Odgovor umirovljenog biskupa mostarsko-duvanjskog Ratka Perića, koji je donio portal Vjera i djela, na članke objavljene na portalu Autograf.hr prenosimo u cijelosti:
Odgovor Aureliju Nimarinu
Autograf – dana 30. rujna 2024. objavio je osvrt „Međugorje: od žestokih kritičara do slijepih poslušnika“. Potpisnik: Aurelie Nimarin. Auktor piše: „Jedan od najoštrijih kritičara Međugorja bio je don Dražen Kutleša, današnji zagrebački nadbiskup. U knjizi ‘Ogledalo pravde’ iz 2001. godine, koju je priredio, Kutleša pruža detaljan i sustavan kritički osvrt na navodna ukazanja i poruke koje prenose vidioci. U suradnji s biskupima poput Ratka Perića i Želimira Puljića, isticao je kako su te poruke često kontradiktorne, trivijalne i teološki problematične.“
A. N. nastavlja: „Mons. Ratko Perić, tadašnji mostarsko-duvanjski biskup, bio je među najglasnijim protivnicima fenomena. Otvoreno je nazvao ukazanja lažnima i upozoravao na opasnosti koje predstavljaju za duhovnost i jedinstvo Crkve“.
Navedimo i ovu: „Želimir Puljić, zadarski nadbiskup u miru, također je izražavao sumnje, ističući potrebu za oprezom i poslušnošću službenom stavu Crkve, jer se u Međugorju ne radi ni o kakvoj nadnaravnosti“.
Dakle ti „žestoki kritičari“ iz 2001., nakon Note od 19. rujna 2024. mûkom zamukoše, odnosno pretvoriše se u „slijepe poslušnike“!
Odgovor. U proljeće 2001., kada mi je don Dražen, koji je od 1998. bio vicekancelar i od 2000. osobni tajnik, rekao da bi želio dio ljeta provesti u Njemačkoj, zamolio sam ga da kompjutorski posloži i priredi članke od 1992. do 2001. o Međugorju, i neke novije koji su napisani za tu knjigu. On to sam svjedoči i piše u „Riječi priređivača“ na 9. stranici Ogledala Pravde:
„Po nalogu mjesnoga biskupa msgr. Ratka Perića nastojao sam skupiti i kompjutorski prirediti razne izjave, priopćenja, komentare i studije u vezi s međugorskim pojavama, koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata u proteklom razdoblju. Napisi su se pojavljivali u različitim časopisima: Crkvi na kamenu, Vrhbosni, Vrhbosnensia, Radio Vatikanu, Glasu Koncila, Trnu, Danasu, Hrvatskom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku…, i nekim inozemnim listovima, a neki se prvi put ovdje objelodanjuju“.
Nakon te stranice sve do 314., tj. do Popisa imena, nigdje se ne spominje don Draženovo ime. A više je priloga, objavljenih u tom „proteklom razdoblju“, gdje je ime i prezime u potpisu članka istaknuto: don Luka Pavlović, generalni vikar, 11 puta; don Ante Luburić, kancelar, 5 puta, don Željko Majić, tajnik (1997.-2000.), 2 puta itd.
Don Dražen nastavlja na istoj stranici Ogledala Pravde:
„Dijecezanski je biskup sa svojim suradnicima: generalnim vikarom, kancelarom, tajnikom, zatim s urednikom Crkve na kamenu i s urednikom Katoličkoga informativnog ureda reagirao na značajnije napise i pisma o međugorskim događajima, koja ovdje uvezujemo u monografiju da se nađu na okupu radi uvida u stav Biskupskog ordinarijata i radi onih koji su zainteresirani da te fenomene procjenjuju onako kako ih mjerodavne osobe u Crkvi proučavaju i tumače“.
A. N. iz nekih svojih neispitljivih motiva piše da je don Dražen Kutleša:
„U suradnji s biskupima“, poput R. P. i Ž. P., isticao „kako su te poruke često kontradiktorne, trivijalne i teološki problematične“.
Nije jasno zašto se Autograf upušta u ovakve doskočice da „osobni tajnik“ „u suradnji s biskupima“… I zašto zaključuje više nego li mu premise dopuštaju! A da spomenemo punu istinu: don Dražen je od 1995. do 1998. na studiju Kanonskoga prava u Rimu magistrirao i položio doktorandsku godinu te pozvan na Ordinarijat, 1998., da nastavi pisati disertaciju i konzultirati se sa svojim mentorom. Imao je pune ruke posla do obrane doktorske teze, 2001.
Kada je knjiga Ogledalo Pravde složena, stavili smo u impressum oznaku Priprema i slog: don Dražen Kutleša. Ali prije nego je uvezana u monografiju dodano je Priredio: don Dražen Kutleša, a ostalo ono u impressumu: tada puki previd, a danas vrijedan dokaz. To njegovo priređivanje sastojalo se u prikupljanju članaka, osvrta, polemika, replika, i novih prouka od moga preuzimanja uprave, nakon biskupa Pavla Žanića, u kolovozu 1993. godine. Kompjutorsko slaganje, datiranje, stavljanje naslova, podnaslova i slične tehničke stvari.
Osim toga svaki je članak o Međugorju bio redovito dan na uvid svakomu službeniku na Ordinarijatu da slobodno iznese svoje primjedbe, od obična zareza do snage dokaza. Zato je istaknuto ispod naslova knjige: Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju. Zar treba tumačiti činjenicu da u takvu slučaju: Biskup snosi glavnu odgovornost, a ne osobni tajnik!?
Da je A. N. kojim slučajem otvorio Portal katoličkih teologa Vjera i djela, mogao je u osvrtu od 15. rujna 2024.[1] naći, među ostalim, određenu kritiku međugorskoga fenomena, četiri dana prije nastupa Pročelnika Dikasterija za nauk vjere. A pogotovo da je pročitao osvrt[2] magistrice teologije, vjeroučiteljice i urednice Portala, Snježane Majdandžić-Gladić, 22. rujna, dakle tri dana nakon objavljenja Pročelnikove Note, mogao je primijetiti nagovještaj knjige Djevice premudra, koja je u tisku ovih dana. Razumije se, ni s člankom na ViD-u ni s monografijom Djevice premudra. O Međugorju iz ljubavi prema istini nadbiskup Kutleša nema nikakve veze.
P. S.
Ovaj Odgovor vrijedi i s obzirom na komentar o međugorskoj pojavi, koji je pod naslovom „Kraljica mira, kraljevi birokracije i financijski blagoslovi“ objavljen na portalu autograf.hr 26. rujna 2024. i pod naslovom „Papa Franjo je poništio rad Dražena Kutleše jer je priznao poruke ‘Gospe Međugorske’“ na portalu nacional.hr 29. rujna 2024. jer u sličnu stilu i tonu apostrofira zagrebačkoga nadbiskupa msgr. dr. Dražena Kutlešu pripisujući mu tekstove iz monografije Ogledalo Pravde koji nisu njegovi.
[1] https://www.vjeraidjela.com/jesu-li-sve-religije-put-prema-bogu/
[2] https://www.vjeraidjela.com/medugorje-i-prevladavanje-proracunskog-deficita-svete-stolice/
