U propovijedi na misi slavljenoj na zaravni Taçi Tolu u Istočnom Timoru, u kojoj je sudjelovalo 600 tisuća osoba, papa Franjo je istaknuo nježnost i jednostavnost djece: preko njih Bog nam postaje blizak. Upozorio je da se čuvaju “krokodila koji žele promijeniti vašu kulturu i vašu povijest“, piše Vatican News.
U Istočnom Timoru je lijepo zato što ima mnogo djece, na svakom se uglu osjeća kako pršti život. To je veliki dar, ali i znak da djeci valja dati mjesta te da se i mi trebamo učiniti malenima pred Bogom i jedni pred drugima – poticaj je pape Franje koji je uputio u propovijedi pred oko 600 tisuća vjernika okupljenih na zaravni Taçi Tolu, zaštićenom području na timorskoj obali, udaljenom manje od deset kilometara od glavnoga grada Dílija.
To isto mjesto posjetio je sveti Ivan Pavao II. 1989. godine tijekom svog putovanja u tu zemlju. Upravo je tamo, na području koje karakteriziraju slikoviti krajolici i bogata bioraznolikost, Papa danas, 10. rujna, prijepodne po srednjoeuropskom vremenu slavio misu nakon privatnog susreta s članovima Družbe Isusove održanoga u apostolskoj nuncijaturi.
Krhkost djeteta – snažna poruka
„Dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Iz 9,5). Tim je riječima papa Franjo započeo, na španjolskom jeziku, svoju propovijed, ponavljajući riječi proroka Izaije naviještene u prvom čitanju: u prosperitetnom trenutku za Jeruzalem, ali i u trenutku velike moralne dekadencije, Bog obasjava svojim spasonosnim svjetlom kroz dar sina. Rođenje djeteta – kazao je papa Franjo – sjajan je trenutak radosti i slavlja, koji katkada u nama pobuđuje dobre želje da se obnovimo u dobru, da se vratimo čistoći i jednostavnosti. Pred novorođenčetom i najtvrđe se srce zagrije i ispuni nježnošću – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo:
Bog nam je blizu kroz dijete, Bog postaje dijete, i to ne samo da nas zadivi i dirne, nego i da nas otvori Očevoj ljubavi i dade da nas On oblikuje kako bi mogao liječiti naše rane, ublažiti naša neslaganja, uvesti red u naše postojanje.
Učiniti se malenima kako bismo činili velike stvari
Ističući radosnu prisutnost brojne djece u toj mladoj zemlji jugoistočne Azije, papa Franjo je napomenuo da samo postajući djeca dopuštamo Božje djelovanje u nama, poput Marije, koju danas častimo kao Kraljicu, odnosno kao majku Kralja koji se želio roditi malen, postati naš brat – objasnio je pozivajući se na evanđeoski odlomak iz Lukina Evanđelja koji je bio pročitan na portugalskom jeziku.
Marija (…) je izabrala ostati malena cijeli život, činiti se sve manjom, služeći, moleći, nestajući kako bi napravila mjesta za Isusa, čak i onda kada ju je to mnogo stajalo.
Stoga je Papa potaknuo da se ne bojimo biti maleni pred Bogom i jedni pred drugima, izgubiti svoj život, darovati svoje vrijeme, preispitati svoje programe, razmotriti svoje projekte, ne da bismo ih umanjili, nego kako bismo ih učinili još ljepšima kroz darivanje sebe i prihvaćanje drugih.
Ljubav i milosrđe
Sve to vrlo dobro simboliziraju – prema Papinim riječima – dva tradicionalna nakita te zemlje – Kaibauk i Belak. Prvi prikazuje rogove bizona i svjetlost sunca, a stavlja se kao ukras na čelo ili na vrh kuće. On govori o Božjoj snazi i toplini, a može predstavljati Božju moć koja daje život podsjećajući nas da svjetlom Riječi Gospodnje i snagom njegove milosti i mi možemo svojim odlukama i djelima surađivati u velikom planu otkupljenja. Komplementaran Kaibauku je Belak koji se nosi na prsima, a odnosi se na nježnu mjesečevu svjetlost i nježnost majke, i ono što dotakne čini svijetlim istom svjetlošću koju prima od Boga.
Kaibauk i Belak, snaga i nježnost Oca i Majke: tako Gospodin očituje svoju kraljevsku vlast, sazdanu od ljubavi i milosrđa.
Stoga molimo zajedno, u ovoj euharistiji, svatko od nas, kao žene i muškarci, kao Crkva, kao društvo, da znamo u svijetu odražavati snažno i nježno svjetlo Boga ljubavi – potaknuo je papa Franjo.
Miris sandalovine i evanđelje
Na kraju euharistijskoga slavlja, nadbiskup Dílija, kardinal Virgílio do Carmo da Silva, spomenuo se posjeta pape svetog Ivana Pavla II. koji je – kako je rekao – označio odlučujući korak za naš proces samoodređenja. Danas prisutnost pape Franje – dodao je – označava temeljni korak u procesu izgradnje zemlje, njezinog identiteta i kulture. U prošlosti je – podsjetio je kardinal – istraživače i moreplovce na otok Timor privlačio miris sandalovine, koji se u određenom trenutku povijesti susreo s mirisom evanđelja, koji traje do danas zahvaljujući kontinuiranom zauzimanju misionara.
Papa Franjo se kratko osvrnuo na kardinalove riječi primjećujući da sandalovina ima dobar miris, ali najbolja stvar koju Timor ima – istaknuo je – jest njegov narod. Ne mogu zaboraviti one ljude duž cestā, s njihovom djecom. Koliko djece imate! Najbolja stvar koju narod ima je osmijeh njegove djece, a narod koji svoju djecu uči smiješiti se narod je koji ima budućnost – napomenuo je Papa.
Spomenuvši pak krokodile koji žive na nekim plažama u Istočnom Timoru, Sveti je Otac upozorio na – kako je rekao – krokodile koji žele promijeniti kulturu i povijest. Želim vam mir, želim vam da i dalje imate mnogo djece – dodao je potičući na kraju na brigu o djeci i starijim osobama koje su sjećanje te zemlje. (kta/rv)