Blagdan Rane sv. Franje proslavljen je u utorak, 17. rujna 2024. na ostacima franjevačkog samostana na Zidinama u Skakavi Gornjoj u Brčkom, na povijesno-arheološkom lokalitetu gdje se u 14. stoljeću nalazio franjevački samostan s crkvom svetog Franje, objavljeno je na mrežnoj stranici Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Svečano euharistijsko slavlje tom prigodom predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić uz koncelebraciju gvardijana fra Nike Josića i brojnih drugih svećenika.
Biskup Palić potaknuo je u prigodnoj propovijedi na razmišljanje o „posebnosti Franjina života koje stoljećima sve zaokuplja“, posebice njegovu duhovnu obitelj. Govoreći o tome, što se zaista dogodilo u Franjinom životu, biskup Palić kazao je: „Križ je pratio Franjin život od samoga početka. Nakon što ga je Raspeti Krist u crkvici Svetog Damjana pozvao da obnovi njegovu crkvu, Franjo je bio dirnut do srži. Od toga časa srce mu je bilo ranjeno i kao da se rasplinulo na spomen muke Gospodnje. Dakle, sve dok je živio, Franjo je nosio stigme u svom srcu jer je obnova ovih stigmi na njegovu tijelu to učinila očiglednim. Ono što se Franji dogodilo na blagdan Svetoga Križa, pred kraj njegova života, imalo je dugačak uvod“, kaže biskup Palić i dodaje da je i Franjo želio biti siromašan jer je vidio bespomoćnog Krista u svojim rukama.“
„Otkrio je oskvrnjenog Krista u svojoj crkvi koja je u njegovim očima i u očima mnogih suvremenika izgledala kao da je izdala evanđelje. Ono što je Franjo uvijek želio-slijediti raspetoga Krista, sada je u sebi osjećao u jednom suprotnom osjećaju. S jedne strane – radost zbog objave i s druge strane duboku bol zbog muke Gospodinove. Bol je tako duboka da ga je raspalila žarom iznutra, a izvana obilježila Kristovim stigmama“, rekao je biskup Palić.
Kazao je kako je put sv. Franjin jedinstven te da je za ovoga sveca primanje stigmi značilo kraj životnog puta na kojem je dosljedno slijedio Gospodina patnika. „I ono što je Franjo duboko proživio u sebi, to se odražavalo izvana na njegovu tijelu. Tako se nešto ne može učiniti niti napraviti, tako nešto se ne mora i ne može oponašati. To su za Franju bile mistične milosti, osobnog nasljedovanja Krista. Svima nama mora biti jasno da primanje stigmi nije neko samoozljeđivanje ili samo destruktivna mistika patnje, kao da patnja ima svrhu i smisao sama po sebi. Toga nema. Da smo tako shvatili, krivo bismo shvatili svetog Franju. Za Franju se ovdje nije radilo o veličanju patnje nego o sagledavanju Kristove patnje u svijetu, koja mu je osobno bila toliko bliska da ju je osjetio iz prve ruke“, kazao je biskup Palić
Naglasio je da se stigme ne mogu izazvati, a primiti stigme značilo je mističnu milost. „Franjine rane su otvorene, ali nisu smrtonosne. Te rane se ne liječe nego ostaju i to je važna karakteristika stigmi odnosno rana. To je podsjetnik na mnoge otvorene rane u ovom svijetu koje se jednostavno ne žele ili ne mogu zatvoriti. U našim osobnim životima postoje rane i ozljede koje nosimo sa sobom kao teret kojeg bismo se željeli riješiti. U životima naroda postoje neprestani ratovi, s traumatiziranim generacijama koje nastavljaju ponavljati sukobe tako da se čini kao da se to nikada neće završiti. Ali tu su također i rane čitavog našeg stvorenja koje ne znamo kako bi ih ljudski rod ikada mogao izliječiti“, posvijestio je biskup Petar Palić.
Gvardijan Franjevačkog samostana u Dubravama fra Niko Josić kazao je da posebnost i radost proslave ovog blagdana krasi upravo 800. obljetnica od ovog događaja. Izrazio radost što je blagdan na veoma svečan način proslavljen upravo na Zidinama te što je biskup Palić baš na ovom mjestu poslao veoma simbolične poruke o tome, kako bi čovjek trebao gledati i prihvatiti patnju ovog svijeta. (kta)
