Kako je bilo Mariji biti Majkom Božjom? Naše evanđelje daje neke natuknice.
Evanđelje (Pročitaj Lk 2,16-21)
U osminu Božića uključena je i današnja svetkovina koja nam daje priliku razmišljati o Marijinu sudjelovanju u Utjelovljenju. Znamo, naravno, da je opis Marije kao “Majke Božje” nastao kao rezultat zabune u prvim godinama kršćanstva oko točne prirode Utjelovljenja. Kontroverza se vodila oko pitanja je li Isus bio u potpunosti božanski od maternice. Neki su sugerirali da je rođen kao čovjek i da je obdaren svojom božanskom prirodom. Crkva je izjavila da je Isus, od svog začeća u Marijinoj utrobi, bio potpuno čovjek (od svoje majke) i potpuno božanski (od svog Oca). Ako vjerujemo da je Isus Bog (vjerujemo), onda vjerujemo da je Marija Majka Božja.
Međutim, promatrati ovu svetkovinu samo kao teološku oznaku, koliko god ona bila važna, značilo bi podbaciti sve što nam ona nudi. Ne zanima li nas kako je Mariji biti Božja Majka? Isus nam je s križa dao i nju kao vlastitu Majku. Zar je ne želimo bolje upoznati?
Današnje evanđelje nastavlja priču o rođenju s posjetom pastira, koji su upravo dobili anđeosku vijest o “radosnoj vijesti velike radosti koja će doći svim ljudima, jer vama se danas rodio Spasitelj u gradu Davidovu” , koji je Krist Gospodin” (Lk 2,10-11). Anđeo je pastirima dao upute kako pronaći ovu bebu. Kad su pastiri stigli, rekli su Mariji i Josipu “poruku koja im je bila rečeno o ovom Djetetu”.
Razmislimo na trenutak o Mariji u ovoj sceni. Znala je da je rodila Božjeg Sina, na doista čudesan način. Pitamo li se kako je njoj bilo roditi Ga u improviziranom “domu”, u najotrcajnijim okolnostima? Svaka buduća majka želi sigurnost i gostoljubivo okruženje za rođenje svog djeteta. Ovo je biološki diktat majčinstva. Je li se srce Marijine majke stisnulo kad je shvatila da to neće biti slučaj s njezinim Sinom? Je li joj ovo bila prva prilika da se zapita što je pred ovim Djetetom? Ako su je te misli ispunile, zamislite kakav je učinak imao dolazak pastira. Ti su ljudi bili jednostavni ljudi. U stvari, pastirstvom su se u to doba ponekad bavili ljudi koji nisu mogli naći drugog posla, najamnici za koje se često smatralo da su krajnje sumnjičavi. Drugim riječima, bili su na najnižoj lestvici u društvu. Ipak, vijest o rođenju Spasitelja bila je prva dana ovim ljudima – ne onima u palačama ili na području Hrama. Dok su izbijali na scenu, uzbuđeni svojim vijestima i puni radosti zbog Božje dobrote, je li njihova prisutnost (i Božji izbor da budu svjedoci Marijina Sina) počela produbljivati njezino razumijevanje vrste službe koju će On imati? Je li joj njihova bujnost izmamila osmijeh?
Svi smo vidjeli gotovo blaženi pogled ljubavi koji su majke uprle u lica svojih novorođenčadi. U tom pogledu ima bezgranične nježnosti i strahopoštovanja. Je li Marija, Majka Božja, nakon što je čula izvješće pastira i vidjela njihovo obraćenje Bogu, pogledala odozgo na lice svog Djetešca i pomislila u sebi: “Evo Božjeg lica”? Je li ju posjet pastira ohrabrio da, iako se Njegovo rođenje vjerojatno nije dogodilo kako bi se majka nadala, može biti uvjerena da se dogodilo baš kako treba?
Vidimo da je Marija “sve te stvari čuvala razmišljajući o njima u svom srcu”. Možemo samo zamisliti koja su joj pitanja navirala u glavi, ali ne možemo sumnjati da ju je ono o čemu je razmišljala razveselilo. Bila je, u pogledu ljubavi svoje majke, licem u lice s Božjim tajanstvenim načinom djelovanja u svijetu kako bi otkupio svoj narod iz ropstva grijeha i obnovio ih kao svoju djecu. Sigurno će biti puno iznenađenja ispred. Ipak, čak i kao Djetešce u jaslama, Isus je dopirao do jednostavnih, obespravljenih, onih koji su se borili, izopćenika, a Njegova je prisutnost pretvorila njihove živote u svjedočanstva koja slave i hvale Boga.
Marija, Majka Božja, u toj se skromnoj štalici našla sa svojim Sinom u samom središtu te eksplozije blagoslova. I tu ona ostaje, zauvijek.
Mogući odgovor: Oče, hvala Ti što si poslao pastire da se klanjaju Marijinu Sinu i daju radost majčinskom srcu.
Prvo čitanje (Br 6,22-27)
Ovdje imamo najstariju hebrejsku molitvu u Starom zavjetu. Bog ga je dao Mojsiju za Arona, velikog svećenika, da se moli nad njegovim narodom. To je starozavjetni prethodnik naše Očenaša, jer je to izričita božanska uputa o tome kako moliti za Božji blagoslov. Pogledajte kako su sve njegove glavne molbe ispunjene u Isusu: blagoslov, zaštita, Božje lice, milost i mir. Ne čujemo li te elemente neprestano u liturgijama Crkve? Ovu je molitvu za Božji narod Marija, Majka Božja, slušala kroz cijeli svoj život. Kad su pastiri stigli odati počast novom kralju, jesu li te riječi odzvanjale u njezinu srcu dok je gledala u sićušno lice svoga Sina? Bog je sada imao Lice, i gdje god je to Lice gledalo, sjalo bi svjetlo blagoslova, zaštite, milosti i mira. Nije ni čudo što je Mary toga dana imala o čemu razmišljati!
Mogući odgovor: Oče, Ti si uvijek želio da gledamo Tvoje lice i živimo u njegovu svjetlu. Pomozi mi da zadržim nepomičan pogled na Isusa; u Njegovom svjetlu, vidimo Te.
Psalam (Pročitaj Ps 67,2-3, 5-6, 8)
Psalmist u svojoj molitvi ponavlja elemente Aronovog blagoslova u našem prvom čitanju („Neka nam se Bog smiluje i blagoslovi nas, neka nas obasja licem svojim“). Cijelo čovječanstvo, od Edena, čeznulo je vidjeti Božje lice, vratiti se u zajedništvo s Njim uništeno grijehom. Anđeo koji je posjetio pastire rekao im je da će “dobra vijest” koju je najavio biti za “sve ljude”, a ne samo za narod Jude. Pogledajte kako psalmist proriče ovaj sveopći blagoslov kada Bog “pusti da nas obasja licem svojim”: “Neka se, dakle, na zemlji zna put tvoj; među svim narodima, Tvoj spasenje.” Kasnije u našem liturgijskom kalendaru slavit ćemo svetkovinu Bogojavljenja, sjećajući se ljudi s Istoka, daleko od Judeje, koji su došli iskazati štovanje novorođenom kralju. Kad kažemo naš odgovorni, “Neka nas Bog blagoslovi u svom milosrđu”, molimo se da sav svijet gleda lice Božje u Kristu Isusu i bude spašen.
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Gal 4,4-7)
Sveti Pavao nam ovdje pomaže razumjeti zašto su anđeli koji su pjevali na noćnom nebu i pastiri koji su ih čuli i vidjeli bili ispunjeni hvalospjevima Božjim. Kaže nam da je Dijete u jaslama, “rođeno od žene, rođeno pod zakonom” došlo “otkupiti one koji su pod zakonom, kako bismo mogli primiti posvojenje kao sinovi”. Što?
Da, iako se čini predobro da bi bilo istinito, istina je. Isus, rođen od Boga i Marije, svojim krštenjem omogućuje da budemo posvojeni od Boga i Marije. Sveti Pavao daje nam čak i “dokaz” ovog posinjenja: “Bog je poslao Duha svoga Sina u naša srca koji viče: ‘Abba, Oče!’ Dakle, više nisi rob nego sin.” Duh Sveti, koji nam je dan u krštenju, potiče nas da se duboko u duši obratimo Bogu i zovemo ga “Ocem”, a ne “Gospodarom”. Ovo je nadnaravni događaj! Isus nije došao samo kao Božja objava nego i da nas učini svojim posvojenim sinovima i kćerima. Djeca trebaju oca i majku. Isus s križa daje Mariju, Majku Božju, Ivanu, svome učeniku. Crkva u tome vidi dar Marijina majčinstva svima koji su u krštenju preporođeni kao Božja posinjeta.
Dakle, Marija, Majka Božja, i naša je Majka. Kakvu razliku ovo može napraviti u našim životima kada joj otvorimo svoja srca. Ona je Majka koja je iz prve ruke svjedočila kako Bog blagoslivlja krotke i ponizne. Ona je Majka koja zna da čak i kad stvari ne ispadnu onako kako smo se nadali, još uvijek mogu biti ispunjene Božjom dobrotom. Ona je Majka koja na nas baca onaj isti pogled ljubavi koji je prvi pao na Isusa. Ona je Majka koja razmišlja o životnim događajima i, po Božjem milosrđu, nalazi se u središtu eksplozije Njegovih blagoslova.
Marijo, Majko Božja, moli za nas!
Mogući odgovor: Blažena Majko, kako dobro razumiješ da život s Bogom zahtijeva vjeru i strpljivost. Molite za mene da imam srce voljno razmišljati o Njegovoj Riječi i Njegovom djelu.
✠
Slika Filippa Carlota na Shutterstock