Na povratku iz Bruxellesa papa Franjo je u zrakoplovu razgovarao s novinarima o napadu u kojemu su poginuli Hassan Nasrallah i mnogi drugi, ističući njegovu neproporcionalnost; ponovio je svoju osudu pobačaja te pohvalio kršćansko svjedočanstvo kralja Baudouina, koji je privremeno podnio ostavku kako ne bi potpisao zakon o pobačaju, piše Vatican News.
Papa Franjo je u nedjelju razgovarao s novinarima koji su pratili njegovo apostolsko putovanje u Luksemburg i Belgiju, na uobičajenoj konferenciji održanoj u zrakoplovu tijekom leta.
Slijedi prijevod konferencije za novinare na hrvatski:
Matteo Bruni, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice: Dobra večer svima. Hvala Vam, Sveti Oče, za vrijeme koje ste nam posvetili na kraju ovoga kratkog, ali vrlo intenzivnog putovanja. Možda biste htjeli reći koju riječ prije nego što počnemo s novinarskim pitanjima.
Papa Franjo: Dobro jutro. Na raspolaganju sam za pitanja.
Michael Merten (Luxemburger Wort)
Sveti Oče, Luksemburg je bio prva zemlja, a mnogi se sjećaju Vašeg posjeta jednom baru. Htio bih vas pitati kakvi su vaši dojmovi o Luksemburgu i ima li nešto što Vas je iznenadilo.
Hvala, moj posjet baru bio je samo djetinjarija. Sljedeći put ću otići u pizzeriju. Luksemburg me se jako dojmio kao dobro uravnoteženo društvo, s promišljenim zakonima, ali i drugačijom kulturom. To me se jako dojmilo, jer nisam bio upoznat s tim. Belgiju sam, s druge strane, bolje poznavao, jer sam tamo bio mnogo puta. No Luksemburg je bio iznenađenje zbog svoje uravnoteženosti i gostoprimstva; to je nešto što me iznenadilo. Vjerujem da je možda poruka koju Luksemburg može ponuditi Europi upravo to.
Valerie Dupont (Belgijska državna TV na francuskom jeziku)
Sveti Oče, hvala Vam na Vašoj dostupnosti. Vaše riječi na grobu kralja Baudouina izazvale su zaprepaštenje u Belgiji, a neki su to vidjeli kao političko miješanje u demokratski život zemlje. Proces kraljeve beatifikacije vezan je za njegov položaj. I kako možemo pomiriti pravo na život i obranu života – s pravom žene na život bez patnje?
Radi se o svim životima, znate. Kralj je bio hrabar jer, suočen sa zakonom o smrti, nije ga potpisao i dao je ostavku. Za to je potrebna hrabrost, zar ne? Za to je potreban “pravi” političar. Treba hrabrosti. Čak je i on time dao poruku, a učinio je to jer je bio svetac. On je svet i proces beatifikacije će se nastaviti, jer mi je dao dokaz za to.
Što se tiče žena, žene imaju pravo na život: svoj život i život svoje djece. Ne zaboravimo reći ovo: abortus je ubojstvo. Znanost kaže da su u roku mjesec dana od začeća svi organi već tu. Ljudsko biće je ubijeno. A liječnici koji se time bave su – dopustite mi tu riječ – ubojice. Oni su ubojice. To se ne može osporiti. Ljudski život je ubijen. A žene imaju pravo štititi život. Posebna stvar su metode kontracepcije; to je druga stvar. Nemojte ih brkati. Ja sada govorim samo o pobačaju. I to se ne može osporiti. Oprosti mi, ali to je istina.
Andrea Vreede (flamanska i nizozemsko-belgijska TV)
Sveti Oče, i tijekom ovog posjeta Belgiji imali ste dugi susret sa skupinom žrtava spolnog zlostavljanja. Često se u njihovim iskazima čuju povici očaja o netransparentnosti postupaka, zatvorenim vratima, šutnji prema njima, sporosti stegovnih postupaka, zataškavanjima o kojima ste danas govorili, problemima s naknadom pretrpljene štete. Na kraju, čini se da se stvari mijenjaju tek kada uspiju razgovarati s vama osobno. U Bruxellesu su žrtve također postavile niz zahtjeva. Kako namjeravate postupiti s tim zahtjevima? I ne bi li možda bilo bolje da se u Vatikanu osnuje poseban odjel, možda neovisno tijelo, kako traže neki biskupi, kako bi se bolje riješila ta pošast u Crkvi i ponovno zadobilo povjerenje vjernika?
Hvala. Krenimo od posljednjega. Da, u Vatikanu postoji jedna struktura; sada je tajnik (monsinjor Luis Manuel Alí Herrera) jedan kolumbijski biskup za slučajeve zlostavljanja. Postoji Komisija, a osnovao ju je kardinal O’Malley, i djeluje! Sva pitanja se u Vatikanu primaju i raspravljaju. I ja sam u Vatikanu primio zlostavljane osobe i dajem snagu da se ide naprijed. To je prvo.
Drugo, slušao sam ljude koji su bili zlostavljani. Vjerujem da je to moja dužnost. Neki kažu: statistike pokazuju da je 40-46% zlostavljano u obitelji i lokalnom susjedstvu; samo 3% u Crkvi. Ne razmišljam o drugima; mislim na one u Crkvi!
Mi snosimo odgovornost za pomoć ljudima koji su bili zlostavljani i brigu o njima. Nekima je potreban psihološki tretman; moramo im pomoći u tome. Govori se i o naknadi jer je to u građanskom pravu. U građanskom pravu, vjerujem da je to 50.000 eura u Belgiji; to je premalo. To nije nešto što je potrebno. Vjerujem da je iznos toliki, ali nisam siguran.
Ali moramo se pobrinuti za zlostavljane i kazniti zlostavljače, jer zlostavljanje nije grijeh današnjice kojega možda sutra neće biti. To je trend; to je psihijatrijska bolest, i iz tog razloga im moramo ponuditi liječenje i pratiti ih.
Ne možete ostaviti zlostavljača da živi normalnim životom, s obvezama u župama i školama. Neki su biskupi svećenicima koji su to radili, nakon suđenja i osude, davali poslove, primjerice, u knjižnici, ali bez kontakta s djecom u školama i župama.
Ali moramo ići dalje s tim. Rekao sam belgijskim biskupima da se ne boje i da idu naprijed, naprijed. Prikrivanje je sramota; istinska sramota.
Courtney Walsh (SAD TV)
Hvala Vam puno na vašem vremenu. Jutros čitamo da su bombe od 900 kg korištene za ciljani atentat na Nasrallaha. Ima više od tisuću raseljenih, mnogo mrtvih. Mislite li da je Izrael možda pretjerao s Libanonom i Gazom? I kako se to može riješiti? Imate li poruku za te ljude?
Svaki dan zovem župu u Gazi. Više od 600 ljudi je tamo, unutar župe i na fakultetu, i govore mi o stvarima koje se događaju, uključujući i okrutnosti koje se tamo događaju. Ono što mi govorite – nisam baš razumio kako se sve dogodilo – ali obrana uvijek mora biti proporcionalna napadu. Kada postoji nešto neproporcionalno, očigledna je tendencija nadmoći koja nadilazi moral. Država koja svim snagama radi te stvari – govorim o bilo kojoj zemlji – koja te stvari radi na tako prenaglašen način, to su nemoralne radnje. Čak i u ratu postoji moral koji treba čuvati. Rat je nemoralan, ali pravila ratovanja ukazuju na moral. Ali kada se to ne poštuje, možete vidjeti – kako kažemo u Argentini – “zlu krv” tih stvari.
Annachiara Valle (Famiglia Cristiana)
Hvala Vam, Sveti Oče. Jučer, nakon susreta na Katoličkom sveučilištu u Louvainu, objavljena je izjava u kojoj, čitam, “Sveučilište osuđuje konzervativne stavove koje je papa Franjo izrazio o ulozi žena u društvu.” Kažu da je malo restriktivno govoriti o ženama samo u smislu majčinstva, plodnosti i skrbi te da je to doista donekle diskriminirajuće, jer je to uloga koja pripada i muškarcima. Vezano uz to, oba su sveučilišta pokrenula pitanje zaređenih službi u Crkvi.
Prije svega, ta je izjava objavljena u trenutku kada sam ja govorio. Bila je unaprijed napisana, a to nije moralno.
Kad je riječ o ženama, uvijek govorim o dostojanstvu žene i u tom kontekstu rekao sam nešto što ne mogu reći za muškarce: Crkva je žena; ona je Isusova zaručnica. Maskulinizirati Crkvu, maskulinizirati žene nije humano i nije kršćanski. Žena ima svoju snagu. Zapravo, žene su – uvijek to kažem – važnije od muškaraca, jer je Crkva žena; Crkva je Isusova zaručnica. Ako se tim gospođama to čini konzervativnim, onda sam ja Carlo Gardell (poznati argentinski pjevač tanga, prim. ur.). Ne razumijem… Vidim da postoji tupa pamet koja o tome ne želi slušati.
Žena je ravnopravna muškarcu. Zapravo, u životu Crkve, žena je superiorna, jer Crkva je žena. Što se tiče službe, misticizam žene veći je od službe. Jedan veliki teolog koji je to proučavao, pitao se što je veće – Petrova služba ili Marijanska služba. Marijanska služba je veća, jer je to služba jedinstva koja uključuje druge; drugo je samo služba upravljanja.
Majčinska narav Crkve je majčinska narav žene. Služba je mnogo manja služba, namijenjena pratnji vjernika, a uvijek unutar majčinske naravi. Razni teolozi su to proučavali. I reći to, realno je; ne kažem moderno, nego realno; nije zastarjelo.
Pretjerani feminizam, koji znači da su žene šovinistice, ne funkcionira. Jedna stvar je maskulinizam koji nije u redu; drugo je feminizam koji nije u redu. Ono što je u redu jest Crkva žena koja je veća od svećeničke službe. A na to se katkada ne misli.
Ali hvala na pitanju. I hvala vam svima na ovom putovanju i na poslu koji ste obavili. Žao mi je što je ovdje malo vremena. Ali hvala, hvala vam puno. Molim za vas; vi molite za mene. Molite u korist!
(Papu su podsjetili na tragediju pedeset ljudi nestalih u moru uz obalu Kanarskih otoka.)
Jako me boli čuti o svim tim ljudima koji su nestali kod Kanara. Danas je toliko mnogo migranata koji traže slobodu izgubljeno na moru ili uz more. Možemo se sjetiti Crotonea, zar ne? Stotinu metara od vaše zemlje (obraća se jednom novinaru, prim. ur.). Razmislimo o tome. To je nešto zbog čega treba plakati, plakati. (kta/rv)
