U katedrali Presv. Srca Isusova u Skoplju na blagdan Sv. Majke Terezije 5. rujna 2024.g., skopski biskup i strumičko-skopski eparh mons. Kiro Stojanov proslavio je dvadeset pet godina biskupske službe pod svečanim Euharistijskim slavljem.
U zajedništvu s biskupom Stojanovim suslavili su nadbiskup metropolit vrhbosanski i vojni upravitelj u BiH mons. Tomo Vukšić, mostarsko duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko mrkanjski mons. Petar Palić, banjolučki biskup mons. Željko Majić, tajnik nuncijature mons. Nikolas Guidi, biskupijski kancelar o. Marijan Ristov, prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić, te svećenici iz skopske biskupije i strumičko-skopske eparhije, kao i gosti svećenici.
Nakon procesije oko katedrale sa slikom Sv. Majke Terezije koju su nosile njene sestre Misionarke ljubavi, riječ pozdrava i dobrodošlice izrekao je biskup Stojanov: „Draga braćo u biskupskoj službi, poštovana predsjednice R. Makedonije prof. Gordana Siljanovska Davkova, poštovani mons. Guidi, poštovani direktore Komisije za vjerske zajednice gosp. Darijane Sotirovski, poštovani predstavnici vjerskih zajednica, svećenici, gradonačelnici, profesori, redovnice, braćo i sestre. Danas kad slavimo blagdan naše svetice Sv. Majke Terezije u njenom i našem gradu Skopju skupili smo se u ovoj katedrali da odamo zahvalnost Bogu za petogodišnju obljetnicu posjete pape Franje našoj domovini Makedoniji, kao i dvadeset petoj obljetnici moje biskupske službe. Zajedno sa svima vama zahvaljujem Bogu što prije dvadeset pet godina bez moje zasluge, pozvao me i pomazao Duhom Svetim da budem apostolski nasljednik. Biskupska služba nadilazi ljudske sposobnosti. Ni jedan čovjek ne može je vršiti bez posebnog Božjeg dara. Dok zahvaljujem i molim, ujedno osjećam i vašu molitvenu podršku pokraj mojih ljudski nedostataka, kako bi mogao da crpim snagu milosti i budem svjedok onoga što Bog dnevno mi udjeljuje i od mene traži. Pozdravljajući još jednom sve vas, čast mi je među nama da još jednom pozdravim braću u biskupskoj službi članove Biskupske konferencije naše metropolije iz Bosne i Hercegovine, kazao je biskup Stojanov.
Prigodnu propovijed izrekao je nadbiskup Vukšić koji je kazao: „Srdačno pozdravljam sve sudionike ovog Euharistijskog slavlja koje je, danas na blagdan svete Majke Terezije, ovdje oko oltara Gospodinova u skopskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova, okupilo brojne biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i ostale Kristove vjernike. Među nama na osobit način pozdravljam biskupa Kiru Stojanova, koji ovom svetom Misom zahvaljuje milosrdnom Bogu za 25 godina služenja u biskupskom redu, koje vrši prema zajednicama katoličkih vjernika u Makedoniji. Zajedno s njim, i mi svi se rado pridružujemo molitvi zahvale za sve radosti i milosti koje su ga tijekom toga četvrt stoljeća hrabrile i za sva iskušenja koja su ga jačala. I u vjeri da uskrsli Krist uvijek prati svoje učenike i osluškuje njihove molitve, ponizno zazivamo Božji blagoslov na sve buduće dane ovoga dijela naroda Božjega i na sve njihove duhovne predvodnike. Neka njihov kršćanski život nastavi biti doprinos širenju slave Božje, a njihovo naviještanje i svjedočenje Isusova nauka neka djeluje kao kvasac i podrška u izgradnji sloge i mira među ljudima. Neka uvijek budu misionari kršćanske ljubavi”.
“Poruka Božje riječi, koja je sadržana u odlomku iz starozavjetne knjige proroka Izaije, što se zajednici vjernika naviješta na blagdan svete Majke Terezije, iako je napisana mnogo stoljeća prije Krista, zvuči vrlo suvremeno i u naše vrijeme. Naime, naspram različitih ondašnjih religioznih običaja, koji su se često vršili samo kao neka vrsta tradicije, Gospodin se osvrće na takvu pojavu izvanjskoga štovanja Boga i vršenja pobožnih vježba, među kojima je bio i post. Istovremeno, posebice bogatiji sloj ljudi, dok je postio, imao je malo razumijevanja za ljude koji su živjeli u oskudici, potlačeni i zaboravljeni, i jedva da su mogli postiti jer nisu imali ništa čega bi se mogli odreći. Takvu vjersku praksu imućni ljudi su, naime, umnažali i strogo obdržavali. Kao častili su Boga vršenjem obreda posta a istovremeno za potrebe ljudi jedva da su marili. Takve pojave su bile neposredan povod da je Gospodin po Izaiji proroku opominjao i pitao: „Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu?“ (Iz 58,5).
“Da ne bi bilo dvojbe glede ispravnoga ponašanja prema Bogu i ljudima, na postavljeno pitanje odgovorio je sam Gospodin. Te kako u ona davna vremena tako i danas, i suprotiva svih mogućih vjerskih načina i pokušaja štovanja Boga koji bi uključivali zaborav čovjeka u potrebi, Bog poučava i poručuje: „Ovo je post koji mi je po volji, […]: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola i ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi“ (Iz 58,6-7).
“Gospodin poručuje da smo pozvani slavu i čast prema njemu očitovati konkretnim djelima ljubavi i dobrote prema svakom čovjeku, a posebice prema onomu koji je u konkretnoj potrebi. Odnosno, slava Božja i širenje kraljevstva njegova na zemlji sastoji se u tome da se, po čovjekovu djelovanju, ostvari očitovanje Božje dobrote prema njegovim stvorenjima. Čovjek je pozvan slaviti Boga tako što je poslan biti produžena ruka Božje dobrote. Jer kao što poučava naša narodna mudrost: „Boga slavi tko mu stvore vidi.“
“Osim što je, općenito kazano, poruka Izaije proroka vrlo suvremena, jer ni nakon toliko stoljeća nije posvema nestala napast da se vjeru pretvori u tradiciju i običaj, ista poruka zvuči također kao opomena i poziv da se Boga slavi samo ako se ne zaboravi ljude u potrebi. To je sveta Majka Terezija ne samo znala već i svakodnevno primjenjivala. Stoga ona svojim primjerom djelovanja u dalekoj Indiji, škrta na riječima a bogata na djelu, zajedno s prorokom Izaijom, danas iz svoga rodnog grada također još jednom poručuje: „Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Gospodin će te voditi bez prestanka“ (Iz 58,9-11).
“Sveta Majka Terezija je poruku današnjih biblijskih čitanja ostvarila u svom životu i načinu djelovanja tako što je iz ljubavi prema Isusu voljela ljude. Svojim bogatim primjerom trajno pokazuje kako treba liječiti svaki oblik bijede, a riječima poučava da su među svim mogućim oblicima oskudice: „Usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće [je] siromaštvo.“ Također, za rješavanje ljudskih potreba, poručuje: „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.“ To je osobito važno znati jer, kako bi rekla ova sveta Albanka iz Skopja: „Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem nego za kruhom.“ A kršćani postoje samo zato da nastave vršiti djela ljubavi na Isusov način”.
Na kraju Misnog slavlja predvođeni katedralnim zborom otpjevan je Te Deum, te su potom biskupu Stojanovu uručeni prigodni darovi. Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je promocija monografije i svečana večera za uzvanike u restoranu Ragusa. (kta/d.t.)
