcima župe molili otajstva Gospine krunice, koje je predvodio preč. Mladen Kalfic, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. Po dolasku do filijalne crkve sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Uz župnika fra Franju Dalibora Stjepanovića suslavili su: kancelar Kalfić, derventski dekan fra Ivan Marić, prijeratni župnik te župe, župnik i gvardijan plehanski fra Anto Tomas, fra Antonio Gašić, fra Slavko Milić gvardijan u Slavonskom Brodu i fra Emanuel Josić, koji je slavlje animirao i pjevanjem.
Ustvrdivši kako su svi hodočasnici došli proslaviti taj događaj, potaknuti razmišljanjem da ih tu čeka Marija naša Nebeska Majka, provincijal fra Zdravko je u homiliji pojasnio kako ni Marijin život nije bio nimalo lagan kao što nije bio lagan život župljana toga kraja koji su u jeku zadnjega rata morali u izbjeglištvo.
„Marija je čula Božji glas. Podnosila je patnju pod križem svoga Sina i tu je njezina vjera bila prokušana“, naglasio je provincijal.
Zapitavši se što je križ donosio sv. Franji, što Mariji, a što donosi nama ustvrdio je: „Križ je Franji donosio provjeru u životu, Mariji svjedočanstvo da je ona s pravom izabrana da bude Bogorodica. A, što je nama donio križ? Je li oplemenio naš život, jesmo li bliži jedni drugima, imamo li više ljubavi, imamo li snage susresti one koji su slabiji od nas ili smo uvijek mi oni na koje treba svratiti pogled, usmjeriti pomoć, ili smo kadri prepoznati čovjeka u potrebi? To sa sobom donosi trenutak u kojem smo sposobni kleknuti i prihvatiti da smo izabrani kao kršćani da u ovome svijetu budemo ono što bi trebali biti – sol, onaj bitan sastojak koji nosi u sebi ljepotu života, i svjetlo ovoga svijeta. Ovdje nas je okupila majka koja nas nikada ne ostavlja. Dokle god je mi želimo i njoj se vraćamo, na pravome smo putu. Neka nas ovaj dragi lik Neumrle Majčine ljubavi, koji je čudesno ostao na ovome mjestu, prati u svakom trenutku našega života, a mi joj obećajmo da je nećemo zaboraviti tako što ćemo biti odgovorni i za svoj i za život onih koji su nam povjereni te nastojati u ovome svijetu doista biti sol i svjetlo“, poručio je provincijal fra Zdravko.
Zaključio je da biti kršćani znači biti sposobni prepoznati Boga u svojoj blizini, biti svjesni da nam za sretan život treba više Boga i Marije.
U znak zahvalnosti i sjećanja na taj, za tu župu veliki dan, župnik fra Franjo Dalibor provincijalu je darovao reprodukciju zavjetne slike te majicu sa likom iste Gospine slike.
Živjelo je u toj župi prije zadnjega rata 3.990 Hrvata katolika, a do danas ih se vratilo i tu stalno živi njih tek 74-ro.
„Lice Neumrle Majčine Ljubavi“ fragment je slike “Gospa s Djetetom”, koju je naslikao poznati akademski slikar Ljubo Lah, a koja je do nedavnoga rata bila izložena u filijalnoj crkvi u Bukovcu. Poput ostalih crkava u Bosanskoj Posavini i crkva u Bukovcu je porušena, umjetnine spaljene. Kada su franjevci 1997. došli u Bukovac u pepelu su pronašli fragment slike ‘Gospe s Djetetom’, koji je preživio sve požare i vremenske nepogode. Plehanski franjevci dali su sliku konzervirati te je prvi puta bila izložena na Plehanu za proslavu sv. Marka 1998., a 2003. su sliku Majčinog lica sa slike Gospa s Djetetom predali župniku u Foči.
Na proslavi 20. obljetnice stradanje Bosanske Posavine na Plehanu kardinal Vinko Puljić, sada nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru, javno je u tom Majčinom licu prepoznao “Lice Neumrle Majke Ljubavi”, koju nisu mogla ubiti sva zvjerstva i nevolje rata te ju je blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine.
Nakon izgradnje župne crkve u Foči ta je slika izložena u crkvi na javno štovanje. (kta/b.l.)
