Najstariji izvor iz kojega saznajemo nešto pouzdano o velikom napuljskom zaštitniku Sv. Januariju, jest izvadak iz pisma što ga je 432. napisao svećenik Uranius. On tvrdi kako je Sv. Januarije bio biskup i mučenik te da je proslavio Crkvu u Napulju.
Prema najstarijim liturgijskim dokumentima mučeništvo Sv. Januarija i njegovih drugova zbilo se 19. rujna 305. za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Napuljski biskup Ivan I. 432. otkrio je kosti Sv. Januarija te ih pohranio u katakombama Capodimonte. Njegove relikvije su potom 831. odnesene su u Benevent. Odande su pak 1154. dospjele u samostan Montevergine, i tek su 1497. opet vraćene u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju.
Ime Sv. Januarija usko je vezano uz povijest Napulja, komu je već stoljećima glavni zaštitnik. Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti ovoga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi Sv. Januarija, koje se spominje od 1389.
Ono se događa na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje. O toj se pojavi mnogo pisalo i raspravljalo.
Zaštitnik je darivatelja krvi i grada Napulja. Ime mu je latinskog jezika i znači mjesec posvećen bogu s dva lica.
KT
