Hrvatska rimska zajednica proslavila je, 30. rujna 2024. svetkovinu sv. Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja te zaštitnika Papinskoga hrvatskog zavoda i Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Svečano euharistijsko slavlje na hrvatskom jeziku predslavio je mons. Hrvoje Škrlec, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, savjetnik nuncijature u službi u Sekciji za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u Državnom Tajništvu Svete Stolice. Uz rektora Marka Đurina koncelebriralo je tridesetak hrvatskih i drugih svećenika koji su na službi ili studiju u Rimu među kojima su bili: mons. Janusz Błachowiak, mons. Renato Kučić, mons. Tomislav Zubac i don Mario Popović iz Državnog Tajništva Svete Stolice, fra Miljenko Šteko, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum, mons. Ivica Pervan, generalni vikar Dubrovačke biskupije, don Ilija Dogan iz Dikasterija za biskupe, don Adam Sycz, rektor Papinskog poljskog instituta, don Franc Maršić, rektor Papinskog slovenskog zavoda, don Marko Škraba, vicerektor Zavoda sv. Jeronima i p. Alan Modrić, duhovnik Zavoda.
Mons. Škrlec u svojoj se homiliji osvrnuo se na evanđeoski odlomak koji Kraljevstvo nebesko uspoređuje s ribarskom mrežom, koja nakon što je bačena u more uhvati mnogo riba (Mt 13,47-52). Ribarenje je, ističe propovjednik, Isusovim učenicima bila dobro poznata djelatnost. Isus se koristi ovom scenom iz svakodnevnog života svojih učenika kako bi skrenuo pozornost na kraj njihove, ali i naše povijesti. Na svršetku svijeta anđeli se razlučiti dobre od loših ljude, kao što ribar u prispodobi odvaja dobre od loših riba. Mreža bačena u more ne razlikuje dobre i loše ribe, već ribar. »Tako je i s našom osobnom sudbinom i cjelokupnom ljudskom poviješću. Bog kao da nas želi uloviti u svoju mrežu i povući prema obali koja predstavlja kraj našega zemaljskog opstojanja. Kao kršćani vjerujemo da smo uhvaćeni u mrežu svaki put kada slušamo riječ Božju, upravljamo molitve Bogu, pristupamo sakramentima ili činimo djela ljubavi prema bližnjemu. Sama činjenica da smo uhvaćeni u mrežu ne znači da ćemo jednom moći uživati u Božjoj prisutnosti. Važni su naši svakodnevni izbori između života ili smrti, dobra ili zla«, istaknuo je propovjednik.
U drugom dijelu homilije ukazao je na usporedbu koja opisuje rezultat koji je Isus želio postići govorom u prispodobama. »Svaki je pismoznanac, koji je postao Isusovim učenikom, sličan čovjeku koji od onoga što posjeduje iznosi staro i novo. Ovdje treba pojasniti dvije stvari. Ponajprije, Isus želi usporediti pismoznanca s glavom obitelji. Otac ili majka, odgajajući djecu, prenose im ono što su i sami primili od svojih roditelja. To je riznica obiteljske mudrosti u kojoj je sadržan polog vjere, obiteljska povijest, životni običaji i mnoge druge stvari, stare i nove, koje će djeca s vremenom naučiti. Isus dakle želi da ljudi odgovorni za prenošenje vjere budu poput brižnih roditelja.« Da bi ovo još bolje predočio, mons. Škrlec poslužio se primjerom u kojem je jedan dječak svojim prijateljima pokazivao fotografiju muškarca u crnom odijelu s uzdignutim prstom za vrijeme sudske rasprave. Na prvu, dječaci su vidjeli na fotografiji strašnoga i strogoga čovjeka. Nakon što im je dječak rekao da je to njegov otac i da je fotografija snimljena za vrijeme procesa protiv beskrupuloznoga bankara koji je želio deložirati siromašnu obitelj iz kuće u kojoj su živjeli, vidjeli su hrabra i dragog čovjeka. »Riječi dječaka, proizašle iz njegova iskustva kao voljenoga sina, promijenile su sve, ne promijenivši ništa. Isusove riječi i geste, bez promjene slova ili zareza, dale su novo svjetlo starozavjetnoj mudrosti. Bog koji se nekoć činio dalek i strog, stekao je crte dobroga Oca, puna nježnosti.« rekao je mons. Škrlec.
Propovjednik je zatim prikazao životopis sv. Jeronima, od rođenja u Stridonu, preko trenutka kad je bio ulovljen u Božju mrežu i njegove službe tajnika pape Damaza pa sve do prijevoda Svetog pisma s hebrejskoga na latinski. Iz njegovoga života, ističe mons. Škrlec »možemo naučiti da je za svakoga od nas od temeljne važnosti za naš život s Kristom i u Kristu uvijek biti u dodiru i osobnome dijalogu s Božjom riječju, koja nam je dana u Svetome Pismu«. »To je ono novo koje se temelji na onome starom«, istaknuo je propovjednik potičući svakoga da »poput svetog Jeronima pretočimo svoje riječi u djela kako bismo mogli biti zapamćeni kao oni koji su zemljom prošli čineći dobro«.
Prije završnog blagoslova s relikvijom sv. Jeronima, rektor Đurin zahvalio je predslavitelju, okupljenim svećenicima, bogoslovima salezijancima u asistenciji te članovima diplomatskoga zbora: Tei Zupičić, otpravnici poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Ivi Pavić iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji, Igoru Žontaru, veleposlaniku Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici te ostalim diplomatskim djelatnicima. Također, zaželio je svim novim studentima blagoslovljen početak nove akademske godine, kao i svima onima koji će zbog raznih službi boraviti ove godine u Rimu.
Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju animirala je »Zagrebačka klapa Kana G.« pod ravnanjem Matije Škvorca, koja je nakon svete mise održala i kratki prigodni koncert.
Ususret proslavi svetkovine svetog Jeronima, 28. rujna održan je koncert Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić iz Zagreba pod nazivom Sakralna zborska glazba. (kta/f.z.)
