Prvi susret svećenika, redovnika i redovnica rodom iz župa Janjevo, Letnica i Vrnavokolo održao se u utorak, 24. rujna 2024. pod geslom „Povjerovali smo ljubavi“ (1 Iv 4, 16). Program susreta u Kući susreta Tabor u Samoboru trajao je od 10 do 16 sati, a nakon toga svečanu misu s narodom u zagrebačkoj Dubravi u Župi Sv. Ivana XXIII., pape predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski Petar Palić u zajedništvu s dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem te ostalim svećenicima i redovnicima rodom iz Janjeva.
Uvodeći u homiliju biskup Palić prisjetio se pokojnih svećenika, redovnika i redovnica za koje je zazvao Božje milosrđe i vječnu radost u slavi Gospodnje vječnosti. „Iz takve su duhovne oaze“, rekao je biskup Palić „u kojoj se njegovala molitva, žrtva i vjera – natopljene brojnim molitvama, odricanjima, žrtvama, ali i krvlju niknula ne samo mnogobrojna duhovna zvanja nego su mogli niknuti brojni svjedoci vjere, a osobito blaženici i mučenici. Fra Serafin Glasnović Kodić, mučenik u 54. godini života, don Antun Mužić, mučenik u 27-oj godini života, a s radošću iščekujemo i mjesec studeni kada će se ovom vijencu ugodnika pridružiti Alojzije Palić, mučenik u 35.-oj godini života koji će 16. studenoga u Skadru biti proglašen blaženim. Ako Bog da, dan nakon 17. studenoga ćemo zahvalnim misnim slavljem u Janjevu zahvaliti Gospodinu na daru novoga blaženika”, rekao je biskup Palić te naglasio da su danas okupljeni Kristovi vjernici, biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te svi potomci hrvatskih župa Janjeva, Letnica i Vrnavokola ponosni na svoju prošlost, ali istovremeno duboko ponizni i svjesni riječi apostola Pavla: “Što imamo, a da nismo primili?” Sve je Božji dar i zahvalni smo Gospodinu za obilje njegove milosti i Njegovih blagoslova. Slavimo ovu euharistiju kao zahvalnu žrtvu Gospodinu za sve one koji su nam bili prvi svjedoci vjere: naše djedove i bake, očeve i majke, biskupe, vrijedne župnike i župne vikare, brojne redovnice koje su djelovale na tom području, za sve vjernike laike iz naših župnih zajednica koji su nam svojim životom i pobožnošću bili uzori na životnom putu i poticaj na odabiru duhovnoga života“, naglasio je propovjednik te se u nastavku osvrnuo na pročitani svetopisamski tekst o Jeremiji.
„Danas nam je fokus na proroku Jeremiji. Pitanje koje nam biblijski tekst sugerira uz povijesni razmak od 2500 godina glasi: Koji je to moj poziv, Bože? Koja je moja svrha u životu? Postoji li neka posebna zadaća koja mi je namijenjena prije nego što me Bog oblikovao u majčinoj utrobi? Ne radi se ovdje samo o pitanju duhovnog poziva nego općenito ljudskog poziva i čovjekova odnosa prema Bogu. Ne znamo točno koliko je Jeremija imao godina kada je doživio poziv, ali znamo kako se osjećao. Jeremija se osjeća premlad. Osjeća se nespremnim, svladanim. Ne vidi u sebi talent da javno govori pred ljudima i naviješta Božju riječ. Osim toga, on nije rođeni Jeruzalemac već dolazi sa sela, a tko bi to trebao shvatiti ozbiljno seoskog mladića u Jeruzalemu?”, upitao je propovjednik i u nastavku rekao da Bog briše prigovore i to na tri načina. Prvi Božji argument je da poznaje Jeremiju. Poznaje ga bolje nego što zna samoga sebe jer ga je poznavao prije nego što ga je oblikovao u majčinoj utrobi. Dobro znam da ti je suđeno da budeš prorok narodima. Drug Božji argument je – ne boj se. Ne boj se onih koji ti postavljaju prepreke, koji te shvaćaju ozbiljno, koji su zlobni prema tebi, koji ti prijete i koji će te progoniti. Ja sam s tobom i neću te iznevjeriti. Treći Božji argument je – ne moraš sam pisati svoje propovijedi i poruke. Ne moraš sjediti nad praznom stranicom i mučiti se satima. Naprotiv, stavljam svoje riječi u tvoja usta. Jeremija je naoko tragičan i neuspjeli prorok. Nije uspio zaustaviti propast i uništenje Judeje, međutim tek nakon njegove smrti otkriva se pozitivna strana njegove poruke s ljudima u progonstvu, a kasnije s povratnicima“, istaknuo je biskup Palić.
„Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, braćo i sestre, iako je većini uskraćeno ovo iskustvo poziva kakvo je imao Jeremija, čvrsto vjerujem da je svatko od nas pozvan od Boga i da ima svoju zadaću i poslanje u ovome svijetu. Bog nas zove i poziva da govorimo. Bog nas poziva na djelovanje, stavlja svoje riječi u naša usta i stavlja svoja djela pred nas, tako da se ponašamo u skladu s tim. Zove nas našim imenom i treba nas za ovaj svijet – uvijek iznova. Bog nas treba da ispunimo svoje poslanje koje nam je dao. Ponekad osjetimo poziv u svojim srcima. Ponekad su drugi ti po kojima nas Bog poziva. Odjednom i neočekivano usred života potrebni smo i moramo svakodnevno tražiti znak koji nam Bog daje i to svakome na drugačiji način“, naglasio je propovjednik.
Na koncu je poručio da je Isus Krist izabrao nas, a ne mi Njega, a poslanje ćemo uspješno ostvariti jedino ako sve činimo iz ljubavi. Neka nam ljubav bude jedino mjerilo života jer smo iz ljubavi stvoreni, spašeni i otkupljeni. U ljubavi smo pozvani i ljubavi smo povjerovali. Marijo, Majko Crkve i majko lijepe ljubavi- moli za nas!”
Nakon mise upriličen je susret u prostorima župe. (kta/ika)
