U četvrtak 12. rujna, u filijalnoj crkvi u Solini, svetim misnim slavljem proslavljen je blagdan Imena Marijina. Velika je povezanost vjernika u Solini s radosnim likom Gospe Gradovrške koja je trajno ostala uza svoj narod, makar se danas njezina slika nalazi u samostanu u Baču, piše Hrvatski glasnik.
Teško je zamisliti današnji vjernički život u Solini bez te trajne prisutnosti Gospe Gradovrške koja je u novije vrijeme dobila i liturgijski izraz u proslavi blagdana Imena Marijina. Solina je u tuzlanskom kraju kruna Marijanskih slavlja kojom završava ljetni ciklus pohoda Gospinih zavjetnih mjesta i slavlja blagdana – od Brežaka i Velike Gospe, preko Gospe Lipničke i Male Gospe, do Soline i blagdana Imena Marijina. I to je jedan od razloga zbog kojih na blagdan Imena Marijina uvijek brojni vjernici sudjeluju na svečanoj svetoj misi.
Misno slavlje je predvodio fra Mijo Ljubos, samostanski vikar, uz koncelebraciju fra Franje Ninića, župnog vikara i upravitelj župe Zvornik – Srebrenica. Fra Mijo je u propovijedi govorio o važnosti imena za svaku osobu po kojem je „rođenjem i krštenjem naše ime urezano u Božji dlan“.
„Ime je nešto po čemu se svaka osoba, osim po karakteru i osobinama, može prepoznati. Kad izgovorimo nečije ime, odmah to ime i povezujemo s nekom osobom i s pojedinim osobinama te osobe. Biblijski gledano, ime je neodvojivo od osobe koja ga nosi i ono označava njegovo poslanje“, u uvodnom dijelu propovijedi fra Mijo je označio znakovitost imena. Potom je iz Svetog pisma izdvojio nekoliko najvažnijih imena i otkrio njihovo značenje, poput imena Marija, Mirjam – ljubljena, Adam – zemljani, Ilija – Jahve je Bog, Ivan – Bog je milostiv.
„Čini mi se važnim da na ovakvim susretima, i danas kad slavimo Presveto Ime Marijino, u Božjoj prisutnosti, u svjetlu Božje riječi sagledamo svoje živote, svoje stanje ljudskosti i vjere“, pozvao je fra Mijo sve na promišljanje i spomenuo potrebu za pronalaskom zdrave pobožnosti u kojoj će se svatko osobno založiti uskladiti svoj život s Isusovim evanđeljem i imati ispravan odnos prema Bogu i ljudima.
„U evanđelju smo čuli navještaj Isusova rođenja, anđelov pozdrav i Božji plan izrečen Mariji i o njezinoj dvojbi oko svega što se treba zbiti. Mi se, na temelju ovoga evanđelja, možemo zapitati koliko doista slušamo Božji glas. Zar mislimo da se Bog nama ne objavljuje na neki način – preko drugih ljudi, preko svoje riječi. A koliko se mi doista kroz ove godine vodimo onim što Bog od nas traži. Nismo li zatvorili svoje uši za Božju riječ, nisu li naša srca otvrdnula i začahurila se. Prestali smo slušati najdublji dio svoje nutrine, dopuštamo se nositi govorima i bukama.
Ne slušamo dovoljno Boga u svojim najdubljim čežnjama da bismo bili dobri ljudi i vjernici“, promišljao je fra Mijo i na kraju zaključio:
„Zastanimo u šutnji, barem nakratko, poslušajmo kako nam Bog u kojeg vjerujemo želi, kao i Mariji, nešto poručiti. Što nam, dok slavimo Ime Marijino, za koju stoji da je ‘nada i zora spasenja svome narodu’, što govori Božji glas i kako ćemo u slobodi povjerovati da je Isus naš Spasitelj?“ Na kraju svete mise otpjevana je stara pjesma „O, Marijo, Marijo“ kojom je od davnina iskazivana posebna pučka privrženost Blaženoj Djevici Mariji.
Nakon svete mise domaći vjernici pripremili su okrepu za nastavak slavlja blagdan Imena Marijina uz zajednički objed i druženje. (kta/hrvatskiglasnik.ba)
