Poučeni primjerom starih koji su obasuli naš kraj biserima zavjetnih kapela, lijep broj hodočasnika i župljana Župe sv. Ane na Gornjoj Vežici hodočastilo je u subotu 14. rujna do kapele Svetog Križa na proslavu blagdana Uzvišenja Svetoga Križa i sudjelovali na misi koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Tom prigodom blagoslovio je ovu obnovljenu kapelicu čiju obnovu je u srpnju 2021. započeo donedavni župnik Marko Gregić, a dovršio sadašnji Nikica Jurić uz veliku pomoć i zalaganje župljanja i donatora.
Nadbiskup je na početku zahvalio župljanima na zalaganju i radu na obnovi, a posebno prijašnjem župniku Marku Gregiću koji se trudio obnovu poticati te sadašnjem župniku Nikici Juriću, koji je to s istim srcem činio i obnovu sa župljanima završio.
O blagdanu Uzvišenja Svetoga Križa je kazao da je danas križ prepoznatljivi simbol kršćanstva, no u ranijoj povijesti su to bili drugi znakovi poput ribe, goluba, sidra i pastira. Promjena zbog koje je u središte kršćanske vjere – zajedno s otajstvima muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega – stavljen križ kao znak raspoznavanja, dogodila se nakon 14. rujna 335. godine. To je datum kada je u Jeruzalemu posvećena bazilika Svetoga Groba u kojoj se, uz mjesto uskrsnuća, nalazi i mjesto na kojemu je Isus ubijen – Kalvarija, na čijoj je stijeni, u znak križa po kojemu smo spašeni, car Konstantin postavio veličanstven križ. Današnji blagdan dolazi od posvete te bazilike u kojoj se počeo častiti križ Gospodinov. Ova obnova poticaj nam je na obnovu one druge Crkve – sebe samih, odnosno Crkve naroda Božjega, rekao je Uzinić.
Križ je, nastavio je, kroz povijest postao znak kršćanske prepoznatljivosti, no, pretjerana uporaba križa kroz povijest dovela je i do toga da smo se navikli vidjeti raspetog čovjeka na križu. „A to nikada ne smije biti ni postati normalno jer to nas udaljuje od onoga što je naš Gospodin učinio za nas, od onog pravog značenja križa kao znaka krajnje Božje ljubavi. Bog je na križu podnio boli i patnje iz ljubavi prema nama.“ Križ je kao takav znak Božje solidarnosti s raspetima ovoga svijeta, ali i sa svima nama koje je, kako veli prvo čitanje (Br 21,4b-9), „ugrizla zmija i zatrovala zlom“. „Križ je znak pobjede nad tim. Znak spasenja. Ono se ne događa našim uključivanjem u spiralu zla, mržnje i osvete da bismo zbog križa iz nje izašli kao pobjednici, nego da bismo zaustavili tu spiralu zla, kao što je to Isus napravio sa svojim križem, svjesno i slobodno birajući dobro i ljubav umjesto zla i mržnje, birajući oprost umjesto mržnje, birajući služenje umjesto podčinjavanja.“
Nadbiskup je upozorio da se u pojedinim razdobljima križ zloupotrebljavao i da smo mi kršćani, umjesto da smo križem zaustavljali mržnju i ratove, u ime križa vodili ratove i obilježavali teritorij. „Ako križ i ono što iza križa stoji, svoj kršćanski, vrijednosni sustav koristimo kako bismo napali druge i nametnuli svoj sustav, onda mi zapravo zloupotrebljavamo križ koji je znak spasenja, znak ljubavi i ne smije postati nešto drugo.“ Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa imamo baš zato da možemo razmatrati otajstvo križa i prihvatiti pravo značenje križa na kojemu je razapet naš Gospodin, križa kojega kršćani štuju, ali ga ne pretvaraju u još jedan idol, kao što se to dogodilo s onim križem kojega je – prema prvom čitanju (Br 21,4b-9) – Mojsije podigao u pustinji i koji je kasnije postao idol te su ga morali ukloniti iz jeruzalemskog Hrama, kazao je propovjednik. U tom smislu potaknuo je vjernike da im križ ne postane idol, nego „znak spasenja i Božje ljubavi, znak koji i nas poziva da se uključimo, da postanemo živa Crkva i da i sami postanemo znak i svjedočanstvo ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude.“
Liturgija blagdana Uzvišenja Svetoga Križa osobit naglasak stavlja na potrebu izgradnje povjerenja u Boga i onaj plan kojega Bog ima s nama. Križ je u dvostrukom smislu znak tog povjerenja: znak da Bog računa s nama, da ima povjerenja u nas, i s druge strane znak povjerenja koje Bog od nas zaslužuje, istaknuo je Uzinić. U nastavku je upozorio na nepovjerenje o kojem govori prvo čitanje (Br 21,4b-9) gdje se govori o pobuni Izraelaca protiv Boga i Mojsija u pustinji na putu iz Egipta prema Obećanoj zemlji. Bunili su se zašto su ih izveli uz Egipta da umru u pustinji, i to nepovjerenje je bio otrov od kojega su umirali. Zmija na križu, koju podiže Mojsije, znak je obnovljenog povjerenja i to je ono što liječi.
U kontekstu današnjeg vremena istaknuo je da ‘otrov’ postaje ono što u ljude uvlači nepovjerenje prema društvu i društvenim institucijama, ono što ne propagira dobro, nego uništava temelje društvene zajednice u kojoj živimo i dovodi do toga da se može dogoditi nered i urušavanje sustava. To se pokušava i na razini Crkve u pokušajima da se uvuče nemir i nepovjerenje, osobito kada je riječ o njezinom odnosu sa suvremenim svijetom i sa suvremenim pitanjima, rekao je nadbiskup. „Unijeti nepovjerenje je ono što doista truje, a izliječiti se možemo kroz priznanje vlastitog lutanja i, čuli smo u prvom čitanju, zagovornom molitvom. Ondje vidimo da se Izraelci nisu izliječili jer su pogledali zmiju, nego jer su uzdigli svoja srca k Bogu, jer su obnovili svoje povjerenje u njega i u onaj plan koji on ima s njima, a to je plan spasenja. To i mi trebamo učiniti s pogledom na križ. Bog vodi povijest. Ne smijemo izgubiti povjerenje u Boga i njegov plan. Križ nam govori da je to plan ljubavi.“
Bog nas, nastavio je nadbiskup, ne spašava moći i silom, nego poniznošću i križem. Naš Bog je raspeti Bog. Evanđeoski ulomak (Iv 3,13-17) govori da to nije lako razumjeti i da je potrebno povjerenje da bismo mogli razumjeti ono što nam On govori i razumjeti logiku križa. Zato nam križ ne smije postati samo amajlija ili predmet kojim obilježavamo prostor, nego nam treba postati i biti referentna točna na kojoj gradimo svoju vjeru kao povjerenje u Boga i Njegov plan, poručio je nadbiskup.
Zaključujući je istaknuo da je za Isusa uspješan čovjek onaj koji poput njega nosi svoj križ i koji pomaže drugima nositi križeve. Isus danas i nas poziva da krenemo za njim i njegovim križem noseći svoj križ. Želimo li u našem svijetu stvarati kršćansko društvo, ne trebamo obilježavati prostore križevima, nositi križeve i ostale simbole, nego da bi naše društvo doista bilo kršćansko, potrebno je živjeti logiku križa. Potrebno je da kao Krist na križu služimo u ljubavi i darujemo se društvu i svijetu u kojemu živimo. Često i olako zaboravimo bit kršćanske vjere, upozorio je nadbiskup te zaključujući ponovio riječi kojima završava pročitani evanđeoski ulomak: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Obnovimo svoje povjerenje u ovo što Isus govori. Pogledajmo u njegov križ, ali ne na način kako ljudi ovoga svijeta gledaju u svoje idole, nego s vjerom koja će nam pomoći otkriti križ kao dokaz da nas Bog ljubi. Ljubimo i mi tako, ne samo Boga, nego i svoju braću i sestre, jer Bog koji nas tako ljubi, poziva i nas da tako ljubimo Njega, ali i jedni druge, jer Boga se ne ljubi samo osjećajima, nego konkretnim djelima ljubavi prema braći i sestrama, poručio je Uzinić.
Zavjetna kapela Svetoga Križa na Gornjoj Vežici nalazi se na 206 metara nadmorske visine. Prema sačuvanim zapisima, u ovoj kapeli oduvijek su obavljane razne pobožnosti, a godine 1607. zna se da je za kapelu nabavljena nova slika. Povijesne kronike svjedoče da su Riječani na Sveti Križ hodočastili 1724. za vrijeme kolere, 1765. za vrijeme suše kao i nakon Drugog svjetskog rata. Kroz povijest je prošla razne izmjene, bila proširena i produljena, a od 14. rujna 2024. blagoslovljena je u svom novom, obnovljenom sjaju. U unutrašnjosti kapele postavljena je ploča u spomen na obnovu kapele.
Objavljeno: 15. rujna 2024.
