Iz 8,23-9,3; 1 Kor 1,10-13, 17; Mt 4,12-23.
„Od tog vremena Isus je počeo propovijedati i govoriti: Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko.
Kad sam pitao svoju blisku rođakinju kakvi su joj planovi za novu godinu, odgovorila mi je: “Ne znam zašto, ali osjećam da me Bog poziva da moj odnos s Njim bude prioritet od ovog trenutka. Samo osjećam da samo Boga trebam staviti u središte svog života.” Ne zna zašto doživljava poziv na dublje obraćenje, ali mu je spremna odgovoriti.
Zašto doživljavamo te trenutke kada osjećamo da želimo dublji i autentičniji život s Bogom? Je li to zato što smo umorni i bolesni od naših grešnih ili osrednjih života? Je li to zato što trpimo razorne učinke naših grešnih izbora? Ili je to zato što želimo mir duše za koji znamo da ga dobivamo samo istinskim razgovorom s Bogom? Ovi razlozi usmjereni na sebe dobri su sami po sebi, ali nas sami ne mogu potaknuti na istinsko trajno obraćenje.
Isus nam otkriva pravi razlog zašto doživljavamo taj stalni poticaj za obraćenjem i razlog zašto trebamo prikladno reagirati. Ovaj poziv na dublje obraćenje doživljavamo jer Bog, čije nam je kraljevstvo sada prisutno u Isusu Kristu, uvijek nas poziva na dublje obraćenje. Isus je započeo svoje javno djelovanje ovim hitnim pozivom koji proizlazi iz prisutnosti Njegovog kraljevstva s nama, „Od tog vremena Isus je počeo propovijedati i govoriti: Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko.
Budući da je kraljevstvo nebesko blizu u Kristu, Bog nas uvijek privlači u ispravan odnos s njim u Isusu Kristu. Bez pristupa milosti Duha Svetoga koju uživamo u ovom kraljevstvu, ne možemo poslušati Isusov poziv na dublje obraćenje, „Prvo djelo milosti Duha Svetoga je obraćenje, vršenje opravdanja u skladu s Isusovim navještajem na početku Evanđelja: ‘Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko’ (KKC 1989). Snagom tog istog Duha Bog nas odvaja od grijeha, pomiruje nas sa sobom i priopćava nam istinsko sudjelovanje u samoj svetosti Isusa Krista.
Ukratko, Bog u Kristu Isusu uvijek radi na tome da nas oslobodi od robovanja grijehu i svemu što ubija našu slobodu. On radi na tome da postanemo sličniji njegovom Sinu, Isusu Kristu. To je razlog zašto stalno doživljavamo taj poticaj na pokajanje od grijeha i sebičnog života. U kraljevstvu nebeskom imamo pristup svim milostima koje su nam potrebne. Stoga nemamo razloga prestati se odazivati pozivu na dublje obraćenje.
Bez odgovora na ovaj poziv na dublje obraćenje, ne možemo odgovoriti na veće zahtjeve učeništva. Nije slučajno da Isus sve prvo poziva na obraćenje, “Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko,” prije nego što je pozvao svoje prve učenike da ga slijede, “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi” ( Vidi Mt 4,12-23). On ih je, prije svega, pozvao da ostave svoje zanimanje, ribu, mrežu, čamac, najamnike, oca. Kasnije će ih pozvati da se oslobode vlastitog života: “Tko se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik” (Lk 14,33). Također će ih kasnije pozvati da prigrle patnju za njega, “Tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije mene dostojan” (Mt 10,38). Sloboda potrebna za odgovor na sve veće zahtjeve učeništva dolazi iz trajnog obraćenja.
Jedan dobar znak da smo doista na putu obraćenja je da počinjemo vidjeti, vrednovati i težiti stvarima onako kako Bog želi da činimo. Božji darovi su nam dani za korištenje u izgradnji Crkve, tijela Kristova, nalik na Krista, “A njegovi su darovi bili da jedni budu apostoli, drugi proroci, neki evanđelisti, neki pastiri i učitelji, jer opremu svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova, dok svi ne dosegnemo jedinstvo vjere i spoznaju Sina Božjega, zrelu muževnost, do mjere rasta punina Kristova” (Ef 4,11-13).
Međutim, korintska je zajednica bila gorko podijeljena jer su darove i zvanja počeli vidjeti kao sredstvo podjela i razjedinjenosti umjesto da ih vide kao sredstva duhovnog rasta i jedinstva. Sveti Pavao ih je morao podsjetiti da su bili vrlo različiti od stava Isusa Krista, Glave Crkve, „Zar je Krist podijeljen?“ (1 Kor 1,13) Tijelo Kristovo ne može se podijeliti ako Krist Glava nije podijeljena. Njihova podijeljenost pokazala je njihovu potrebu za dubljim obraćenjem. Nije dovoljno postati članom Crkve, a ne nastojati postati sličan Kristu Glavi. I oni su morali odgovoriti na veće zahtjeve učeništva kroz stalno obraćenje.
Draga moja braćo i sestre u Kristu, kada zanemarimo ovaj poziv na obraćenje, ne možemo vidjeti svoja zvanja i njihove zahtjeve onako kako ih Bog vidi. U kršćanskom životu i pozivu vidimo samo borbe i poteškoće. Božje zapovijedi vidimo kao teret kojeg se moramo osloboditi. Vidimo sebe kao promašaje, a ne kao svece u nastajanju. Naši nam darovi postaju teret i više nisu znak Božje ljubavi prema nama. Ne možemo vidjeti ljepotu poziva da slijedimo Krista, da mu pripadamo i da svojim riječima i djelima prenosimo Njegov život drugima.
Svaki kršćanski poziv je poziv na učeništvo. U Isusu Kristu, zahtjevi učeništva stalno rastu jer Isus želi sve od nas i nikada neće pristati na manje. Mnogima od nas je tako lako razočarati se u svoja zvanja jer osjećamo da su zahtjevi nepodnošljivi za našu slabu i krhku prirodu. Možemo frustrirano izjaviti o svom pozivu: “Ovo nije ono što sam očekivao. Želim van sada.” Nažalost, vidimo mnoge promašene i napuštene obveze u katoličkom svećeništvu, redovničkom životu i bračnom životu.
Rješenje nije prepustiti se obeshrabrenju, odbaciti ručnik i napustiti svoje obveze. Ispravan odgovor je biti pažljiviji i reagirati na stalni poziv na dublje obraćenje i to iz pravog razloga – u Isusu Kristu kraljevstvo je blizu i On nas privlači k sebi. Uvijek se odazivamo na ovaj poziv jer znamo da samo tako možemo sada iskusiti oslobađajuće i osnažujuće milosti kraljevstva nebeskoga. Samo tom milošću možemo odgovoriti na velike zahtjeve naših poziva.
Nigdje nam kraljevstvo nebesko nije tako prisutno nego u Euharistiji, gdje je Krist s nama prisutan u svom Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu. Tu On počinje hvatati naša srca i poticati nas na dublje obraćenje. Neka naše obraćenje bude hitno i potpuno. Neka traje i doživotno. Neka bude usmjereno Bogu i Njegovim načinima djelovanja i izbora. Neka bude odlučujuće bez obzira na prošlost.
Kada je naše obraćenje živo i dublje, uglavnom zato što je kraljevstvo nebesko blizu, možemo vjerno slijediti Isusa Krista bez obzira na zahtjeve učeništva.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
Autor fotografije Poklon Habeshaw na Unsplash
